Crnogorski pomorac, kapetan duge plovidbe Aleksandar Nikolić iz Kotora koji je 2022. uhapšen u Australiji zbog sumnje da je na brodu kojim je komandovao u tu državu prošvercovana veća količina narkotika, vratio se u domovinu nakon trinaestomjesečne agonije, kao zvanično nevin čovjek.
Kotorski kapetan, od čijeg je sumnjičenja i krivičnog gonjenja zbog nedostatka dokaza da je počinio bilo koje krivično djelo, odustala australijska Federalna policija, nakon nekoliko mjeseci premišljanja, ipak je odlučio da eksluzivno za “Vijesti” ispriča svoju odiseju. Osnovni motiv za to mu je, kaže, želja da sa tim krajnje traumatičnim iskustvom i onim što je u praksi doživio kao u najmanju ruku neodgovoran odnos brodara za kojeg je tada radio, upozori druge naše pomorce - prvenstveno kapetane koji plove na stranim brodovima, na opasnosti kojima se i oni možda i nesvjesno izlažu. Naime, u očima bilo koje svjetske policije i tužilaštva, upravo zapovjednici trgovačkih brodova po načelu tzv. komandne odgovornosti, bivaju targetirani kao ljudi koje odmah treba strpati u zatvor ukoliko vlasti posumnjaju da je dotičnim brodom obavljen bilo kakav nelegalan posao - prvenstveno međunarodni šverc opojnih droga.
Zahvaljujući “podvizima” naših kriminalnih klanova i njihovih stranih saradnika koji godinama pune stranice crne hronike u našim i svjetskim medijima, te svjesnom (voljnom ili nevoljnom pod prijetnjom) učešću jednog broja naših pomoraca u međunarodnom švercu droge, pomorci iz Crne Gore posljednjih su godina u svijetu stekli reputaciju rizičnih i sumnjivih, pa se tako čak i oni koji nikad u životu ni sanjali da se upuste u ovakve kriminalne aktivnosti, ponekad ni krivi ni dužni, nađu na meti organa koji sprovode i štite zakon. Takva je bila i nesreća kapetana Nikolića, iako australijske vlasti ni njega lično, ali čak ni sam brod kojim je zapovijedao, nisu mogle da osnovano povežu sa 320 kilograma kokaina koji je zamotan u nepomočivim plastičnim vrećama, u maju 2022. godine, plutao u moru u akvatorijumu u blizini luke Port Hedland u sjeverozapadnoj Australiji.
Prijetila i doživotna robija
Australijska federalna policija (AFP) uhapsila je 23. maja 2022. pedesetjednogodišnjeg državljanina Crne Gore zbog sumnje da je učestvovao u krijumčarenju kokaina čija je vrijednost procijenjena na 128 miliona dolara. To je tada navedeno u zvaničnom saopštenju policije u Australiji. Portal thewest.com.au objavio je da je riječ je o Aleksandru Nikoliću, kapetanu duge plovidbe iz Kotora, a što su onda prenijeli mediji u inostranstvu i Crnoj Gori. AFP je optužila tada 51-godišnjeg kapetana za navodnu ulogu u zavjeri za uvoz 320 kilograma kokaina u Australiju. AFP je uhapsila crnogorskog pomorca i optužila ga “za uvoz komercijalne količine granične droge, odnosno kokaina, suprotno članu 307.1 (1) Krivičnog zakonika iz 1995. (Cth)”, a nakon što je forenzički pregled mobilnog uređaja koji je od njega oduzet “ukazao na poruke koje se odnose na uvoz droge”. U slučaju da je osuđen za to teško krivično djelo, kapetan je mogao dobiti čak i kaznu doživotnog zatvora.
Vlasti su prethodno, 15.maja, zaplijenile kokain i uhapsile dvojicu muškaraca za koje se sumnjalo da su htjeli da preuzmu umotanu drogu iz okeana kod obale zapadnoaustralijskog regiona Pilbara.
Policija je u saopštenju tvrdila da je muškarac iz Crne Gore čekao dok se trgovački brod kojim je komandovao nije usidrio u australijskim vodama oko 28 kilometara od Port Hedlanda 14. maja 2022. i onda je ispustio pakete sa drogom u okean radi preuzimanja. Druga dvojica optuženih - njemački državljanin i muškarac iz Novog Južnog Velsa - navodno su te večeri koristili mali čamac da pokupe drogu iz mora.
“Tačnio je da je AFP uhapsila sa drogom koja je kod njih pronađena, dvojicu državljana Njemačke i Australije. Međutim, ispostavilo se da su ta dvojica ljudi zapravo sa Balkana, na osnovu čega su istražitelji posumnjali da je ovdje riječ o švercerskoj operaciji balkanskog kriminalnog klana. Onda su krenuli logikom da je sigurno još neko sa ovih naših prostora uključen u to, pa su prvo naredno što su učinili, analizirali da li na nekom od oko 70 trgovačkih brodova koji su se u tom momentu zatekli na sidrištu luke Port Hedland, ima u posadi nekog da je iz Crne Gore. Jedini takav brod bio je bulker ‘Interlink Veracity’ kojim sam ja komandovao i na kojem je osim mene, bio još jedan pomorac iz Crne Gore - strojar. I onda je krenula prava bura…”, priča za “Vijesti” kapetan Nikolić.
Filmske scene i šok
On je zapovjedništvo nad brodom preuzeo nekoliko mjeseci ranije - u decembru 2021. u čileanskoj luci Lirken. Bio je to Nikolićev prvi ugovor za novog poslodavca - njemačku korporaciju “Bernhard Schulte Shipmanagement” (BSM) na koju je kotorski barba prešao nakon dugogodišnje karijere na kontejnerašima francuskog giganta “CMA-CGM”.
“Na sidrištu pred Port Hedlandom smo bili već nekoliko dana, čekajući da se u luci osposobi teška dizalica kojom bi se iskrcao teret koji smo nosili - željeznički vagoni i lokomotive iz Kine za Australiju. Jednog nas je dana nazvao agent sa obale i naložio nam da namjestimo buškainu (skalu uz bok broda kojim se na njega penju ljudi) i budemo spremni za inspekciju australijskih vlasti. Oko nas su počeli da lete helikopteri i uskoro su na brod došli australijski istražitelji i policija, te nam naložili da uplovimo u luku i vežemo se uz obalu gdje će brod biti detaljno pregledan. Oduzeli su nam sve komunikacione i elektronske uređaje - telefone, laptopove itd. Nisu mi saopštili što konkretno traže i o čemu je riječ, ali sam znajući da ništa loše nisam uradio ni ja, ni moja posada, kazao im da im stojimo potpuno na raspolaganju i da mogu slobodno da pretresu brod. To su i uradili dok smo mi svi iz posade bili okupljeni i pod nadzorom straže zadržani na jednom mjestu na brodu. Ništa nisu našli na brodu, iako su koristili čak i najsavremenije elektronske i hemijske uređaje koji otkrivaju čak i tragove bilo kakve droge u atmosferi, a kojima su pregledali svaku prostoriju na brodu. Vratili su nas iz luke ponovno na sidrište i uskoro su nam vratili i oduzete elektronske i komunakcione uređaje, sa izuzetkom mog mobilnog telefona. Nekoliko dana kasnije - 23. maja, brod je ponovno ušao u luku i započeo iskrcaj tereta, a te noći su pripadnici AFP-a došli kod mene i saopštili mi da moram izaći na obalu i kao komandant broda, u policijskoj stanici dati izjavu. Vidjevši da se nešto čudno dešavao, preko agenta sam obavijestio brodara i krcatelja tereta, a kompanija je odmah preko tzv. P&I kluba koji je osiguratelj broda za ovakve i slične vanredne okolnosti, angažovala advokata. On me je savjetovao da bez njegovog prisustva, ništa ne govorim policiji koja me je zadržala u stanici čitavu noć dok advokat sutradan nije stigao prvim avionom iz Perta. Onda nastaje šok jer me obavještavaju da su australijske vlasti, iako ja kao zapovjednik nisam na brodu već sam zadržan navodno na davanju izjave u policiji, naredile brodu da pod komandom prvog oficira palube koji ima brevet kapetana duge plovidbe, hitno isplovi iz luke i napusti australijske vode. Bio sam preneražen, a posebno onda kada sam od advokata saznao da sam u međuvremenu i zvanično uhapšen jer me AFP smatra odgovornim za pokušaj šverca kokaina kojeg su oni prethodno našli kod one dvojice u malom čamcu”, priča Nikolić prisjećajući se možda i najtežeg trenutka u svom dotadašnjem životu.
Ističe da su ga australijski istražitelji sumnjičili da je član međunarodne švercverske grupe jer su u njegovom privatnom telefonu našli poruke koje su ga, navodno, povezivale sa švercom narkotika.
“Riječ je o porukama koje sam mnogo prije toga preko Vibera i Whatsappa razmijenio sa jednim svojim prijateljem, šaleći se na temu tada aktuelnog slučaja navodnog pokušaja šverca ljudi u jednom luksuznom hotelu u Crnoj Gori, a o kojoj su izvještavali naši mediji i koji je tada danima bio u centru pažnje naše javnosti. Nijedna od tih poruka nema nikakve veze sa narkoticima, niti dogovaranjem bilo kakvih ilegalnih aktivnost, ali su te poruke australijskoj policiji uz činjenicu da sam iz Crne Gore, bile dovoljne da me osumnjiče za teško krivično djelo i pošalju me u zatvor. Zar bi neko ko se navodno bavi međunarodnim švercom narkotika, te milionske poslove dogovarao preko otvorenih komunikacionih aplikacija poput Vibera i WhatsAppa, a ne preko neke kriptivane aplikacije poput Skaja? Da je u tom telefonu bilo išta kompromitujuće za mene, zar nije logično da bih ga ja odmah bacio u more, u momentu prije nego što su se policija i istražitelji ukrcali na naš brod dok smo još bili na sidrištu. Nisam to uradio zato što sam potpuno čist i prav, već sam naprotiv, policiji uz telefon odmah predao i šifru da bi oni mogli odmah pristupiti kompletnom sadržaju telefona”, ističe Nikolić, dodajući da ni sam nije mogao prepoznati poruke iz svog telefona kada su mu one naknadno prevedene sa našeg na engleski jezik, prezentirane od australijskih istražitelja.
“Odmah sam im rekao da ja tako nešto kako oni imaju u prevodu, nikada napisao nisam i upitao ih ko im je to preveo, na što su odgovorili da je to učinio jedan njihov kolega iz policije koji navodno, poznaje hrvatski jezik. Ja govorim i pišem crnogorski jezik zbog čega sam tražio da im sav sadržaj mog mobilnog telefona na engleski prevede službeni sudski tumač u Australiji za crnogorski jezik a koga međutim, kako se ispostavilo, oni uopšte nisu ni imali”.
U ćeliji sa ubicom
Nikolić je ubrzo prebačen u jedan od australijskih najstrožih zatvora za najteže kriminalce gdje je narednih osam mjeseci ćeliju dijelio sa na 25 godina robije osuđenim dvostrukim ubicom. Bio je to ogroman pritisak na pomorca koji se, kako kaže, teško nosio sa time što mu se dešava i uz pomoć svog australijskog advokata, na sve načine pokušavao da dokaže nevinost. U dva navrata je izlazio pred sutkinju Višeg suda Zapadne Australije pred kojom je takođe negirao bilo kakvu umiješanost u šverc 320 kilograma kokaina kojeg je AFP zaplijenila u Port Hedlandu, pri čemu je, kako kaže, sutkinja posebno uvažila činjenicu što prevod navodno za njega inkriminišućih poruka iz mobilnog telefona nije napravio ovlašćeni sudski tumač.
“U dva navrata mi je na zahtjev AFP-a koji je vršio dalju istragu, produžavan pritvor u očekivanju da policija koje me je optužila za šverc narkotika, sudu prezentira bilo kakav dodatni novi materijalni dokaz kojim mene, ili čak i sam brod kojim sam komandovao, povezuje sa zaplijenjenom drogom. Kada to nisu uradili ni nakon osam mjeseci koje sam proveo u zatvoru, sutkinja me je pustila da se branim sa slobode, ali pošto nisam imao validnu vizu za ulazak i boravak u Australiji, smješten sam u jedan njihov imigracioni centar iz kojeg nisam mogao da izlazim. Tu sam proveo dodatnih pet mjeseci i na kraju je sama sutkinja pitala predstavnika policije da li je taj prevod poruka iz mog mobilnog telefona sve što AFP ima nakon 13 mjeseci istrage protiv mene, na što su oni potvrdno odgovorili. Idućeg dana nazvao me je advokat i saopštio da sam slobodan čovjek i da je optužnica protiv mene povučena po nalogu samog AFP-a, zbog nedostatka dokaza”.
Odmah mu je izdata regularna australijska viza, vraćen zapijenjeni pasoš, pa se Nikolić u julu prošle godine napokon našao u Crnoj Gori, kao zvanično slobodan i neosumnjičen čovjek.
Ranija sumnjiva dešavanja na brodu
Još dok je bio u australijskom zatvoru, kapetan je preko svog australijskog advokata počeo da prikuplja dokumentaciju od kompanije BSM kojom bi dokazao svoju nevinost. Tek je tada došao do saznanja koje ga je, kaže, prenerazilo i duboko zabrinulo jer se ispostavilo da ga kompanija za koju je plovio, nije uopšte obavijestila o nekim moguće vrlo sumnjivim dešavanjima na “Interlink Veracity”, a koja su se desila par mjeseci prije nego što je Kotoranin od dotadašnjeg kapetana broda iz Ukrajine, preuzeo zapovjedništvo nad tim brodom.
“Brod je prije toga mjesecima bio u Južnoj Americi, po lukama u Brazilu, a koje su visokorizične za šverc narkotika. Naime, kriminalni klanovi često tamo roniocima postavljaju na podvodni dio trupa broda posebne kanistere u kojima se nalazi droga, ili se ona čak unosi u tzv. sea chest ventile (velike podvodne ventile za morsku vodu koja se koristi za hlađenje mašine broda i za punjenje balastnih tankova). Rešetke na ulazu tih ventila koji se nalaze na dnu trupa broda su stoga, osigurane posebim plombama kako bi se prilikom pregleda, vidjelo da li je neko negdje dok se brod bio na sidru ili u luci, ronio ispod njega i eventualno nešto unosio u sea chest-ove. To se po pravilu događa, a da posada broda uopšte za to i ne zna, niti ima načina da otkrije da su krijumčari za svoje nečasne namjere iskoristili baš njihov brod. Baš zbog ovakvih stvari je na mojoj prijašnjoj kompaniji CMA-CGM bila uvedena obavezna praksa da svi njeni brodovi koji isplovljavaju iz luka u Južnoj Americi moraju prije toga imati pregled podvodnog dijela trupa od strane ronilaca. Njihov izvještaj da je sve u redu onda potpisuje firma čiji su ronioci pregledali brod, zapovjednik broda i kompanijski oficir za bezbjednost, nakon čega brod mora u roku od najduže sat vremena, da isplovi iz luke. Ukoliko to iz bilo kojeg razloga ne učini, kompletna ova procedura se mora ponoviti. Takvog nečega na BSM-u, međutim, nema, pretpostavljam zbog toga što svaki ovakav pregled broda od strane ronilaca kompaniju košta oko 7.000-8.000 dolara, a kada imate flotu od oko 700 brodova kao što to ima gigant poput BSM-a od kojih mnogi svraćaju u Južnu Ameriku, onda su to ogromni troškovi na godišnjem nivou. Za kompaniju je, dakle, jeftinije da preuzme rizik da ukoliko krijumčari zaista i zloupotrebe neki njen brod i to se kasnije otkrije, ona najčešće neće snositi toliko skupe posljedice koliko bi je ukupno koštali ovakvi redovni pregledi njenih brodova što zalaze u luke Južne Amerike, već bi ‘svojom kožom’ platio zapovjednik broda po načelu komandne odgovornosti”, objašnjava kapetan.
Bez mjera sigurnosti
Ističe da ni on kao zapovjednik, ni bilo ko drugi od posade nemaju načina da sami rone ili daljinski upravljanim ronilicama pregledaju podvodni dio trupa broda na kojem plove, pa samim time i ne mogu preuzeti odgovornost za to ako neki kriminalni kartel na ovakav način zloupotrebi njihovo plovilo.
“Osnovna brana za takvo nešto su procedure sigurnosti, odnosno rigorozne kontrole koje svaka kompanija po međunarodnoj ISM konvenciji, mora da ima i za koje je nadležan i odgovoran kompanijski ISM oficir. To se, kao sam ja na žalost iz mog gorkog iskustva sam naučio, kod BSM-a ili ne primjenjuje ili uopšte ne postoji, a što dovodi u potencijalni veliki rizik sve pomorce, posebno zapovjednike koji za njih plove”, istakao je Nikolić, dodajući da je na to zvaničnim dopisom nakon što se završila njegova sudsko-policijska agonija u Australiji, upozorio menadžment hongkonškog odjela BSM-a za koji je plovio.
U mejlu koji mu je kao odgovor na to poslao jedan od glavnih menadžera tog odjela Sebastian Hardenberg a koji je Nikolić pokazao “Vijestima”, Hardenberg potvrđuje osnovanost Nikolićevog zahtjeva da se posveti veća pažnja mjerama koje bi spriječile eventualni šverc droge BSM-ovim brodovima i preporučuje kompanijskim oficirima za bezbjednost da razmotre te predloge.
U mejlu crnogorskom kapetanu kojem je BSM odmah ponudio da se vrati u službu i preuzme komandu nad nekim od njihovih brodova, Hardenbeg je, međutim, priznao i da Nikolićeva odiseja nije jedini takav slučaj za pomorce koji plove za tu kompaniju. “Aktivnosti krijumčara narkotika na ili oko naših brodova su tokom godina dovele značajan broj članova naših posada u najteže i najkomplikovanije moguće okolnosti. Sjećamo se polovine posade jednog našeg broda koja je završila u zatvoru u nekoj džungli u Venecueli i još nekih sličnih groznih incidenata. I dok šverc droge možda obećava brzu i veliku zaradu za tek nekolicinu ljudi, strašni rizici za sve druge potpuno nevine pomorce su ogromni i ne treba ih nikada smetnuti sa uma”, napisao je, pored ostaloga, njemački menadžer.
Zabrinjavajuće otkriće ronilaca
Međutim, kako se ispostavilo iz dokumentacije koju je Nikolić dok je čamio u australijskom zatvoru prikupljao preko advokata, BSM uopšte nije reagovao na činjenicu da je tokom operacije čišćenja od morske trave i drugog obraštaja podvodnog dijela broda a što su na “Interlink Veracity” obavili ronioci dok je brod čak 46 dana stajao na sidrištu brazilske luke Paranagva, tom prilikom jasno otkriveno da nijedna od rešetki sea chest ventila na desnoj starni broda nema zaštitnu sigurnosnu plombu.
“To se jasno vidi iz vrlo detaljnog izvještaja koji je pružalac usluge čišćenja podvodnog dijela broda što je obavljeno od 20. do 28. oktobra u luci Paranagva, brazilska kompanija Oceanave, dostavio BSM-u i unajmitelju broda, komapniji Norden. Takvo nešto bi odmah trebalo da ‘upali alarm’ kod tehničkog nadzornika broda i kompanijskog oficira za bezbjednost i oni bi o tome morali odmah da obavijeste zapovjednika broda što, međutim, nije učinjeno. Ovako, ostala je mogućnost da je neko možda nešto mogao i da ubaci u sea chest ventile i da onda to kasnije, kada brod i ne znajući da možda nosi krijumčarsku pošiljku droge, uplovi u neku za švercere odgovarajuću luku u drugom dijelu svijeta, njihovi ronioci to uklone sa broda i unesu u tu državu”, ističe Nikolić, dodajući da je ovo veoma opasno za kapetane koje vlasti država - krajnih odredišta krijumčarene droge, onda po automatizmu smatraju krivima po načelu tzv. komandne odgovornosti.
"Sve jasno", pomorci plaćaju "propust kompanije"
Iskusni drugi kapetan duge plovidbe kojem su “Vijesti” pokazale izvještaj Oceanavea o stanju podvodnog dijela broda “Interlink Veracity” kazao nam je da je iz toga “sve je jasno, ko hoće da vidi”.
“Ovo je propust kompanije odnosno technical manager-a koji je morao da učini review i odobri naknadne radove u doku i da vidi da nema plombi na desnoj strani broda. Ovako, i dalje pomorci plaćaju najveću cijenu propusta kompanije. To nije u skladu sa standardima, odnosno međunarodnim ISM kodom. Zapovjednik broda više nije i ne može biti jedini odgovaran, tu je i odgovornost kompanije”, kazao je sagovornik “Vijesti”, dodajući da je slučaj kapetana Nikolića vrlo važan i da mora biti upozorenje za sve naše pomorce koji najčešće nisu ni svjesni što bi im se moglo dogoditi zbog nečijeg propusta ili nespremnosti da kompaniji za koju radi pričini dodatne troškove.
“Priča da su ISM kod samo nekakve forme i ispunjavanje Check List-a govori o tome koliko naši pomorci, a posebno senior oficiri, nijesu zapravo spoznali važnost ovog standarda u njihovom svakodnevnom radu”, kaže naš sagovornik, dodajući da i Međunarodna pomorska organizacija IMO, Međunarodna organizacija rada ILO i Međunarodni sindikat transportnih radnika ITF moraju preduzeti sistemske mjere da se u razumnoj mjeri ograniči načelo tzv. komandne odgovornosti zapovjednika trgovačkih brodova za ovakve slučajeve.
Ukrajinac "upalio lampicu"
Kapetan Nikolić je ispričao “Vijestima” da mu se prva lampica da nešto možda nije u redu upalila kada je došlo vrijeme da nakon ugovorena četiri mjeseca, preda “Interlink Veracity” ukrajinskom kapetanu sa kojim se prethodno bio zamijenio kao komandant tog broda.
“Kada sam potpisivao ugovor za BSM bilo je dogovoreno da se stalno na tom brodu smjenjujem kao zapovjednik sa tim istim čovjekom, što je meni potpuno odgovaralo. Iz Čilea, gdje sam preuzeo brod, narednih mjeseci smo bez ikakvih problema plovili prvo za Meksiko, a onda i za nekoliko luka na zapadnoj obali SAD. Američka Obalna straža i DEA su, znajući da brod dolazi iz Južne Amerike odnosno Meksika, po uobičajenoj proceduri napravili vrlo detaljnu pretragu i kontrole i sve je bilo OK, tako da smo nakon toga regularno proslijedili preko Pacifika za Japan, a onda i Kinu. Tamo je trebalo da se ponovno zamijenim sa Ukrajincem i da idem kući, ali je onda iznenada od kompanije došlo obavještenje da on neće doći da preuzme brod, te da me mole da ostanem još malo duže za još jedno putovanje sa teretom željezničkih vagona i lokomotiva do Australije koji je tamo bio hitno potreban, te da će mi oni u međuvremenu naći smjenu. Prihvatio sam to i ostao na brodu, ali sam onda pozvao Ukrajinca i pitao ga u čemu je problem, na što mi je on kazao da se on ‘više nikada u životu neće vratiti na taj brod’, ali mi nije kazao zašto. Kasnije sam na svojoj koži saznao zašto...”, jetko priča Nikolić koji je u međuvremenu preko BSM-Centra za posade iz Splita posredstvom koga se i ukrcao na brod te kompanije, pokrenuo tužbu protiv komanije “Bernhard Schulte Shipmanagement”, a zbog neisplaćenih mu plata za period od 13 mjeeci i 5 dana koliko je proveo u pritvoru u Australiji, za koje mu je vrijeme tekao radni odnos.
On je u međuvremenu protiv BSM-a pokrenuo i procese za zaštitu svog ugleda i naknadu štete pred sudovima u Hong Kongu, gdje je sjedište ogranka kompanije za koju je radio, odnosno na Maršalskim ostrvima čiju je zastavu vio “Interlink Veracity”. Slučajno ili ne, samo par mjeseci nakon što je kapetan Nikolić uhapšen u Australiji i prije nego što je on “iskopao” sporni izvještaj o stanju podvodnog dijela trupa broda iz Brazila, BSM je prodao ovaj brod, a tehnički menadžeet koji je u kompaniji bio zadužen za ovo plovilo više ne radi za tu firmu.
“Interlink Veracity” danas plovi pod novim imenom - “Tomini Kaimai”, u floti kompanije “Tomini Shipping” iz Dubaia.
Australijsko tužilaštvo ćuti
“Vijesti” su se povodom ovog slučaja obratile menadžamentu firme “Bernhard Schulte Shipmanagement” preko njihove oficijelne kontakt forme na sajtu kompanije, ali oni nisu odgovorili na pitanja vezana za kompanijsku sigurnosnu praksu, odnosno zašto Nikolić nije bio pravovremeno obaviješten o vrlo zabrinjavajućim otkrićima ronilaca u vezi sea chest ventila sa desne strane broda nad kojim je preuzeo komandu.
“BSM je pružila svu raspoloživu podršku kapetanu broda za prevoz rasutog terete ‘Interlink Veracity’ koji je nekada bio u menadžmentu naše kompanije, nakon što su australijske vlasti sprovele istragu u vezi švercovane materije koja je otkrivena na njihovoj obali u maju 2022. Dok smo u potpunosti sarađivali sa istražiteljima, BSM je istovremeno pružio pravnu pomoć kapetanu. On je i ostao u radnom angažmanu kod nas, odnosno pod ugovorom sve dok se nije mogao konačno vratiti kući, nakon što je australijsko Tužilaštvo odustalo od ovog slučaja. Sva dalja interesovanja u vezi ove teme treba adresirati australijskim vlastima”, kazala je “Vijestima” službenica za odnose sa medijima u BSM-u, Aneta Kriger.
Iz Federalne policije Australije koja je odustala od optužnice protiv Nikolića, nije odgovoreno na pitanja “Vijesti” o ovom slučaju.
Nije nam odgovoreno ni iz Sindikata pomoraca Hrvatske koji je, kako nezvanično saznajemo, do detalja upoznat sa ovim slučajem i smatra ga vrlo bitnim za Hrvatsku jer nekoliko stotina pomoraca iz te države plovi za kompaniju BSM.
Bonus video:
