Srbija je do 2020. trebalo da ima stepen šumovitosti od 41,4 odsto, ali je postignuto samo 29,1 odsto - glase podaci Državne revizorske institucije od prije tri godine.
U istom izvještaju je navedeno da je samo bespravnom sječom šuma uništeno skoro 88.000 kubnih metara, što čini štetu od skoro pola milijarde dinara.
Međutim, šume stradaju i od vremenskih nepogoda i sve izraženijih klimatskih ekstrema. Prošle godine, dvije velike oluje unišitile su kulture topole na više od 1.500 hektara, i hrasta lužnjaka na više od 10.000 hektara u šumama Vojvodine.
Prof. dr Milan Medarević kaže da je jak olujni vjetar uticao na stradanje i mlađeg i zrelijeg drveća i da će negativne posljedice biti dugoročne, a sanacija oštećenih šuma će trajati i do 2029. godine.
Sušenje smrča na planinama
S druge strane, na jugu Srbije, u Nacionalnom parku Kopaonik, sušenje smrča je višegodišnji problem, primijećeno je još 2012. Taj problem je vidljiv i u Nacionalnom parku Tara i na planinama Golija i Zlatar. Ove godine, samo na Kopaoniku je šteta od sušenja šuma srmče procijenjena na 12.462 kubna metra, ističe prof. dr Medarević.
„S obzirom na sušu u ljeto 2024. tek se očekuje negativna reakcija šume na toplotni stres 2025. Oslabljen imunitet stabala usled toplotnog stresa stvara najpogodnije tlo za rojenje podkornjaka na smrči koji inteziviraju proces sušenja", kaže prof. Medarević.
„Očekivani efekti klimatskih promjena na dugi rok su drugačija prostorna raspodjela šumske vegetacije, moguće nestajanje ili pojava novih tipova šumskih zajednica, promjena gustoće populacije određenih vrsta drveća, promjena šumskih ekosistema, ekološke stabilnosti i zdravstvenog stanja, kao i produženje vegetacionog perioda i nedostatak vlage u zemljištu koja može imati štetne posljedice na osjetljive vrste drveća poput obične jele i hrasta lužnjaka", objašnjava on.
Bolje gazdovanje i novo pošumljavanje
Profesor Medarević smatra da je neophodno intenzivirati gazdovanje postojećim šumama, podizanje novih šuma, kao i da je osnovno rješenje u učenju i mijenjanju navika, ali i prirodi bliskom gazdovanju šumama.
„Rješenje je i u udruživanju u odnosu na štetne pojave i rizika na regionalnom nivou, korišćenje već poznatih iskustava u evropskom okruženju i šire. Srbija još uvijek ima značajne površine neobraslog šumskog zemljišta koje se time racionalno ne koristi".
U JP „Srbijašume" koje gazduju šumama u Srbiji kažu da brojni štetni organizmi poput potkornjaka, štetnih gljiva i patogena, ekosistemima nanose velike štete u četinarskim šumama, dok su u lišćarskim šumama to tzv. insekti defolijatori. Oni kao prirodni neprijatelji, u normalnim uslovima održavaju prirodnu ravnotežu šumskog ekosistema, ali kada iz bilo kog razloga ravnoteža postane labilna, dolazi do prenamnoženja i do velike štete po šumske ekosisteme.
U tom javnom preduzeću su u prethodnom periodu su kažu, sanirali oštećene površine, uklanjali oštećena i zaražena stabla, a tamo gdje je to bilo potrebno, obnavljali šumu. Situaciju i dalje kontinuirano prate, kažu oni za DW.
Samo autohtone vrste
Ističu i pojavu novijih bolesti na topolama koje su prvi put uočene u ljeto 2018. u Banatu, gdje se progresivno širila bolest koja prouzrokuje nekrozu, rak rane na kori i sušenje stabala, a jedini način borbe je uklanjanje i spaljivanje svih zaraženih stabala sa simptomima oboljenja.
Kada je riječ o sađenju novih stabala ili novih šuma, nadležne institucije se već bave istraživanjem, kaže Boris Ivanović, rukovodilac Službe za sjemenarstvo i rasadnišku proizvodnju u JP „Srbijašume", ali ističe da podizati nove šume novim vrstama drveća ne može i ne smije da bude trenutak inspiracije, ni slijepo praćenje trendova.
„Vrijeme potrebno da se nešto stvarno sazna i da se može sa dovoljnom sigurnošću znati kako neka vrsta utiče na šumski ekosistem je veliko i prevazilazi ljudski vijek, i ne možemo da sigurnošću da govorimo o tome dok ne prođe bar nekoliko ciklusa rasta, razvoja i obnavljanja. Svakako, nije dobro unositi nove alohtone vrste drveća u naše šume. Najčešće su to invanzivne vrste, njihovo dalje širenje je nekontrolisano, sa sobom nose i neke nove, nama nepoznate patogene i predstavljaju veliku prijetnju autohtonim vrstama", kaže Ivanović.
Dodaje da za potrebe sadnje novih šuma u tom preduzeću proizvode šumski sadni materijal, između 7. i 8. miliona sadnica godišnje, a da oni sami zasade između 2.5 i 3. miliona sadnica autohtonih vrsta i lišćarskog i četinarskog drveća.
Zelena Crna Gora: nema potrebe za novim šumama
Crna Gora jedna je od najšumovitijih zemalja Evrope sa čak 70 odsto teritorije pod šumama.
Ranko Kankaraš iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Crne Gore za DW kaže da i oni imaju problem sa sušenjem šuma, ali da su im šumski požari najveća prijetnja.
„Petina crnogorskih šuma podložna je raznim oblicima degradacije. Crna Gora nema problem sa stabilnošću visokih prirodnih šuma, već su degradacioni procesi najčešći u izdanačkim sastojinama koje pokrivaju primorski i središnji deo države. Klimatske promjene su svakako jedan od primarnih uzročnika, a njihov uticaj se ogleda u tome da slabe životne uslove za razvoj biljaka i šumskog drveća", objašnjava Kankaraš.
Još jedna razlika u odnosu na Srbiju je što u crnogorskim šumama nema novih bolesti u odnosu na do sada uobičajene. Takođe, nemaju potrebu za sadnjom šuma na novim površinama.
„Usljed migracija stanovništva sa sjevera Crne Gore i depopulacije ruralnih područja, dolazi do prirodnih procesa zarastanja poljoprivrednih površina i pašnjaka i podizanja novih šuma", kaže Kankaraš.
On takođe ističe da Crna Gora nije zadovoljna gazdovanjem svojim šumama, te da su zbog toga promijenili koncept i donijet je Novi zakon o šumama koji će više negovati šume i uzgojne mjere, i samim tim dovesti do toga da stabilnost šuma bude uvećana, a šume otpornije na klimatske promjene.
BiH – šume moraju biti otpornije na klimatske poremećaje
U BiH, situacija je slična Srbiji, ali sa znatno većim stepenom šumovitosti – 53 odsto. Suše se šume smrče, a ugrožene su i šume hrasta. Osnovni razlog za to su bolesti i štetočine, ali i požari, olujni vjetrovi i suše, kaže prof. dr Zoran Govedar sa Šumarkog fakuteta u Banjaluci. Ipak, ističe on, da je procenat bolesnih šuma relativno mali.
Među novim bolestima je međutim, primijećeno više vrsta, a zahvaćeno je mahom lišćarsko drveće – kesten, hrast, vrbe, topola i jasen koji se smatra jednom od najugroženijih vrsta u Evropi.
„Parazitna gljiva porijeklom iz Kine uzročnk je veoma intenzivnog oboljenja jasena. Izaziva njegovo sušenje i bukvalno pretvaranje drveta u prašinu. Prisutna je u mnogim državama srednje Evrope i Skandinavije, a u BiH je prvi put utvrđena 2009", kaže prof. Govedar.
Prema njegovim riječima, u slučaju sađenja novih šuma one moraju biti otpornije na ekstremne klimatske poremećaje i da se osnivaju sa vrstama koje prema svojim biološkim osobinama odgovaraju datim uslovima.
„Takve aktivnosti bi pozitivno uticale da se u perspektivi šume lakše prilagode različitim scenarijima klimatskih promjena, postale bi otpornije i stabilnije u odnosu na negativne uticaje biotičke i abiotičke prirode", smatra dr Govedar.
Bonus video:
