Najmanje 50.000 građana boluje od dijabetesa

Ako se uzme u obzir da kod mnogo osoba ta bolest nije dijagnostifikovana, broj oboljelih od šećerne bolesti može biti i dvaput veći. Uzroci su uglavnom manjak fizičke aktivnosti, nepravilne navike u ishrani, ali i genetika, kazao je Vijestima” internista endokrinolog Kliničkog centra Crne Gore (KCCG).

Aleksandar Đogo Život osoba koje boluju od šećerne bolesti izuzetno težak i naporan, ali ono što je bitno jeste da nije nemoguć, poručila je predsjednica Udruženja “Dijabetes ekipa - DOB” Lejla Martinović Puzović.

5835 pregleda 0 komentar(a)
Više od 50.000 odraslih stanovnika u Crnoj Gori bori se sa dijabetesom (Ilustracija), Foto: Shutterstock
Više od 50.000 odraslih stanovnika u Crnoj Gori bori se sa dijabetesom (Ilustracija), Foto: Shutterstock

Od pet do 10 odsto odraslih u Crnoj Gori boluje od dijabetesa, a ako se uzme u obzir da kod mnogo građana ta bolest nije dijagnostifikovana, broj oboljelih od šećerne bolesti može biti i dvaput veći, kazao je “Vijestima” internista endokrinolog Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) Aleksandar Đogo.

Širom planete juče je obilježen Svjetski dan borbe protiv šećerne bolesti. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) uvrstila je taj datum u kalendar kao odgovor opasnosti koju predstavlja dijabetes.

Institut za javno zdravlje Crne Gore (IJZCG) procjenjuje da više od 50.000 odraslih starijih od 20 godina živi sa dijabetesom.

Doktor Đogo ističe da je, zbog pretežnosti dijabetesa, teško imati precizne o podatke o broju oboljelih u bilo kojoj zemlji svijetu i dodaje da više faktora ima ulogu u razvoju šećerne bolesti.

“U svakom slučaju, genetika nije presudna, ali je nasljeđe, kada se radi konkretno o dijabetesu tip II, poligenskog karaktera, što bi značilo da je više genetskih faktora udruženo u nastanku dijabetesa, kao što je, recimo, rizik od nastanka gojaznosti”, pojasnio je on.

Naglašava da su faktori rizika smanjena fizička aktivnost, kao i nepravilne navike u ishrani.

“Ukoliko znamo da je najveći procenat aktuelnih zanimanja skopčan sa sedentarnim uslovima rada, može se zaključiti da je kategorija populacije, rizične za dijabetes zaista visoka. Kada se radi o dijabetesu tip I, takozvanom dječijem ili mladalačkom dijabetesu, razlog je mnogo kompleksniji i mogao bi kao značajan kauzalitet imati i opšte ekološke poremećaje, a koji se odnose na izmijenjenu životnu sredinu, sa svim rizikofaktorima koje kao takva nosi”, kazao je on.

Upozorava i na to da je insulinska rezistencija sve veći problem koji, kako tvrdi, sa sobom nosi brojne posljedice. Đogo precizira da se radi o kompleksnom i dubokom zdravstvenom problemu.

“Radi se o poremećaju osjetljivosti tkiva na djelovanje insulina. Insulin je hormon koji ima mnogo uloga u organizmu, ne samo metabolizam šećera, nego i brojne metaboličke i ostale funkcije. Poremećaj osjetljivosti ćelija i tkiva na insulin sa sobom nosi brojne posljedice - nastanak gojaznosti, dijabetes tip II, hipertenzija, kardiovaskularna oboljenja, sklonosti ka malignitetima, poremećaj fertiliteta kod žena i muškaraca...”, rekao je Đogo.

Dijabetes nije ograničenje

Predsjednica Udruženja “Dijabetes Ekipa - DOB” Lejla Martinović Puzović kazala je “Vijestima” da se organizacija na čijem je čelu bavi edukacijom osoba koje su oboljele od dijabetesa tipa I.

“Bavimo se i umrežavanjem oboljelih od ove autoimune, neizlječive bolesti, međusobnim pomaganjem, ali i širenjem najnovijih i korisnih informacija. Osim toga, promovišemo najnovije tehnologije i ono što je najbitnije bavimo se promjenom statusa samih pacijenata, kao i pokušajem izmjene trenutnog pravilnika o medicinskim pomagalima koji pravi diskiminaciju među pacijentima, kako po osnovi starosne dobi, tako i po slobodi u izboru dostupne terapije”, rekla je Martinović Puzović.

Prema njenim riječima, da bi se moglo pomoći crnogorskim pacijentima koji boluju od dijabetesa tipa I, neophodno je pronaći odgovarajući “alat”.

“Odnosno, pored odlične insulinske terapije koju imamo u Crnoj Gori, potrebna su tehnička i tehnološka sredstva kako bi se taj inzulin mogao što bolje i pametnije aplicirati, koristiti i kako bismo došli do dobrih rezultata. Takav put se zove prevencija o kojoj svi pričaju, ali malo ko pruža te uslove našim pacijentima”, kazala je.

Aleksandar Đogo
Aleksandar Đogofoto: Privatna arhiva

Podsjeća na to da je život osoba koje boluju od šećerne bolesti izuzetno težak i naporan, “ali ono što je bitno jeste da nije nemoguć”.

“Šta to znači? To znači da ako pacijent prihvati svoju bolest, redovno i dobro aplicira insulinsku terapiju, pametno i ispravno koristi ponuđenu tehnologiju, može da bude uspješan u bilo kom polju - kao đak, student, sportista, radnik, roditelj i sve ono što pojedinac želi. Dijabetes nas ne može i ne treba ograničiti, niti mu to smijemo dopustiti”, ističe ona.

Martinović Puzović traži od nadležnih resora - Ministarstva zdravlja i Ministarstva finansija, kao i Fonda za zdravstvenu zaštitu da “po hitnom postupku prošire postojeći pravilnik za medicinsko-tehnička pomagala”.

“I obezbijede pravo na senzore za kontinuirano praćenje nivoa glukoze u krvi za sve pacijente oboljele od dijabetesa tip I, a bez obzira na starosno doba ili bilo koju drugu grupaciju. To pitanje smo pokrenuli početkom godine sa peticijom ‘Pravo na senzor – pravo na život’, koja je u roku od devet dana sakupila 6.300 elektronskih potpisa. To jasno govori koliko je ovo pitanje crnogorskih pacijenata bitno i hitno. Želim da upoznam javnost da je ova peticija prešla u inicijativu koja je prošla kroz Skupštinski Odbor za zdravstvo, rad i socijalno staranje i dobila pozitivne ocjene i stavove...”, kazala je ona.

Registar postoji od 2013.

Crna Gora je zemlja sa visokom zastupljenošću oboljelih od dijabetesa, saopšteno je iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore.

“Broj osiguranika u Crnoj Gori, koji su se godišnje liječili od dijabetesa kod izabranih doktora je porastao za 19 procenata u posljednjih 10 godina, od 23.331 oboljelog u 2013. godini na 27.677 oboljelih prošle, 2023. godine. Od implementacije elektronskog sistema vođenja zdravstvene dokumentacije 2010. godine, uočeno je da se određen broj osoba sa dijagnostikovanim dijabetesom javlja kod izabranih doktora sa pauzama većim i od godinu, što ima uticaj na ostvarivanje terapijskih ciljeva i zdravstvene politike u liječenju oboljelih sa dijagnostikovanim dijabetesom”, saopšteno je iz IJZCG.

Podsjećaju da populacioni Registar šećerne bolesti funkcioniše od 2013. godine i dodaju da je jedini izvor podataka ručno popunjena prijava.

“Zahvaljujući punoj posvećenosti doktora medicine domova zdravlja na segmentu nadzora i prevencije poremećaja metabolizma glukoze u Crnoj Gori, danas možemo govoriti da crnogorski Registar šećerne bolesti postiže obuhvat oko 90 procenata svih liječenih od šećerne bolesti sa prosječnom popunjenošću podataka u prijavama preko 70 odsto. Imajući u vidu da se obuhvat oboljelih od dijabetesa u registrima evropskih zemalja kreće u rasponu 20 do 100 odsto svih oboljelih, prikupljeni podaci crnogorskog Registra šećerne bolesti pružaju zadovoljavajuću bazu podataka za preko 30.000 pacijenata”, kazali su iz IJZCG.

Bonus video: