I pored obećanja, Vlada nije sredinom decembra na dnevni red stavila prijedlog Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja. Zakon je nakon osmogodišnjeg rada u potpunosti spreman. Očekivalo se da bude usvojen do kraja prošle godine u Skupštini Crne Gore.
Zakon je, između ostalog, trebalo da omogući transrodnim osobama da legalno promijene oznaku pola i jedinstveni matični broj u dokumentima bez potrebe za operacijom i sterilizacijom, koja je trenutno preduslov za to.
“Ova praksa nehumanog postupanja predstavlja direktno kršenje prava transrodnih osoba, te je uz to što je nehumana i ponižavajuća”, naglašava se i u Strategiji za unapređenje kvaliteta života LGBTIQ, koja je usvojena u junu prošle godine.
Usvajanje Zakona je i obaveza prema Vladinom programu za pristupanja EU 2024-2027. Prema tom dokumentu, ovaj propis trebalo je da bude usvojen do kraja 2024.
Skupština je završila sa redovnim radom 31. decembra, a prvo proljećno zasijedanje održava se početkom marta naredne godine. Dakle, izvjesno je da Zakon neće biti usvojen u rokovima koji su bili predviđeni.
Iz Akcije za ljudska prava (HRA) za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ističu da je neshvatljivo zbog čega Vlada odbija da uvrsti Zakon na dnevni red. Elizabeta Mrnjavčević iz HRA podsjeća da je poslanik Pokreta Evropa sad Vasilije Čarapić na konferenciji Spektre izjavio da će Zakon biti razmatran na sjednici Vlade sredinom decembra, što se nije desilo.
Na Zakonu se radilo punih osam godina, uz uvažavanje sugestija svih relevatnih aktera, pa je apsurdno obrazloženje generalnog sekretara Vlade Dragoljuba Nikolića da je premijer Milojko Spajić tražio dodatne konsultacije, kaže Mrnjavčević.
“Ako je razlog politička trgovina i pritisci, podsjećamo Vladu da ljudska prava ne smiju biti predmet političkih kalkulacija, jer su ona temelj osnovnih sloboda. Vlada ima obavezu da osigura poštovanje ljudskih prava, bez obzira na političke pritiske i interese”, naglašava Mrnjavčević.
Iz Asocijacije Spektra su kazali da zahtijevaju od premijera Spajića prestanak prakse političke trgovine kad su ljudska prava u pitanju. Dodaju i da im nije jasno da je cijela parlamentarna većina talac retrogradnih politika kojima ne smije da se suprotstavi, dok međunarodnim partnerima i Crnoj Gori prodaje priču o ljudskim pravima i demokratiji, radeći upravo suprotno od toga. Sličnih je stavova i Centar za građansko obrazovanje (CGO).
Iz Spektre dodaju da ovaj postupak Vlade nije u skladu sa obavezujućim zaključcima relevantnih tijela Ujedinjenih nacija (UN), niti sa praksom Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.
Evropska komisija (EK) je u svom dopisu Vladi od 13. decembra 2024. godine izrazila pozitivno mišljenje na prijedlog Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja. U posljednjem izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru se navodi da su najugroženije grupe u društvu, uključujući i LGBTIQ osobe i dalje izložene diskriminaciji, govoru mržnje i napadima iz mržnje.
“Potrebno je uložiti više napora da se u potpunosti obezbijedi pristup pravdi i ostvarivanje prava u upravnim i sudskim postupcima, posebno za ranjive grupe”, ističe se u izvještaju EK.
Vlada obećavala, pa stopirala usvajanje Zakona
“Zakon je stopiran s vrha od samog premijera Spajića, po nalogu predsjednika Skupštine Andrije Mandića, prema nezvaničnim informacijama koje imamo, a koje su, ako su istinite, zastrašujuće”, navodi se u saopštenju Asocijacije Spektra.
Početkom decembra na panelu Lično je političko, data je jasna politička podrška ovom Zakonu. Na ovom događaju poslanici/e Pokreta Evropa sad, Demokratske partije socijalista (DPS), Socijaldemokrata (SD) i Građanskog pokreta URA izrazili su nedvosmislenu podršku Zakonu, te pozvali Vladu da hitno utvrdi prijedlog i pošalje ga Skupštini Crne Gore na izglasavanje.
Kada je Zakon o istopolnom partnerstvu bio u parlamentu 2020. godine, Bošnjačka stranka, albanske koalicije, Hrvatska građanska inicijativa i tadašnji Demokratski front odbili su da ga podrže, navodeći da bi podrio “tradicionalne vrijednosti”.
Iza Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja stalo je 48 organizacija civilnog društva i aktivista/kinja Crne Gore, mladi u Omladinskom parlamentu Crne Gore, kao i 137 organizacija i aktivista/kinja regiona, preko 100 cijenjenih akademika/kinja, 18 evropskih parlamentaraca, te najveće evropske organizacije poput TGEU, ILGA Europe, IGLYO i ERA, koje imaju preko 900 organizacija članica. Dodatno, svi međunarodni izvještaji, poput izvještaja Evropske komisije, CPT, US State department izvještaj i CEDAW sa žaljenjem konstatuju da pravo na samoodređenje još nije moguće u Crnoj Gori, te pozivaju na njegovo usvajanje.
CIN-CG je poslao svim šefovima poslaničkih klubova i sekretarima pitanje da li očekuju da će se glasanje o ovom Zakonu naći na dnevnom redu do kraja ove godine, te da li će poslanici njihove stranke glasati za njega. Dobili smo samo odgovor PR službe potpredsjednika Skupštine Nikole Camaja:
“Stav o Zakonu o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, koji je u formi nacrta saopštićemo na plenumu, kada taj predlog dođe na dnevni red”.
Prekinuti ponižavajuću praksu prinudne sterilizacije
Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) uslovljava osobe koji žele da promijene oznaku pola u dokumentima da prođu kroz sterilizaciju, iako ovaj preduslov nije propisan zakonom. Novi Zakon bi uklonio taj nehumani preduslov i omogućio ljudima da slobodno odlučuju o sopstvenom identitetu. Na pitanja koje je CIN-CG poslao MUP-u u vezi ove prakse odgovore nijesmo dobili.
Pravo na samoodređenje rodnog identiteta prihvata većina članica Savjeta Evrope, njih 37. Praksa Evropskog suda za ljudska prava navodi da prisilna sterilizacija krši pravo na privatnost.
Novi Zakon predviđa da je prilikom donošenja odluke o zahtjevu za promjenu oznake zabranjeno tražiti obavljanje medicinskih pregleda ili dokaze o obavljenim medicinskim pregledima i intervencijama. Usvajanjem Zakona bila bi omogućena promjena registrovanog rodnog identiteta, bez podvrgavanja operaciji promjene pola i sterilizaciji.
Usvajanje zakona bila bi još jedna prekretnica u borbi za ljudska prava u Crnoj Gori, nakon što je 2020. postala prva balkanska država izvan Evropske unije koja je legalizovala istopolna partnerstva.
Direktor Spektre Jovan Ulićević za CIN-CG pojašnjava da se ovim zakonom uređuje jedna pravna praznina, koja je do sada rezultirala praksom prinudne sterilizacije kao preduslova za promjenu oznake pola u dokumentima, kako bi osoba imala lična dokumenta koja odgovaraju njenom rodnom identitetu i ličnom opisu.
“Dakle, Crna Gora je jedna od svega nekoliko evropskih zemalja koje i dalje imaju ovu praksu. Takva praksa je zaostavština najgorih, nacističkih režima, koje evropske zemlje u potonjih nekoliko decenija ubrzano napuštaju”, naglašava direktor Spektre.
Ulićević se nada da će se i Crna Gora pridružiti onim rješenjima koja poštuju ljudska prava.
“U praksi ovo znači da osobe više neće biti u problemu kad pokazuju ličnu kartu u pošti recimo, prilikom pristupa različitim zdravstvenim uslugama, ili npr. prilikom prelaska granice jer nemaju dokumenta koja odgovaraju njihovom identitetu”, objašnjava Ulićević.
Psihološkinja Ida Marković, koja i sama prolazi kroz proces tranzicije iz muškog pola u ženski, za CIN-CG podsjeća da je pravo na samoodređenje jedno od osnovnih ljudskih prava:
“Svaki pojedinac treba da živi u skladu sa svojim osjećajem identiteta, bez straha od diskriminacije i stigmatizacije’’.
Pravo ne može koristiti osoba u braku, nije dostupno maloljetnicima...
Ulićević ističe i da nijesu mali kompromisi na koje su pristali da bi ovaj Zakon bio donijet.
“Imamo ograničenje da osoba ne može biti u braku kako bi pristupila ovom pravu, čime se krši njeno pravo na privatan i porodični život. Ovo znači da svako ko je u braku će morati da se razvede da bi pristupio ovom pravu”, naveo je on.
Dodaje i da će zakon važiti samo za crnogorske državljane, što je regresivnije rješenje ovog tipa u drugim zemljama Evrope, koja dozvoljavaju bar rezidentima uz državljane, da mogu pristupiti pravu.
“Ovo znači da mnogi ljudi koji danas recimo bježe od rata, i koji možda nikad više neće moći da dođu u svoje matične zemlje da pristupe svom pravu, neće moći ni kod nas”, pojašnjava Ulićević.
Nacrtom zakona koji je predstavljen u februaru prošle godine pravo na promjenu pola imale su osobe starije od 15 godina. Taj predlog je naišao na oštre reakcije vjerskih poglavara, pa se starosna granica podigla na 18 godina.
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije je sredinom marta prošle godine na RTCG izjavio da se zbog promjene pola “događaju neizlječive traume, kao i da dolazi vrlo često do samoubistava”.
Kritikama zakona se pridružio i reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić:
“Država treba da pomogne liječenju djece, umjesto da plaća operacije promjene pola”.
Iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava su saopštili da je podizanje starosne granice mjera kompromisa, kojom bi se omogućilo usvajanje zakona.
“Ovo je bio najteži kompromis jer upravo takav ide na štetu mladih koji su najranjiviji u društvu. Naše inicijalno rješenje se vodilo najboljim interesom đeteta”, dodaje Ulićević.
Zakon ne poštuje, ističe on, ni prezumpciju nevinosti, pa ovom pravu ne mogu pristupiti ni osobe koje su u krivičnom postupku, a iz njega su takođe isključeni i oni na izdržavanju zatvorske kazne.
“Kao što se vidi, dosta je kompromisa od kojih svaki uključuje kršenje ljudskih prava, a koje smo pravili sa ciljem da obezbijedimo pravo na samoodređenje dostupnim”, pojašnjava Ulićević.
Dodaje da nijesu baš najzadovoljniji ovim rješenjem, ali da im je najvažnije bilo da se izbore za pravo na samoodređenje, koje će biti podložno unapređenju.
Psihološkinja Marković ocjenjuje da je društvo svakako milosrdnije prema muškarcima, tu je svega par zabrana koje značajno otežavaju život muškarcima, ali ih i toliko društveno i identitetski oblikuju, da je nekad teško razlikovati mušku poziciju od patrijarhalnih i muških narativa koji veličaju mušku moć i potiskuju i zabranjuju emocionalnost i nježnost istog. Tako, kaže ona, snaga bez obzira što je imenica ženskog roda u patrijarhalnom diskursu pripada muškarcu.
“Ono što je snaga za muškarca, trpljenje je za ženu. Seksualizacija i mizoginija toliko postaju vidljive i neprepoznatljive kad dovoljno dugo hodaš u ženskim cipelama”, govori ona iz perspektive nekog ko je bio i u ulozi drugog pola.
Govoreći o odnosu njenih pacijenata nakon što je promijenila pol, Marković ističe da nije izgubila nijednog klijenta, te da je dobila i neke nove.
“Odnos je taj koji spaja, liječi, transformiše i gradi ljubav, prijateljstvo, savezništvo, ali i povjerenje, sigurnost i lojalnost, a ne to kojeg smo roda, pola, nacije ili vjere’’, navodi iskustvo iz svoje psihološke prakse Marković.
Evropske statistike pokazuju kako se LGBT osobe više javljaju za pomoć stručnjacima za mentalno zdravlje od ostatka heterosekualne populacije. Ova statistika je u tijesnoj vezi sa povećanim stopama depresije i anksioznosti u LGBT populaciji koja se uglavnom pripisuje negativnoj društvenoj klimi, diskriminaciji, institucionalnoj homofobiji.
“Statistike o mentalnom zdravlju LGBT osoba u Crnoj Gori ne postoje, međutim, imajući u vidu dominantno negativan stav prema LGBT zajednici, sve snažnije antirodne narative i zloupotrebu ljudskih prava u političkim i ideoliškim igrama unutar društava u tranziciji (krizi), u medijima prisutan govor mržnje, može se opravdano pretpostaviti da su pripadnici LGBT populacije izloženi značajno višem nivou diskriminacije i stresa, pa samim tim i mentalno zdravlje ovih ljudi biva otežano’’, kaže psihološkinja Marković.
Zapošljavanje nemoguće, obrazovanje otežano, prijetnje i napadi stalni
Podatak iz istraživanja 2018. govori da je više od polovine trans tinejdžera pokušalo da izvrši samoubistvo bar jednom u životu.
Neki od razloga kriju se i u tome što istraživanja pokazuju da je zapošljavanje transrodnim osobama skoro nemoguće, obrazovanje otežano, a prijetnje i napadi su stalni.
Istraživanje Asocijacije Spektra: “Osnaživanje transrodnih, rodno varijantnih i interpolnih (TIRV) žrtava nasilja”, iz novembra 2022, ukazuje na zabrinjavajuće lošu sliku kvaliteta života TIRV osoba u Crnoj Gori.
Poražavajući podatak je da su, prema ovom istraživanju, počinioci najozbiljnijih incidenata i nasilja najčešće članovi porodice/domaćinstva (31,3 odsto) ili neko drugi koga poznaju (18,8 odsto), dok su u 12,5 odsto slučajeva to komšije ili neko iz škole, sa fakulteta ili univerziteta…
“Primarne porodice su za većinu izvor trauma, i mjesto doživljenog i preživljenog zlostavljanja i nasilja, kako verbalnog, tako i fizičkog”, ističe se u istraživanju.
Naglašava se i da među počiniocima ovih najozbiljnijih iskustava fizičkog/seksualnog nasilja nema ženskih počinilaca.
“Sigurna mjesta nisu ni kuća ni škola, ali ni javni prostori, nasilje je sveprisutno, ne kažnjava se, a i ne prijavljuje”, piše u izvještaju.
Početkom prošle godine predstavljena je i publikacija Asocijacije Spektra: “Društvo jednakih ili ipak ne”. Ovo istraživanje o socio-ekonomskom nasilju nad TIRV zajednicom u Crnoj Gori popunilo je 38 ispitanica i ispitanika.
“Tražim posao, ali je moju porodicu strah zbog toga kako izgledam da će me tući i maltretirati’’, kaže jedan/na od ispitanika/ca. “Živim sa roditeljima, zavisim od njih, a imam 32 godine, živim u sramoti”, ističe drugi/a.
“Čim sam stavila gazdi do znanja da sam član LGBTIQ+ zajednice kirija mi je povećana za 40 odsto”...
Više svjedočenja govori o neprimjerenom obraćanju predstavnika institucija.
“Bukvalno najviše diskriminacije doživim na šalteru, od države u stvari. Kad god bih predao dokumenta, vazda bi me neki jad našao”, kaže jedan/na od ispitanika/ca.
Ne prijavljuju nasilje iz straha, i kad prijave - nema adekvatne zaštite
Istraživanje Spektre je pokazalo da je gotovo dvije trećine učesnika/ca u istraživanju navelo da su u posljednjih pet godina bili fizički/seksualno napadnuti ili im je prijećeno nasiljem kod kuće ili na drugom mjestu.
Slučaj posljednjeg incidenta fizičkog/seksualnog nasilja nije policiji prijavilo tri četvrtine ispitanika/ca, a najčešći razlozi su utisak da nisu mislili da će se nešto promijeniti ili da nisu mislili da mogu bilo šta da učine.
Kada se radi o povjerenju u tužilaštvo i sudstvo, jednoglasni su u negativnoj ocjeni ovih institucija.
“Nepovjerenje u ove ustanove takođe je dodatni faktor obeshrabrivanja TIRV osoba u prijavljivanju nasilja”, ocjenjuje se.
Većina TIRV osoba koje su nasilje prijavljivale, ostale su bez adekvatne zaštite, uz dodatnu viktimizaciju, dodaje se u istraživanju.
Marković koja je pretrpjela i prijavila brojne verbalne, pa i fizičke napade, za CIN-CG kaže da ne vjeruje da će se oni procesuirati:
“Smatram da bi bilo značajno da nasilnici odgovaraju za ono šta su uradili, ali nisam optimistična. Sve više ovakvih slučajeva bez epiloga nam šalje sve eksplicitniju poruku da je nasilje nekažnjivo i da je ‘okej’ da uzimamo pravdu u svoje ruke, što je pogrešno i opasno uvjerenje’’, ističe Marković.
I Ulićević za CIN-CG kaže da kazna za nasilje treba da bude pravična, adekvatna i odvraćajuća.
“U našoj sudskoj praksi nemamo zadovoljenje nijednog od ovih principa. Kazne su blage, i dalje su procesi najviše iscrpljujući za žrtve, a dehumanizujući tretman žrtava je izuzetno zastupljen. Ovo djeluje odvraćajuće na one koji prijavljuju nasilje, pa su sve više demotivisani da prolaze kroz mučne procese u okviru kojih neće dobiti pravdu”, ocjenjuje on.
Kao prioritetne probleme ove zajednice većina ispitanika identifikuje donošenje zakona o rodnom identitetu i bolju primjenu zakona o zabrani diskriminacije, potrebu da se smanji diskriminacija, nasilje i zlostavljanje u školama, te bolju primjenu zakona kada se radi o zločinima iz mržnje.
Samo osam zemalja u Evropi zahtijeva sterilizaciju
Samo osam zemalja u Evropi zahtijeva sterilizaciju kao uslov za prepoznavanje roda. Pored Crne Gore, taj uslov imaju Bosna i Hercegovina, Češka, Finska, Kosovo, Letonija, Srbija i Turska.
Modele pravnog prepoznavanja roda na bazi samoodređena usvojilo je devet država u Evropi - Danska, Irska, Malta, Norveška, Belgija, Luksemburg, Portugalija, Island i Švajcarska. Samoodređenje znači da nije potrebno uključiti treću stranu, kao što su sudije, prsiholog, psihijatar, medicinski stručnjak ili roditelj, niti je potrebno dostaviti bilo kakav medicinski ili drugi dokaz.
Bonus video:
