Roditelji danas češće plaćaju privatne časove, a najbolji pokazatelj toga je činjenica da je sve manje časova dopunske i dodatne nastave, kazala je “Vijestima” učiteljica u penziji Fatima Idrizović.
Takvu sliku pruža i upitnik namijenjen roditeljima koji je redakcija sprovela krajem septembra i početkom oktobra - 417 od 602 čitaoca plaća privatne časove, uglavnom za osnovce.
Čak 436 roditelja, čitalaca “Vijesti”, odgovorilo je da redovno pomažu svojoj djeci da savladaju školsko gradivo, to ponekad čini 135, a tek 45 njih tvrdi da to uopšte ne čine.
Više od polovine čitalaca “Vijesti” nije saglasno da djeca o obrazovnim ustanovama nauče da samostalno uče.
Da djeca ne dobijaju dovoljno objašnjenja na časovima, zbog čega im je potrebna dodatna pomoć smatra 262 roditelja, dok 185 navodi da privatni rad plaćaju jer je njihovom djetetu potrebna pomoć iz pojedinih predmeta, koju im oni ne mogu pružiti.
Tek 52 roditelja odgovorilo je da privatnu nastavu plaća jer žele da njihova djeca nauče više u odnosu na školski plan i program.
“Učitelji/ce ne mogu da se posvete svoj djeci. Šablonsko i suvoparno učenje. Samo da se pređe gradivo, a roditeljima ostaje da sve to ponovo objasne djeci kod kuće, jer drugačije ne bi mogli naučiti i znati šta uče. U školi se dobija gradivo koje treba da se uči kod kuće, pa ocjenjuje u školi. Znači, ocjenjuje se naše učenje sa djecom… Čast izuzecima, a jako ih je malo, mnogi prosvjetni radnici samo odrade svoj zadatak, ne osvrćući se na to da li je bar većina djece, ako ne svi, shvatila lekciju…”, samo su neki od razloga koji roditelje opredjeljuju da češće prelaze gradivo sa djecom i/ili plaćaju privatne časove.
Roditelji đaka nižih razreda osnovne škole posebno upozoravaju na, kako smatraju, mane obrazovnog sistema.
“Program za niže razrede je besmislen i skoro neupotrebljiv, a za više razrede pretrpan svim i svačim do te mjere da su djeca sluđena... Nemaju dovoljno vremena da utvrde gradivo od ‘prelijetanja’ gradiva, jer nastavnici jedva postižu, kao i učitelji... Dodatne časove ne plaćam, jer ih ja dodatno edukujem iz mnogih predmeta. Strašno u šta su pretvorili školu. Jedan totalno neuspjeli eksperiment. Pogotovo prvi razred, tom uzrastu je mjesto u vrtiću, a ne da ih tjeraju da pišu riječi, rečenice prije opismenjavanja…”, navode čitaoci “Vijesti”.
“Redovno učim sa blizancima koji su sada drugi razred. Isto je bilo i u prvom razredu. Zato što na časovima ‘preslikavaju’ čitave naslove, opisuju likove iz priča i pjesama i sve to prije nego li su jedno jedino slovo naučili, jer opismenjavanje tek počinje u drugom razredu. Grade kuću od krova, ne od temelja… Djeca od početka školovanja nisu naučila da budu samostalna, počev od prvog razreda kada im mi čitamo pjesme i ostalo gradivo da bi naučili, a tek u drugom uče da pišu i čitaju. A drugi razlog - dobar dio predmeta nije ispredavan adekvatno, pa ih moramo mi kod kuće učiti. Vrlo malo se predaje na času a traži dosta”, stav je roditelja.
Roditelji vide nezainteresovanost svoje djece, ali, ističu, ima i neizainteresovanih nastavnika.
“Učim redovno jer ono sto rade u školi nije adekvatno objašnjeno, tako da je djeci neophodno dodatno pojašnjenje. To je jedan od razloga i zašto veliki broj roditelja plaća djeci privatne časove. Velika je nezainteresovanost kako kod djece tako i kod nastavnog kadra kada se obrađuje gradivo i sve se svodi na tu krajnju ocjenu. Ako u odjeljenju od 32 učenika imate 18 ili 19 odličnih, a od toga decet ili 10 sa svim peticama, jasno je da tu nešto nije kako treba. Od tog broja, na eksternom testiranju (a više od polovine razreda od 2. septembra je počelo sa pripremama, tako što plaćaju privatne časove), njih svega 10 odsto potvrdiće svoju ocjenu iz prethodnog perioda školovanja. Veliki broj nastavnika i sami drže privatne časove i jedino što odlično funkcioniše u školi je ta kolegijalnost - ‘ja tebi - ti meni’”, precizan je jedan od roditelja.
Idrizović: Mora se više raditi u školi
Sistem “ja tebi - ti meni” prepoznaje i dugogodišnja učiteljica, sada u penziji Fatima Idrizović.
Ona naglašava da nastavnik mora da drži više dodatnih i dopunskh časova ako mu je stalo do znanja đaka.
“Mislim da bi mnogo više trebalo u školi da se radi, a manje privatno. Mi smo svaki put morali da se potpišemo kad dođemo da držimo čas dodatne ili dopunske nastave. Potrebno je da se pojača rad prosvjetnih radnika, jer se sve više pokazuje ono ‘ako me ne gledaš, neću da radim’”, poručila je Idrizović.
Prema njenim riječima, svi moraju više da se uključe u obrazovanje djece.
“Držala sam dopunsku i dodatnu nastavu i na taj način sam se trudila da pomognem učenicima. Uspijevala sam u tome i imala sam vrhunske matematičare i đake iz drugih predmeta. Jednostavno je: privatni nastavnici mnogo manje poznaju djecu u odnosu na njihove učitelje i nastavnike u školi”, kaže Idrizović.
Danas, primjećuje ona, roditelji češće plaćaju privatne časove, a dopunske i dodatne nastave je sve manje u školama.
“Pristalica sam da se u školi više radi. Što se nastavnika tiče moraju da nađu prostor za dodatan rad sa djecom u školi, ako im je stalo do njihovog znanja”, naglasila je Idrizović, podsjećajući da su dopunska i dodatna nastava predviđene obrazovnim zakonima.
“Dopunska nastava se odnosi na one slabije, a dodatna na one talentovane u određenim oblastima”, precizira Idrizović.
Gogić: Višedecenijsko sistemsko urušavanje obrazovanja
Prošlogodišnje istraživanje Mreže savjeta roditelja, objašnjava predsjednica Milica Gogić, pokazalo je, pak, nešto drugačije rezultate kad je u pitanju nastavni kadar:
“Školsko gradivo se u velikoj mjeri ne može savladati samo u školi, djeci je potrebna pomoć i podrška to je evidentno, a sprovedena istraživanja potkrijepila su ovu tvrdnju konkretnim brojkama. Uzrok za ovu situaciju nije samo ‘nedovoljno objašnjenja u školi’, jer je u našem istraživanju nastavni kadar i njihova dostupnost dobio visoke ocjene. Treba uzeti u obzir i obim gradiva, broj predmeta, prilagođenost školskog gradiva uzrastu učenika. Sve su ovo parametri koji utiču na nivo razumijevanja i kapacitet da prosječan učenik samostalno isprati školsko gradivo i svi oni, nažalost, pokazuju da je vrijeme za korenite projmjene u školstvu”, kazala je Gogić.
Istraživanje Mreže, dodaje Gogić, pokazalo je da više od 40 odsto roditelja smatra da školske smjene onemogućavaju kvalitetno provođenje vremena sa djecom. Više od trećine - 37 odsto roditelja kaže da djeca u školi savladaju veći dio gradiva dok čak njih 30 odsto kaže da veći dio gradiva savladavaju kod kuće, uz njihovu pomoć. Gotovo polovina roditelja plaća dodatne časove svojoj deci (49%), pri čemu njih 65 odsto plaća te usluge, u iznosu od 100 eura mjesečno.
Mreža savjeta roditelja Crne Gore osnovana je proljetos, a radi se o projektu koji je podržan kroz program Podržani=Osnaženi, u okviru grant šeme “Zajednica u akciji” koji realizuje Fond za aktivno građanstvo u partnerstvu sa Zakladom za razvoj lokalne zajednice “Slagalica” iz Hrvatske. Program finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.
U okviru projekta osnivanja, Mreža je uradila opsežno istraživanje, u kojem je učestvovalo 3.967 roditelja.
Komentarišući pitanje o privatnim časovima, Gogić naglašava da je “posebno poražavajuće to što je ova situacija prethodnih godina potpuno normalizovana u crnogorskom društvu, što se njoj roditelji više ne opiru, već uredno pred početak svake školske godine kreću u potragu za nastavnicima i privatnim školicama kod kojih će svoju djecu tokom godine redovno slati na ‘spremanje’”.
“Kao rezultat ovog trenda dolazi do iskrivljenog vrednovanja znanja i školskog uspjeha. Učenici sa najboljim ocjenama više nisu nužno samo talentovana djeca koja marljivo rade i uče, već su to često i djeca roditelja koji su u mogućnosti da izdvoje značajna sredstva, poput 100 ili više eura mjesečno, za dodatne privatne časove. Jasno je da na ovaj način već od ranog uzrasta stvaramo socijalnu nejednakost među djecom i zbog čega ne možemo reći da naše školstvo pruža istu šansu za sve”, stav je Gogić.
Stanje u školstvu, ističe ona, hiperprodukcija đaka sa diplomom “Luča”, loši rezultati na PISA testovima, produkti su višedecenijskog sistemskog urušavanja školskog sistema i svakog njegovog aspekta.
“Djeca su u ovom slučaju žrtve, a na nama roditeljima je odgovornost da ne ćutimo i sliježemo ramenima, već da udružimo glas i izvršimo pritisak da se reforma školstva sprovede što prije, i to ne samo formalno, već temeljno, kvalitetno i dugoročno. Upravo je ovo jedan od razloga osnivanja Mreže Savjeta roditelja Crne Gore, da se uspostavi uređeni kanal komunikacije između savjeta roditelja svih škola, pruži međusobna podrška i aktivira roditeljska zajednica”, precizirala je.
Prošogodišnje istraživanje mreže pokazalo je i da 87 odsto roditelja smatra da treba unaprijediti programe za rad sa talentovanom djecom, a 65 procenata njih smatra da roditelji talentovane djece treba da budu uključeni u proces podrške i razvoja talenata svoj djeteta.
“Roditelji kao ključni problem vide to što nastavni kadar primjenjuje tradicionalne metode pristupa učenju i da nema snažnu orijentaciju ka postizanju najboljih rezultata sa svakim djetetom pojedinačno”, zaključila je Gogić.
Bonus video:
