Obrazovanje je najbitniji dio društva u koji bi trebalo najviše i ulagati. Bez namjere da se umanji važnost stečenog znanja, u školskim klupama mladi provedu većinu svog djetinjstva i u njima treba da nauče mnogo više od istorije, geografije i matematike.
To je, pored ostalog, u razgovoru za “Vijesti” kazala Isidora Sredanović, učenica sedmog razreda Osnovne škole (OŠ) “21. maj” u Podgorici i članica Mreže zlatnih savjetnika ombudsmana.
“Svi smo svjesni da je potrebno da se naprave velike promjene, ali upravo se te velike stvari kriju iza sitnica koje zapostavljamo i kojima nemamo vremena da se bavimo. Mislim da škole treba da budu mjesto gdje jedva čekamo da dođemo, gdje nam je zabavno i toplo, gdje se osjećamo bezbjedno, uvaženo i voljeno, bez obzira na to da li imamo petice ili jedinice, da li smo Rom ili ne i da li imamo smetnju u razvoju ili ne”, rekla je.
Sredanović je članica Mreže zlatnih savjetnika od maja prošle godine i, kako kaže, za nju je to sjajno iskustvo.
Mreža zlatnih savjetnika ombudsmana formirana je 2014. godine kako bi zainteresovana djeca mogla aktivno učestvovati u radu zaštitnika ljudskih prava i sloboda. Njihova uloga je da svojim predlozima i idejama doprinesu zaštiti, ali i promociji dječijih prava.
“Moja generacija Zlatnih savjetnika je relativno skoro počela sa radom, ali mi se čini da je prijava na ovaj konkurs jedna od boljih odluka i baš sam zahvalna što sam izabrana. Lijepo nam je u Mreži sa 30 djece iz različitih gradova Crne Gore. Razgovaramo o veoma važnim temama, ali na zabavan način... Iako smo različitih godina, neko je sa sjevera neko sa juga, nismo svi najbolji đaci, nego se baš razlikujemo po interesovanjima. U okviru mreže smo svi jednako važni i ono što je najbolje - stvarno se naše mišljenje traži i čuje”, rekla je Sredanović.
SISTEM NEPRAVDI
Prema njenim riječima, u crnogorskom obrazovnom sistemu postoje “mnoge nepravde”. Nedostatak nastavnog kadra iz predmeta matematika, fizika, hemija, sve manji broj psihologa u obrazovnim ustanovama, kao i vršnjačko nasilje, samo su neki od izazova sa kojima se susrijeće obrazovni sistem.
“Takođe, postoje razlike u dostupnosti obrazovanja za djecu u Crnoj Gori. Djeca iz ruralnih i seoskih područja često nemaju jednake mogućnosti kao njihovi vršnjaci u urbanim sredinama. Otežan pristup školama, posebno u nepovezanim ili udaljenim mjestima, predstavlja značajan problem jer školski prevoz i dalje nije regulisan na dobar način”, smatra Sredanović.
Kako kaže, djeca sa posebnim obrazovnim potrebama “rijetko se uključuju u vannastavne aktivnosti”.
“Kada je u pitanju kvalitet obrazovanja, treba da se zapitamo zašto djeca romske nacionalnosti teže odlučuju da nastave školovanje. To može značiti da nisu dobili kvalitetno obrazovanje u osnovnoj školi ili da nisu ohrabreni i motivisani da nastave školovanje”, rekla je Sredanović, dodajući da djecu brinu loši rezultat na PISA testiranju.
Mišljenja je da je crnogorski obrazovni sistem u nekim segmentima “malo zastario”.
“Često su nam udžbenici dosadni i prevaziđeni, pa zavisi od motivisanosti nastavnika da li će uspjeti da nam približi gradivo, a nisu svi nastavnici baš motivisani. Mi, kada vidimo kako izgleda čas hemije, fizike, biologije u evropskim školama, zaista se zapitamo kada će djeca u Crnoj Gori imati nešto slično. Mislim da je to šteta, jer kako ćemo saznati da li nas nešto zanima ako škola ne uloži napore da nas zainteresuje i ‘isprovocira’ naša interesovanja i talente. Naša nastava nema praktične elemente učenja, a današnje generacije ne mogu drugačije da se zainteresuju, jer sve što se može iz knjiga naučiti već ima na internetu i informacija nam je u dva klika dostupna”, objasnila je Sredanović.
“OBUTI TUĐE CIPELE”
Podsjeća da kroz Mrežu Zlatnih savjetnika mladi uče da “obuju tuđe cipele” i da “svaku temu posmatramo iz ugla djece koja nemanju dovoljno novca, ili nemaju adekvatan dom”.
“Puno puta sam se, kako kroz život tako i kroz Mrežu Zlatnih savjetnika, susrela sa djecom koja nemaju osnovne uslove za život. Mislim da bi država trebalo da posveti posebnu pažnju djeci koja žive u siromaštvu, jer i UN Konvencija o pravima djeteta kaže da materijalni status porodice ne smije da ograničava dijete u uživanju bilo kojeg prava”, ističe Sredanović.
Naglašava da je sve češća upotreba alkohola i opijata kod mladih gorući problem koji, ističe, “nije zastupljen samo kod nas, već i cijelom svijetu”.
“Mislim da je, možda, problem u nedostatku kvalitetnog sadržaja za djecu ili činjenica da su im određene supstance prilično dostupne. Djeca koja koriste stimulanse, a posebno ako postanu zavisni od njih, su u problem i treba im pomoći. Kazna nikad nije adekvatno rešenje pogotovo kada su djeca i tinejdžeri u pitanju. Kazna često navodi na bijes, ljutnju i budi otpor”, kazala je sagovornica “Vijesti”.
Prema njenim riječima pozitivan efekat bi imalo prikazivanje edukativnih filmova koji “prikazuju težinu i opasnost bolesti zavisnosti”, ali i “držanje radionica na ovu temu”.
“Ali radionica na kojima učestvuju sva djeca u školi, a ne samo odabrani i to obično najbolji učenici. Ovo je tema o kojoj treba da se priča da djeci bude razumljiva i da na pravi način prikaže opasnost kojoj se izlažemo. Djeci je potrebno prikazati životnije stvari i realnu opasnosti kojoj se izlažemo iako želimo ‘samo da probamo’. Pritom, edukaciju na razumljiv način treba da prođu i roditelji i građani, jer u problemu dijete ne smije biti samo, već treba pravovremenu i adekvatnu podršku”, ističe Sredanović.
GLAS DJETETA TREBA VIŠE SLUŠATI
Glas djeteta je važan, a donosioci odluka bi, naglašava Sredanović, “trebalo više da ih slušaju”.
Kako tvrdi, Mreža Zlatnih savjetnika gotovo deceniju opominje da je važno čuti mišljenje djece o njihovim pravima.
“Koliko god da smo mali, zreli ili nezreli i te kako možemo da budemo partneri odraslima u kreiranju društva u kojem nijedno dijete nije gladno, u kome svako dijete ima adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Društva u kojem je nasilničko ponašanje izuzetak, a ne naša svakodnevica, u kojem sva djeca idu u školu i raduju se sticanju znanja i razvijanju svojih potencijala bez obzira da li imaju smetnju u razvoju ili ne. U kojem naši vršnjaci iz romske populacije upisuju fakultete, a to nije spektakl već priprodna stvar. U kojem svaka škola ima dovoljan broj psihologa, a i nastavnika matematike i u kojem je različitost među nama bogatstvo, a ne poziv na batine i maltretiranje”, zaključila je Sredanović.
Dostojanstven život za sve
Prema njenim riječima, kulturne i sportske aktivnosti su ono što fali djeci u mnogim crnogorskim opštinama.
“...Nemaju baš bogat sadržaj i ta djeca pomalo zavide nama iz Podgorice na ponudi bioskopa, pozorišta, sportskih klubova, manifestacija, dešavanja, ali to ništa ne znači ako nemaš novca za ulaznicu ili članarinu. S razlogom ističem naša prava na kvalitetno slobodno vrijeme i rekreaciju, jer mislim da je nepotrebno podsjećati na važnost da svako dijete ima topao dom, kvalitetnu ishranu i sve ono što čini dostojanstven život i odrastanje”, smatra Sredanović.
Bonus video:
