Tokom posjete podgoričkom vrtiću šefa Predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Mikelea Servadeia začudilo je da tu ustanovu pohađaju samo djecu romske i egipćanske populacije. U drugom je od roditelja i vaspitača saznao sa čim se sve susrijeću djeca sa smetnjama u razvoju.
U Dječjem domu “Mladost” upoznao je djecu žrtve nasilja, mališane koji su tu godinama, a imaju porodice...
“To je veoma zabrinjavajuće, jer se ovoj djeci uskraćuje njihovo osnovno pravo da odrastaju u sigurnom porodičnom okruženju ispunjenom ljubavlju...”, poručio je Servadei.
NE PROPUSTITE
On je u intervjuu “Vijestima” kazao da društvo mora da usvoji princip nulte tolerancije kad je u pitanju nasilje nad djecom i vršnjačko nasilje i upozorio na to da Vlada Crne Gore hitno mora da opredijeli veća ulaganja u inicijative koje osiguravaju da svako dijete u odrasta u sigurnom okruženju.
Servadei je stava da ne treba spuštati granicu krivične odgovornosti maloljetnika, a da se država mora pobrinuti da pronađe altnernativna rješenja za maloljetne prestupnike, poput rada u zajednici.
“Crna Gora mora hitno da poveća broj školskih psihologa i socijalnih radnika...Centre za socijalni rad treba hitno reformisati i to tako da se voditelji slučaja ne bave drugim zadacima i da budu u potpunosti posvećeni podršci porodici ili pojedincu”, poručuje Servadei.
Koji su ključni izazovi u pogledu zaštite djece i njihovih prava s kojima se suočava Crna Gora?
Borba protiv siromaštva i nasilja, kao i osiguravanje pristupa kvalitetnom inkluzivnom obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti, danas su ključna pitanja u vezi s pravima djeteta u Crnoj Gori. Ovi izazovi posebno su izraženi kod najugroženije djece, poput djece koja žive u siromaštvu ili na ivici siromaštva, djece sa smetnjama u razvoju, djece bez roditeljskog staranja, djevojčica i dječaka iz manjinskih grupa, naročito iz romske i egipćanske zajednice.
Za UNICEF, siromaštvo ne predstavlja samo nedostatak finansijskih sredstava. Ono označava i nedostatak mogućnosti da svako dijete u potpunosti uživa svoja prava. Djeca iz siromašnih porodica često ostaju uskraćena za školu, zdravstvenu zaštitu i ključne usluge socijalne i dječje zaštite. Alarmantno je da većina romske i egipćanske djece u Crnoj Gori odrasta u siromaštvu.
Prilikom nedavne posjete jednoj predškolskoj ustanovi u Podgorici, začudilo me je da nju pohađaju samo djeca iz romske i egipćanske zajednice. Ovo treba hitno promijeniti i uvesti svuda inkluzivne predškolske grupe koje pružaju kvalitetno obrazovanje svakom djetetu. Inkluzivne grupe u kontekstu ranog obrazovanja od koristi su svakom djetetu i pomažu u izgradnji inkluzivnog društva, koje prihvata različitosti kao bogatstvo.
Važno je napomenuti da se čak i djeca iz porodica s visokim primanjima mogu suočavati sa siromaštvom, ako im nisu dostupni kvalitetni servisi podrške poput toga da, primjera radi, njihova škola ne nudi kvalitetno obrazovanje ili da u blizini njihovih domova nema kvalitetnih umjetničkih ili sportskih programa za djecu i mlade, da ne mogu dobiti kvalitetnu zdravstvenu zaštitu ili usluge podrške mentalnom zdravlju. U takvim okolnostima i ova djeca će biti uskraćena za ključne prilike da uče, razvijaju se i ostvare svoje potencijale.
Djeca sa smetnjama u razvoju suočavaju se s posebnim izazovima. Mnogi od njih ne dobijaju podršku u ranom uzrastu koja im je prijeko potrebna niti imaju adekvatan pristup obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti. U nekim slučajevima, porodice moraju da prevale dug put kako bi pristupile osnovnim uslugama. Prilikom jedne od mojih nedavnih posjeta jednoj predškolskoj ustanovi u Podgorici, od roditelja i vaspitača sam čuo kako se svakodnevno suočavaju s brojnim poteškoćama. Bez trajne i posvećene podrške, djeca sa smetnjama u razvoju često ne mogu da ostvare svoj puni potencijal, što ograničava njihove mogućnosti za ispunjen život.
Slično tome, uticaj nasilja na djecu, bez obzira na to da li su direktne žrtve ili mu svjedoče, može imati razorne posljedice i takođe je jedna od dimenzija siromaštva djece. Bez adekvatne podrške, ova iskustva mogu ograničiti sposobnost djece da uživaju u srećnom i zdravom odrastanju.
U Dječjem domu u Bijeloj upoznao sam djecu sa smetnjama u razvoju, ali i djecu iz romske i egipćanske zajednice i djecu koja su doživjela nasilje u porodici. Među djecom koja trenutno borave u ovoj ustanovi, mnogo je onih koju su tu već godinama, iako većina ima članove porodice. To je veoma zabrinjavajuće, jer se ovoj djeci uskraćuje njihovo osnovno pravo da odrastaju u sigurnom porodičnom okruženju ispunjenom ljubavlju. Decenije istraživanja ukazuju na to da odrastanje u ustanovama može negativno uticati na razvoj djeteta i ostaviti trajne posljedice na njegovo mentalno zdravlje i emocionalno blagostanje.
Kako bismo riješili ova pitanja, moramo zajedno raditi na stvaranju inkluzivnih sistema koji svakom djetetu u Crnoj Gori pružaju šansu da ostvari sva prava i potencijale. Crna Gora je na dobrom putu u pogledu pristupanja EU i izradila je ključne reforme. Riječ je o državi koja se, u novembru - na Svjetski dan djeteta, kroz Poziv na akciju, još jednom obavezala na poštovanje prava djeteta, a UNICEF ostaje spreman da podrži ove obaveze u cilju unapređenja stanja prava sve djece.
Kako gledate na problem vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori? Da li je vidljiviji s obzirom na to je naša država mala? Na osnovu vašeg dosadašnjeg životnog iskustva, ali i na Vašeg rada ovdje, koji su, prema vašem mišljenju, uzroci vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori? Da li se društvena stvarnost odražava na odnose među djecom, u kojoj mjeri i na koji način?
UNICEF se vodi politikom nulte tolerancije za bilo koji oblik nasilja nad djecom i smatra da svako društvo treba da slijedi isti princip. Iako je vršnjačko nasilje globalni problem, u manjim zemljama ono može izazvati dodatnu stigmu za žrtve, koje onda često oklijevaju da prijave nasilje i zatraže pomoć.
Da bi se utvrdili i analizirali ključni uzroci vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori neophodno je sprovesti istraživanje na osnovu čijih nalaza se mogu razvijati i procjenjivati intervencije koje će se baviti uklanjanjem ovih uzroka.
Možemo pretpostaviti da su i ovdje, kao i u mnogim drugim zemljama, glavni uzroci društvene norme i stereotipi, porodični problemi i slučajevi nasilja u porodici. Društveni mediji i uticaj vršnjaka dodatno pogoršavaju probleme, zbog čega je razvijanje komunikacionih i vještina mirnog rješavanja sukoba kod djece od suštinskog značaja.
Društvene norme i porodična dinamika ponekad mogu dovesti do toga da se agresivno ponašanje normalizuje ili da se relativizuje ozbiljnost vršnjačkog nasilja. Ovo često dovodi do nedovoljno efikasne reakcije kada se nasilje dogodi. Štaviše, manje zemlje se češće suočavaju s ograničenim pristupom uslugama mentalnog zdravlja i psiho-socijalne podrške, obrazovnim programima i inicijativama na nivou lokalne zajednice za prevenciju nasilja. Kvalitet i dostupnost ovih usluga od presudne su važnosti.
Rješenje leži u sveobuhvatnom pristupu koji kombinuje obrazovanje, aktivno uključivanje lokalne zajednice i intervencije podrške za djecu i porodice kako bi se nasilje spriječilo i kako bi se efikasno reagovalo kada se ono dogodi. Djeca uče na osnovu onoga što vide i doživljavaju svakog dana. Kao odrasli, imamo obavezu da dajemo pozitivne primjere - u domovima, školama, medijima, politici, sportu i umjetnosti.
UNICEF aktivno sarađuje sa nacionalnim i lokalnim vlastima na sprovođenju programa “Brižne porodice”, koji pomaže prevenciju nasilja dajući roditeljima šansu da ovladaju tehnikama nenasilne discipline djece i da svakodnevno budu dobar uzor djeci kroz konstruktivnu komunikaciju i ponašanje. UNICEF je podržao i primjenu programa “Moje vrline i vrijednosti”, koji učenicima pomaže da razvijaju socio-emocionalne vještine, kao što su empatija, tolerancija, timski rad i druge, koje čine osnovu za mirno rješavanje sukoba i građanski aktivizam. Ovaj program se trenutno sprovodi u polovini svih osnovnih i srednjih škola koje pohađa više od 40.000 učenika.
Iako je postignut napredak, hitno su potrebna veća ulaganja Vlade i zajednice kako bi se ove inicijative proširile i osiguralo da svako dijete u Crnoj Gori odrasta u sigurnom okruženju. UNICEF je takođe spreman da podrži Vladu, a naročito Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija, Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, Ministarstvo zdravlja i Ministarstvo sporta i mladih u sprovođenju Nacionalnog plana za borbu protiv vršnjačkog nasilja kojeg je nedavno usvojio Savjet za prava djeteta.
Smatrate li da je snižavanje starosne granice za krivičnu odgovornost dobro rješenje?
UNICEF preporučuje da Crna Gora zadrži postojeću starosnu granicu za krivičnu odgovornost. Prema trenutnim zakonskim odredbama, djeca s navršenih 14 godina mogu biti krivično odgovorna, što je u skladu s preporukama UN Komiteta za prava djeteta. Umjesto snižavanja starosne granice, UNICEF preporučuje da se akcenat stavi na efikasnije programe koji djeluju preventivno i pomažu djeci da izbjegnu sukob sa zakonom, kao i na razvijanje vaspitnih mjera koje podržavaju uspješnu rehabilitaciju i reintegraciju maloljetnika koji se nađu u sukobu sa zakonom.
Istraživanja pokazuju da klasični sudski postupci i smještanje djece u ustanove zatvorenog ili poluzatvorenog tipa, u većini slučajeva ne sprečavaju djecu da ponovo počine krivična djela. Djeca zaslužuju drugu šansu zbog uzrasta, psiho-socijalnog razvoja i progresivne sposobnosti razumijevanja posljedica svog ponašanja. Zato međunarodni standardi pozivaju države da teže korišćenju alternativnih mjera umjesto kaznenih.
Alternative sudskom postupku za maloljetne prestupnike, kao što su angažman i rad u zajednici i medijacija, koje su uz podršku UNICEF -a i EU uvedene u okviru reforme maloljetničkog pravosuđa u Crnoj Gori, mogu pomoći djeci da usvoje nova, konstuktivnija ponašanja, rehabilituju se i smanje šanse da ponovo prekrše zakon, ali i pomoći žrtvama da prevaziđu traumu. Ovakav pristup takođe čini da pravosudni sistem bude učinkovitiji, jer omogućava pravovremeniji odgovor i smanjuje broj sudskih predmeta.
Da li je Crnoj Gori potrebno više specijalizovanog osoblja - socijalnih radnika, psihologa i pedagoga, koji mogu da prepoznaju, preventiraju i upravljaju rizicima?
Crna Gora mora hitno da poveća broj školskih psihologa i socijalnih radnika. Trenutno je u svim predškolskim, osnovnim i srednjim školama zaposleno svega 76 psihologa, čija je podrška neophodna za stvaranje sigurnog i podsticajnog školskog okruženja. Nastavnici takođe moraju biti osnaženi da pruže holističku podršku djeci. Zbog toga je neophodna izmjena normativa koji regulišu zapošljavanje školskih psihologa, ali i socijalnih radnika, što je među mjerama predviđenih novom Strategijom reforme sistema obrazovanja i Strategijom razvoja sistema socijalne i dječje zastite.
Takođe, podaci Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) za 2020. ukazuju na to da Crna Gora ima skoro duplo manje stručnih radnika zapošljenih u oblasti mentalnog zdravlja nego prije 10 godina.
Kad je riječ o socijalnim radnicima, UNICEF-ova analiza iz 2018, pokazala je da je Crnoj Gori neophodno još najmanje 50 socijalnih radnika da bi se obezbijedilo efikasno upravljanje slučajevima. Što je još važnije, centre za socijalni rad treba hitno reformisati i to tako da se voditelji slučaja ne bave drugim zadacima i da budu u potpunosti posvećeni podršci porodici/pojedincu.
UNICEF je sarađivao sa Ministarstvom socijalnog staranja, brige o porodici i demografije na izradi nove četvorogodišnje strategije usmjerene na prevenciju nasilja nad djecom i zaštitu njihove dobrobiti. Ova strategija obuhvata nekoliko bitnih mjera, kao što su povećanje broja socijalnih radnika i uspostavljanje neophodnih službi podrške kako bi se porodicama pomoglo da prebrode krizu, izbjegnu nasilje i dobiju adekvatnu podršku ako do nasilja ipak dođe.
UNICEF čestita Vladi na tome što je upravo usvojila ovu strategiju. Da bi ona bila uspješno realizovana, strategija mora biti adekvatno finansirana sredstvima iz državnog i lokalnih budžeta. Ulaganjem u povećanje broja stručnih radnika koji bi pružali podršku djeci i porodicama, prvenstveno psihologa i socijalnih radnika, Crna Gora može stvoriti sigurnije okruženje za sve djevojčice i dječake.
Želje za 2025: Da se ostvari sve predviđeno Pozivom na akciju
Šta želite djeci u Crnoj Gori u 2025. godini?
Tokom 2025. godine, UNICEF će nastaviti da bude kredibilan partner vladinih institucija i civilnog društva kako bi se osiguralo da prava djeteta budu u samom središtu procesa pristupanja EU i razvoja Crne Gore.
Vlada Crne Gore i UNICEF su, obilježavajući Svjetski dan djeteta u novembru 2024, izradili Poziv na akciju koji uključuje bitne korake koje treba preduzeti za djecu u Crnoj Gori naredne godine. Stoga je najbolja stvar koju mogu poželjeti djeci da se ovaj Poziv na akciju u potpunosti realizuje i da se za to opredijele neophodni resursi. Što to konkretno znači?
Prvo, Crna Gora bi trebalo da sprovede novo Istraživanje višestrukih pokazatelja stanja prava djece i žena (MICS7) kako bi prikupila najnovije međunarodno uporedive podatke. Ovi nalazi su ključni za razvoj relevantnih politika za djecu koje su ostvarljive u lokalnom kontekstu, kao i za njihovo učinkovito sprovođenje i praćenje.
Drugo, Savjet za prava djeteta bi trebalo da podijeli sve podatke o djeci i statusu primjene preporuka o pravima djeteta na jednom mjestu putem interneta, na jednoj platformi, kako bi se olakšalo praćenje napretka i institucije pozvale na odgovornost.
Treće, Crna Gora treba da uvede budžetiranje u skladu s pravima djece kako bi osigurala da ona budu adekvatno prepoznata u državnom budžetu i da se u djecu ulaže u najvećem mogućem obimu. Preporučujemo da se počne od obezbjeđivanja adekvatnih sredstava za djecu u budžetima ministarstava zaduženih za prosvjetu, socijalnu i dječju zaštitu, zdravlje i sport i mlade.
Konačno, nacionalne i lokalne vlasti treba da uspostave svrsishodne platforme za učinkovito partnerstvo i rad sa djecom i adolescentima, i da se prema njima odnose kao nosiocima prava i promjena, te da razvijaju programe koji pomažu u osiguravanju jednakih prava i mogućnosti za sve djevojčice i dječake. To podrazumijeva i da Crna Gora primjenjuje i operacionalizuje EU mehanizme podrške EU za djecu, kao što je Garancija za djecu, koja je od suštinskog značaja za rješavanje problema siromaštva i nejednakosti.
Bonus video:
