Ne postoji učenik koji ne zna ko je Njegoš, ali ne razumiju svi u potpunosti njegova djela, jer im se tematika kojom se on bavi čini dalekom. Njegoševa vladavina i stvaralaštvo uvijek su inspirativni za izučavanje, što izuskuje posebnu posvećenost i napor kako nastavnika, tako i učenika, ali i više vremena u nastavnom planu i programu.
To su ocijenili sagovornici “Vijesti”, profesori Crnogorsko-srpskog, bosansko, hrvatskog jezika (CSBH) i književnosti i istorije u crnogorskim školama.
Petar II Petrović Njegoš rođen je na današnji dan 1813. godine na Njegušima i bio je crnogorski vladika, državnik, pjesnik i filosof.
Nastavnica CSBH u Srednjoj građevinsko-geodetskoj školi “Inž. Marko Radević” Marija Čelebić kazala je “Vijestima” da se stvaralaštvo Petra II Petrovića Njegoša analizira u osnovnoj i srednjoj školi na više načina.
“U osnovnoj školi analiziraju se odabrani odlomci iz ‘Gorskog vijenca’, dok se u srednjoj školi ovo književno djelo izučava u cjelini. Osim ‘Gorskog vijenca’ u srednjoškolci analiziraju i ‘Noć skuplju vijeka’, jedinu Njegoševu ljubavnu pjesmu i filosofsko-religiozni spjev ‘Luča mikrokozma’, tako da se učenici, tumačeći različita Njegoševa djela, uče da razumiju tradiciju, kulturu, prošlost i sadašnjost Crne Gore”, rekla je ona.
Malo je tri časa za savremenu misao
Čelebić ističe je da je svakom nastavniku data sloboda da sam odluči kako će obrađivati Njegoševa djela i dodala da je nemoguće izučavati Njegoša “na tri časa”.
“Njegova djela, koja su i reprezentativna djela nacinalne književnosti, kao lirsku tvorevinu visokih umjetničkih vrijednosti, treba vješto tumačiti i približiti učenicima, a za to je potreban veći broj časova”, kazala je ona.
Smatra da nema učenika u crnogorskim školama koji nijesu čuli za Njegoša i njegovu ulogu u razvoju crnogorskog društva.
“Kao i kakav je značaj imao u razvoju crnogorskog društva i kulture. Međutim, smatram da njegova djela teško čitaju i razumiju, jer im se tematika kojom se on bavi čini daleka, a jezik kojim piše stranim i nerazumljivim. Važnu ulogu ima nastavnik koji snažnim motivacionim podsticajima mora da zainteresuje učenika da čita Njegoševa djela, istražuje njihovo značenje i razmišlja o njima. A Njegoševa misao je svevremena, i čini mi se danas, kad su sve etičke vrijednosti u krizi, izuzetno aktuelna”, kazala je Čelebić.
Sagovornica “Vijesti” predaje gotovo 26 godina u srednjoj stručnoj školi. Naglašava da je predavati Njegoša “mladim ljudima koji su se opredijelili za Građevinsko-geodetsku školu uvijek izazov”.
“Na približavanju i shvatanju Njegoša i njegovog stvaralaštva radimo svi, ne samo na časovima književnosti, već i kroz različite vannastavne akivnosti. Organizujemo izlete do Cetinja i Njeguša, pravimo pjesničke večeri, ogledne časove i izložbe posvećene Njegošu. Trudimo se i da svake godine na prigodan način obilježimo Dan Njegoševog rođenja. Prije nekoliko godina učenici naše škole snimili su kratak film ‘Tajna besmrtnika’, po motivima Njegoševe pjesme ‘Noć skuplja vijeka’. U tom filmu se vidi na koji način oni doživljavaju Njegoševu ličnost i njegovo stvaralaštvo i koliko im je on blizak”, rekla je Čelebić.
Nsastavnik vodi kroz nepoznanice
Nastavnica CSBH u Srednjoj mješovitoj školi (SMŠ) “Mladost” u Tivtu Ružica Lazarević smatra da je u osnovnoj školi dovoljno izučavati djelove Njegoševog “Gorskog vijenca”.
“Mislim da je za taj uzrast sasvim dovoljno da se upoznaju sa književnim djelom našeg vladike, filosofa i pjesnika. U srednjoj školi, u drugom razredu, to djelo se detaljno analizira. Pored jezičko-stilske analize, korelacije sa istorijom i filosofijom, učenici recituju Njegoševe stihove. Od profesora zavisi koliko će časova posvetiti ovom književnom djelu, svakako je to pet do šest”, rekla je Lazarević, dodajući se “Luča mikrokozma” i “Noć skuplja vijeka”, takođe, temeljno analiziraju.
Napominje da su učenici SMŠ “Mladost” “generalno više zainteresovani za književnost, pa tako i Njegoševo stvaralaštvo”.
“Jezik im može biti problem. Dosta riječi im je nepoznato, a to usporava čitanje. Uz pomoć profesora, koji daju određena uputstva i istraživačke zadatke prije analize, učenici prebrode sve nejasnoće. Posebno vole da citiraju Njegoševe stihove”, kazala je ona.
Ističe da je danas mnogo lakše približiti Njegoša učenicima nego ranije i da bi, kako tvrdi Lazarević, bilo korisno kreativnije pristupiti tumačenju njegovih djela.
“Bilo bi dobro pogledati pozorišnu predstavu o Njegošu ili njegovim djelima. Mi smo ranije gledali ‘Gorski vijenac’ u Crnogorskom narodnom pozorištu (CNP). Za mlađi uzrast bi bio zanimljiv obilazak Njegoševe kuće u Njegušima, gdje bi učenici mogli da održe neke kreativne radionice”, rekla je.
Naglašava da profesori uvijek mogu proširiti fond časova posvećenih izučavanju Njegoša ukoliko smatraju da je to potrebno.
“Dramska sekcija koju vodim izvela je predstavu ‘Blago tome ko dovijek živi’, u kojoj sam povezala više Njegoševih djela. Smatram da su kreativni pristupi različiti i zavise od talenta učenika i nastavnika”, rekla je Lazarević.
Jedna lekcija o vladavini
Nastavnik istorije u podgoričkoj Osnovnoj školi (OŠ) “Vuk Karadžić” Vukoman Rabrenović kazao je “Vijestima” da se Njegošev period vladavine izučava u osmom razredu “i to kroz jednu lekciju”.
“S obzirom na njegov značaj i sve ono što je uradio za Crnu Goru i njenu istoriju, smatram da bi svaki segment njegove vladavine trebalo izučavati kroz više časova i veći broj lekcija. Na primjer, jedna lekcija bi bila početak njegove vladavine i jačanje državne vlasti. Druga lekcija bi mogla biti posvećena njegovim odnosima sa velikim silama. U trećoj bi se izučavao njegov književni rad, a u četvrtoj lekciji posljednje godine vladavine”, rekao je Rabrenović.
Prema njegovom mišljenju, bilo bi dovoljno osam školskih časova kako bi se stekla osnovna istorijska znanja o Njegošu.
“Do sada sam Petra I i Petra II obrađivao kroz šest časova. Uvijek mi je falilo vremena i nešto bi ostalo nedorečeno. Ova dva naša velikana i dinastija Petrovića zaslužuju mnogo više prostora u našim udžbenicima”, kazao je.
Rabrenović je naglasio da učenicima ostavlja prostor da sami istražuju, prave prezentacije, panoe i pišu referate jer tako, tvrdi on, bolje uče i dobijaju ocjene.
“Svakako bi trebalo posvetiti više vremena Njegošu od jednog podnaslova u postojećoj lekciji. Bilo bi dobro da poslije svake lekcije imamo po jedan čas za čitanje referata, gledanje prezentacija, raznih priloga koji su već snimljeni o Njegošu i ponavljamo ono što su učenici naučili, jer po staroj mudrosti: ‘Majka znanja je ponavljanje onoga što je učeno’”, zaključuje Rabrenović.
Bonus video:
