Uštini me braco da znam da ja ne sanjam sve ovo, bile su riječi Stanke Vuković-Miljuš iz Prijedora, kada je, poslije 30 godina traženja, upoznala rođenog brata, Bjelopoljca Predraga Mila Vukovića.
Sudbonosni susret uslijedio je nakon objave poziva poznatog Etno sela “Vuković”, čiji je Predrag vlasnik, na društvenim mrežama za brastvenički skup Vukovića.
“Tog 20. juna na Fejsbuk stranici Etno sela stigla je poruka iz Prijedora, u kojem moja seja Stanka pokušava da se raspita da li bilo šta ko zna o njenom bratu Predragu Živkovom. Nekada davno, otac je nagovijestio da je imao drugi brak poslije moje majke sa kojom je bio od 1966. do kraja 1967. Kada sam bio mnogo mlađi, pokušavao sam na sve načine da istražim imam li nekog svog i gdje živi, ali sam sa smrću oca, 2009. godine jedno vrijeme odustao”, priča za “Vijesti” Predrag.
Među brojnim pozivima za bratstvenički skup uslijedio je i jedan iznenađujući. Stanka je na kraju svog radnog dana pročitala taj poziv i poslala poruku sljedeće sadržine: “Ja pretpostavljam da imam brata u Crnoj Gori koji se zove Predrag Vuković. Znam da takvih prezimena ima puno, ali, eto, da pokušam ako imate neku ideju kako da ga pronađem”.
“Poruku je prva pročitala moja kćerka Branka i saopštila mi je u kancelariji. Bio sam veoma iznenađen i preplavile su me emocije. Branka je provjerila kako se zove njen otac i ona je kazala da je to Živko, po zanimanju građevinski inženjer, nekada radno angažovan u Bijelom Polju, gdje je imao prvi brak, a drugi sa njenom majkom. Objasnila je da joj je djed Gojko Vuković koji je takođe bio građevinski inženjer i direktor građevinskog preduzeća “Zlatibor” u Beogradu, te da porijeklo vodi sa Cetinja. Kada smo to ja i Branka pročitali bio sam van sebe o sreće”, priča Vuković. Njegovu priču potvrđuje i Stanka.
“Ukucala sam na internetu njegovo ime i prezime, ali nije bilo fejsbuk profila pod tim imenom. Pojavio mi se profil etnosela u Bijelom Polju, a onda sam skupila hrabrost i poslala poruku na tu adresu”.
Kaže da je u poruci navela svoje ime i prezime i rekla da traži brata Predraga. Osoba sa druge strane joj je odgovorila, tražeći ime oca, a potom i njen broj telefona. Za par minuta telefon je zazvonio”, ispričala je ona za lokalne medije u Prijedoru.
Predrag kaže da ju je odmah pozvao.
“Iz mene je samo izašlo: “Đe si ti, moja sejo, sve ove godine”, a ona je odgovorila: “Brate moj, ja tu rečenicu čekam cijeli moj život”. Razgovarali smo o svemu i na kraju smo se dogovorili za viđenje za par dana na skupu Vukovića”.
Iako je Predrag ili Mile, kako ga svi zovu, jedini muški potomak čuvene crnogorske porodice Vukovića sa Cetinja, u dirljivom susretu brata i sestra bilo je svega. I suza.
“Bio je nevjerovatan osjećaj kada sam shvatio koliko ličimo fizički. Potom smo pričajući, otkrili koliko smo slični i bliski i imamo istu prirodu. Tada smo uvidjeli koliko moj najstariji sin liči na svoju tetku, a koliko ona na svom licu nosi vjernu kopiju našeg oca. Ona je rođena u Zemunu, završila je građevinsku školu isto kao i ja u Beogradu. Ja sam rođen 1967. a Stanka dvije godine kasnije, pošto je naš otac bio u braku sa mojom majkom od 1966. do kraja 1967. kada je otišao u Beograd i oženio drugu ženu. Ni ja kao ni moja seja nemamo druge braće i sestara. Teško je nositi hendikep da budete sami u životu. I ja sam bio dijete razvedenih roditelja, živio sa majkom a posljednjih deset godina očevog života proveli smo zajedno. Kroz život sam, naročito kao zreo čovjek, naučio da svi mi imamo pravo da živimo naš život onako kako mislimo da je najbolje. Iz tog poimanja ja sam mom ocu oprostio to što nije živio sa mojom majkom i zbilja sam imao sreće da zadnjih deset godina budemo porodica, da živimo zajedno i osjetimo sve čari koje nosi zajednički život, počev od ljetovanja. Moja seja je bila oduševljena sa svima, mada nam je bilo teško kontrolisati sve te emocije. Moram da vam priznam da je mnogo lako kada imate brata ili sestru od početka”, priča Mile.
Stanka je udata u Prijedoru, njeno drugo prezime je Miljuš i ima dvoje djece, koji su skroz odlični učenici. Kaže da je tek sa 18 godina saznala da ima brata iz očevog prvog braka.
“Baka mi je rekla da sam postala djevojka i da moram znati da imam brata. Ja sam to prihvatila, ali nisam ga tada tražila, jer nisam ni našeg oca poznavala”, prisjeća se Stanka.
Kaže da je očev nemirni duh, u kombinaciji sa alkoholom, bio razlog što je rasla bez porodice.
“Naš otac Živko je prvo bio u braku sa Predragovom majkom i njega su dobili 1967. godine u Bijelom Polju. Nakon toga se razveo sa njom i oženio se mojom majkom u Beogradu. Ja sam rođena 1969. godine, ali i nas je ostavio kada sam ja imala dvije godine i nikada nas više nije posjetio, niti se javio”, kazala je ona za “EuroBlic”.
“Ona ima potpuno istu narav i temperament kao i ja. Voli sve u životu što i ja, a to su ekstremni sportovi, planinarenje, streljaštvo... Najdirljiviji trenutak za mene, a i moju seju je bio kada sam je odveo na grob našeg oca u Nikoljcu, gdje je ona rekla: “Tata, opraštam ti sve, opraštam ti što nisi živio sa mnom i sa mojom majkom, ali opraštam ti danas zato što sam našla brata i sada je sve mnogo lakše”.
On pojašnjava da je njegova sestra imala tri godine kada je otac napustio i njenu majku.
“Ja sam taj dan na grobu našeg oca pokušao da joj objasnim narav i temperament našega oca, pošto ga ona nije ni zapamtila, a ja jesam. Rekao sam da smo imali jednog velikog i dobrog oca, koji je bio slobodarskog duha. Rekao sam joj da bio veliki čovjek i da je gdje god živio ostavio častan i pozitivan utisak u toj sredini, i da je to najveće bogastvo koje smo mi stekli i naslijedili od našega oca. Naravno, sada kada smo ozbiljni ljudi, apsolutno shvatamo njegove postupke u životu.”
Druženje je kulminiralo trećeg dana kada je održan veliki plemenski skup Vukovića sa cijelog Balkana u etnoselu.
“Rekla mi je da poslije rođenja dvoje djece ovo najljepši i najsrećniji dan u njenom životu. Bio je to još jedan predivan dan koji smo proveli zajedno. Prije nego što sam je ispratio na avion do Podgorice imali smo porodičnu večeru i tada smo obećali da ćemo sresti uskoro, čim uskladimo obaveze. Naravno da se čujemo svakoga dana. Ona će doći sa svojom djecom i ja ih čekam da nastavimo život dalje.
U našim razgovorima sam shvatio da sam je jednom rečenicom uvrijedio, kada sam joj saopštio da sam ja kao nasljednik naših predaka na Cetinja naslijedio milion kvadrata zemlje i da sam to mogao da prodam za milion eura ali da nisam uspio i rekao sam joj: od danas sejo, to milion kvadrata je pola moje pola tvoje. Ona se jako uvrijedila i rekla da nju ne zanimaju materijalne vrijednosti, ali u nekoj daljoj budućnosti, pošto sam ja ovan u horoskopu, mislim da će prije biti onako kako ja kažem”, priča Vuković.
Pronašao oca u Kotoru, a sestru tražio bezuspješno
Stanka priča da je Predrag oca Živka u njegovom rodnom Kotoru pronašao prije petnaestak godina.
“Predrag mu je sve obezbijedio, smjestio ga u starački dom i vodio ga na ljetovanja sa svojom porodicom. Tako veliko srce ima moj brat. A otac se tih posljednjih godina odrekao svog poroka, alkohola”, ponosno ističe ona. Navodi da je sada spokojna i da ide kroz život bez imalo straha.
“Bez obzira što imam dvoje djece, ja sam sada konačno našla mir. Neka je moj brat tu, da znam da imam nekoga”, kaže ona. Dodaje da njen brat ima četvoro djece, ali da je uvijek tragao za jedinom sestrom. “Mi, djeca iz okrnjenih porodica, stalno čeznemo da imamo veliku porodicu, a ja i Predrag smo to sada konačno i uspjeli”, rekla je ona.
Bonus video:
