"Ja bih prva usvojila dijete, ali nije da imam neki razlog da vjerujem da je to moguće”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Staša Baštrica, direktorica organizacije Queer Montenegro.
Nepostojanje prava na usvajanje djece za istopolne parove predstavlja jedno od ključnih ograničenja aktuelnog Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola u Crnoj Gori (Zakon), koji je usvojen u julu 2020. godine.
“Ovo ograničenje odražava društvene predrasude i ukazuje na to da LGBTIQ+ zajednica još uvijek nije u potpunosti prihvaćena kao ravnopravni dio društva. Pravo na usvajanje djece nije samo pitanje zakonske regulative već i ljudskih prava, jer bi svaki par i svaka osoba, bez obzira na seksualnu orijentaciju, trebalo da ima pravo na usvajanje”, objašnjava za CIN-CG Danijel Kalezić, član radne grupe koja je radila na izradi nacrta zakona.
U Crnoj Gori je sklopljeno preko sto istopolnih partnerstava od 2021, kada je Zakon stupio na snagu.
U Strategiji za unapređenje kvaliteta života LGBTIQ+ osoba u Crnoj Gori za period 2024-2028 (Strategija) navodi se da istopolni parovi nemaju pravo na usvajanje djece, ili pristup određenim socijalnim beneficijama. Takođe, Zakon ne prepoznaje pravo na zajedničko roditeljstvo, što dodatno otežava život istopolnim parovima koji žele zasnovati porodicu.
Iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava (MLJMP) najavljuju da će na sastancima radnih grupa biti riječi i o ovom pitanju.
“Imajući u vidu da se ubrzo očekuje utvrđivanje Predloga zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja od strane Vlade Crne Gore kao i utvrđivanje Predloga zakona o zaštiti jednakosti i zabrani diskriminacije, biće potrebna harmonizacija brojnih zakonskih rješenja, što će biti prilika da se na sastancima radnih grupa razmotri i ovo pitanje”, kažu za CIN-CG iz tog resora.
U Portugalu, Španiji, Austriji, Belgiji, Estoniji i u još 18 evropskih država moguće je legalno podnijeti zahtjev za zajedničko usvajanje djece. Dok je trans roditeljstvo priznato samo u Belgiji, Finskoj, Islandu, Malti, Sloveniji i Švedskoj.
Partnerstvo, a ne brak
Iako je Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola bio značajan napredak za Crnu Goru, terminološka razlika ostavlja i dalje prostor za nejednakost, jer odnosi dvoje ljudi u istopolnoj zajednici ni u nazivu ni u pravima nisu definisane kao brak.
Ovaj Zakon koristi termin partnerstvo umjesto brak, a razlog za to je u pravnom okviru, objašnjava Kalezić.
“Brak je u Crnoj Gori Ustavom definisan kao zajednica muškarca i žene, što onemogućava definisanje prava zajednica istog pola na taj način. Ovo je uslovilo da se, nakon dobijanja mišljenja Ustavnog suda, prava istopolnih parova regulišu se posebnim zakonom koji, uzimajući u obzir obim prava kao i Ustavna ograničenja, nije ni mogao biti nazvan brakom, te je uzeta terminologija koja se u svijetu već koristi”.
Iako Zakon prepoznaje istopolne zajednice, značajna ograničenja ostaju.
I u Strategiji se navodi da brojni drugi zakoni i podzakonski akti nijesu usklađeni s ovim zakonom, što značajno otežava njegovu punu primjenu i stvara prepreke u ostvarivanju prava. Ovo dovodi do situacije u kojoj LGBTIQ+ osobe ne mogu u potpunosti uživati prava koja im pripadaju, što je neprihvatljivo u modernom društvu koje teži jednakosti i poštovanju ljudskih prava.
Baštrica upozorava da se ograničenja u poređenju sa heteroseksualnim parovima ogledaju u ostvarivanju prava na državljanstvo, nasljeđivanje, zdravstvenu zaštitu, i još mnogih drugih prava.
Ovaj Zakon pruža osnovu za ravnopravnost, omogućavajući prava poput zajedničke imovine, nasljeđivanja i zdravstvene zaštite za partnere u istopolnim zajednicama. To pomaže u smanjenju diskriminacije i omogućava veći osjećaj sigurnosti i prihvaćenosti u društvu.
Implementacija Zakona u praksi često nailazi na prepreke zbog velikog broja povezanih zakona koji i dalje nisu usklađeni sa ovim. Problem je i nedovoljna informisanost javnih institucija o ovom pravu, kao i društvene predrasude, što otežava ostvarivanje prava, objašnjava za CIN-CG Kalezić.
Kaže da je diskriminatorna sama činjenica da pojedina prava uopšte nijesu dio ovog Zakona. Pored prava na usvajanje djece, tu je i pravo na prepoznavanje neformalnih životnih partnerstava koja se odnose na zajednički život dvije osobe istog pola u dužem trajanju u slučaju kada nisu sklopili životno partnerstvo, što recimo sadrži zakon u Hrvatskoj. Naši zakonodavci nisu imali sluha da se to uključi u tekst zakona prilikom njegove pripreme.
Roditeljstvo u istopolnim zajednicama i dalje izaziva brojne otpore konzervativnih struja.
Prema studijama faktori koji utiču na razvoj djeteta bilo u homoseksualnim bilo u heteroseksualnim porodicama jeste kvalitet odnosa roditelj/dijete, odnos između partnera/ki, kao i ekonomski uslovi vezani za ishrane, zdrave sredine, obrazovanja.
“Svi ovi faktori svakako zavise od sredinskih faktora, te tako odnos roditelj/dijete zavisi i od toga da li oba roditelja imaju legalno priznato roditeljstvo, da li je sredina podržavajuća, da li vlada odsustvo predrasuda i stigmi. Ako je prisutna bilo koja negativna stavka, svi prethodno gore pomenuti simptomi psihološki bi se i na djecu odrazili i narušili njihov kvalitetan rast i razvoj”, kaže za CIN-CG psihološkinja Stela Burzanović.
Stereotipi prema LGBTIQ+ i dalje duboko ukorijenjeni
Nevladine organizacije Queer Montenegro, Juventas i Asocijacija Spektra, koje se bore za prava LGBTIQ+ osoba, uputile su Vladi Crne Gore, još prije tri godine, inicijativu za obezbjeđivanje uslova za primjenu Zakona.
U Inicijativi upućenoj bivšem premijeru Zdravku Krivokapiću navodi se da je neophodno da Vlada obezbijedi usklađivanje 27 zakona i 14 podzakonskih akata sa ovim Zakonom, kako bi stvorila uslove za njegovu primjenu.
Međutim, sve je ostalo samo na papiru.
“Nemamo informaciju da je bilo šta urađeno, odnosno nije ništa urađeno”, kaže Baštrica.
U Strategiji piše da su stereotipi prema LGBTIQ+ osobama u Crnoj Gori duboko ukorijenjeni i često se temelje na neznanju i nedostatku informacija. Najčešći stereotipi uključuju percepciju da LGBTIQ+ osobe predstavljaju prijetnju tradicionalnim porodičnim vrijednostima ili da su njihove seksualne orijentacije i rodni identiteti izbor, a ne prirodni dio njihovog identiteta.
“Da bismo kao društvo prihvatali različitosti kao datosti a ne kao ograničavajuće okolnosti, u smislu da sam sistem ne procjenjuje sposobnost staranja pojedinaca/ki nad djecom po osnovu seksualne orijentacije i pola oba partnera, smatram da je neophodno da se intezivno radi na edukaciji kako opšte javnosti, a prije svega predstavnica i predstavnika institucija koje se bave ovim pitanjima”, kaže Baštrica.
Dodatno unaprjeđenje Zakona, uključujući eliminaciju postojećih ograničenja i kontinuiranu edukaciju društva, ključni su koraci ka postizanju pune ravnopravnosti za LGBTIQ+ osobe u Crnoj Gori.
Stereotipi su često podržani religijskim i kulturnim normama koje promovišu heteronormativnost i stigmatizuju bilo kakvo odstupanje od ove norme. Takvi negativni stavovi značajno utiču na svakodnevni život LGBTIQ+ osoba, dovodeći do socijalne isključenosti, negativnog uticaja na psihičko zdravlje i opšte zdravlje i blagostanje, nezadovoljstva životom LGBTIQ+ osoba i verbalnog ili fizičkog nasilja prema njima, navodi se u Strategiji.
Predrasude prema LGBTIQ+ osobama u Crnoj Gori manifestuju se na različite načine, uključujući diskriminaciju u oblastima poput zapošljavanja, obrazovanja i zdravstvene zaštite.
Narušavanje poštovanja LGBTIQ+ prava u Crnoj Gori može se vidjeti i na Duginoj mapi, koja prikazuje status pravne zaštite LGBTQ+ osoba širom Evrope. Crna Gora je 2022. bila na osmom mjestu i imala 63 odsto bodova, 2023. godine pala je na 12. mjesto. Trenutno je na 20. mjestu sa 48 odsto bodova u Evropi.
Burzanović upozorava na to da ne mali broj LGBTIQ+ osoba, iz straha da ne budu prepoznati, javno izloženi verbalnom i fizičkom nasilju, ulažu velike svakodnevne napore da prikriju bilo koji znak, tj. pripadnost populaciji.
Razna istraživanja pokazuju da ove osobe češće imaju istoriju samopovređivanja, zatim izraženiji osjećaj usamljenosti, demoralizacije, stida, somatskih simptoma i manjak povjerenja u sebe, objašnjava ona za CIN-CG.
Prava se najčešće koriste kao sredstvo političkih pregovora
Politička volja za unapređenje prava LGBTIQ+ zajednice često je ograničena, jer se prava ove zajednice često koriste kao sredstvo političkih pregovora, a ne kao prioritet. Ovo otežava donošenje novih zakona ili izmjenu postojećih kako bi se osigurala potpuna ravnopravnost naglašava Kalezić.
“Borba za ravnopravnost LGBTIQ+ zajednice u Crnoj Gori suočava se s brojnim izazovima, koji su rezultat kombinacije društvenih predrasuda, nedovoljne institucionalne podrške i političkih prepreka. Jedan od najvećih izazova je ukorijenjena homofobija i transfobija u društvu, koje se manifestuju kroz diskriminaciju, verbalno i fizičko nasilje, te marginalizaciju LGBTIQ+ osoba”, objašnjava za CIN-CG Baštrica.
Najveći izazovi uključuju političku i institucionalnu nestabilnost koja usporava usklađivanje zakona podzakonskih akata sa Zakonom. Zatim, duboko ukorijenjene predrasude i nedostatak podrške zajednici, nasilje u porodici i vršnjačko nasilje, kao i neadekvatna primjena postojećih zakona kada je u pitanju sankcionisanje počinitelja nasilja prema LGBTIQ+ osobama.
Queer Montenegro se trudi da društvenu klimu, okruženje i prihvatanje LGBTIQ+ osoba podstakne kroz edukativne aktivnosti, kampanje, lobiranje za zakonodavne promjene i podršku zajednici kroz razne programe i događaje. Najistaknutiji događaj je Montenegro Prajd, koji se od 2013. godine održava u Podgorici, a koji predstavlja platformu za izraz nezadovoljstva zajednice, kao i mehanizam za veću vidljivost LGBTIQ+ osoba, kaže Baštrica.
Dugina mapa pokazuje da je kategorija “porodica”, koja se bavi priznavanjem i zaštitom porodičnih prava LGBTIQ+ osoba, uz razmatranje zakona o jednakosti u braku, registrovanim partnerstvima, usvajanju i trans roditeljstvu, u Crnoj Gori i dalje u zoni alarmantna, ima samo 11 odsto bodova.
Uticaj okoline može biti veoma važan u nekim situacijama i dovesti čak i do suicida.
“Vođenjem računa o neverbalnoj komunikaciji, tonalitetu glasa i gestikulaciji, njihovim željama za porodicu, dugoročno veoma iscrpljuje osobu i može je učiniti nesigurnom, povučenom i anksioznom u socijalnim kontaktima, kao i depresivnom”, kaže psihološkinja Burzanović.
Negativne percepcije utiču na povišen nivo stresa, sniženo samopoštovanje, samoprezir i autodestruktivnost, jer konstantan napor da se prikrije identitet, a samim tim i dalja nezadovoljstva zbog nemogućnosti usvajanja djece dovodi do narušenog mentalnog zdravlja.
“Njihove potrebe za porodicom ne mogu biti ispunjenje, osjećaju se nepotpuno, nezadovoljno, potišteno i manje vrijedno. Vjerujući da su manje vrijedni, da ne pripadaju porodici i onim koje vole, vjerujući da su drugačiji, nažalost krajnji put bez povratka jeste suicid, kao jedno od rešenja”, objašnjava psihološkinja Burzanović.
Evropska komisija je u izvještaju za 2024. godinu ocijenila da su najranjivije grupe u društvu, uključujući Rome i Egipćane, osobe sa invaliditetom, LGBTIQ+ osobe, kao i to da su i dalje izložene diskriminaciji, govoru mržnje i zločinima iz mržnje.
Region i prava LGBTIQ+ osoba
Većina zemalja regiona - Srbija, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija, Kosovo, Albanija nijesu još usvojile zakone koji se odnose na životno partnerstvo lica istog pola.
U Hrvatskoj je 2014. usvojen Zakon o životnom partnerstvu lica istog spola, koji je omogućio pravno priznanje istopolnih zajednica, pružajući gotovo sva prava kao i brak.
Zanimljiv je slučaj iz 2021. godine kada je Upravni sud Hrvatske presudio u korist istopolnih partnera, da mogu ravnopravno pristupiti postupku usvajanja djece i pritom se ne smiju diskriminisati prema polnoj orijentaciji. Na ovu odluku suda žalilo se Ministarstvo porodice. Kasnije, Visoki upravni sud je ipak presudio u korist istopolnih partnera i omogućio im usvajanje.
“Naša priča s usvajanjem počela je 2016. godine, kada smo odbijeni od sistema jer smo istopolni par u životnom partnerstvu. Sudska odiseja trajala je šest godina. Naših šest godina nije ništa naspram šest godina života djece koju smo već tada mogli usvojiti”, izavili su Ivo Šegota i Mladen Kožić, a prenose hrvatski mediji.
Ova presuda ima dalekosežne posljedice za prava LGBTIQ+ osoba i istopolnih parova u Hrvatskoj, budući da su njome životni partneri izjednačeni po pravima kao i bračni drugovi. Sud je odbio argumentaciju Ministarstva kojom istopolni parovi ne bi smjeli pristupiti procjeni za usvojitelje zbog cilja zaštite interesa djeteta.
U Sloveniji je 2017. godine usvojen zakon koji omogućava osobama istog pola da sklope zakonsko partnerstvo slične prirode kao brak. Ovaj zakon omogućava partnerima ista prava kao i bračnim parovima, uključujući prava u vezi sa nasljedstvom, porezima i socijalnim pravima. Slovenački Ustavni sud je 2022. presudio da zakonske regulative, prema kojima samo osobe različitog pola mogu da sklope bračnu zajednicu i usvajaju djecu, nijesu ustavne.
Iz Ustavnog suda su kazali kako to ne znači da će istopolni partneri ubuduće imati apsolutno pravo na usvajanje djece, već da će im se omogućiti da budu uvršteni na listu kandidata za usvajanje, dok će odabir najprimjerenijih kandidata i dalje biti u nadležnosti centara za socijalni rad.
Bonus video:
