Pljevljak Vladimir Džuverović jedan je od dvanaest crnogorskih pčelara koji su nedavno, nakon polaganja stručnog ispita, dobili sertifikat i zvanje - pčelar.
Osim Džuverovića, sertifikovani pčelari u Pljevljima su Dragan Golubović i Enver Kaljić.
“Svi pčelari iz Crne Gore su prvi put u decembru 2024. godine imali mogućnost da se prijave za polaganje stručnog ispita za sticanje zvanja pčelar. Postupak sertifikacije sproveo je Savez pčelarskih organizacija Crne Gore na osnovu licence koju im je dodjelilo Ministarstvo prosvjete. Pčelari su morali da ispunjavaju dva kumulativna uslova kako bi se mogli prijaviti na polaganje stručnog ispita: minimum 30 košnica i minimum pet godina iskustva. Na polaganje ispita prijavilo se ukupno 13 pčelara iz cijele Crne Gore, a na polaganju je prisustvovalo 12 pčelara. Test se sastojao iz četiri oblasti pčelarstva: osnovi pčelarstva, tehnologija pčelarenja, biologija i zdravstvena zaštita pčela i marketing u pčelarstvu. Iz sve četiri oblasti kandidati su morali imati minimum 50 odsto tačnih odgovora kako bi položili stručni ispit”, kazao je Džuverović za “Vijesti”.
Diplomirani ekonomista i aktuelni direktor Uprave lokalnih javnih prihoda Opštine Pljevlja u svom uljaniku, u selu Crljenice, ima osamdesetak pčelinjih društava.
“Sertifikacija znači da neka osoba, u ovom slučaju pčelar, posjeduje potrebna stručna znanja, vještine i iskustvo u bavljenju pčelarstvom.To je bio i motiv moje prijave za polaganje stručnog ispita. Sertifikacijom pčelar stiče referencu/kvalifikaciju da ispunjava formalne i suštinske uslove za angažovanje u raznim projektima vezanim za oblast pčelarstva, bilo kroz mentorstvo, bilo kroz stručno predavanje. Smatram da je ovo jedna dobra novina koja je počela da se sprovodi, ali skrenuo bih pažnju nadležnima da se u budućnosti ova sertifikacija ne svede na jednu proceduralnu formu, čime bi se devalvirao značaj sertifikacije. Sa druge strane, i ako se to desi, neće svim pčelarima posjedovanje sertifikata donijeti neke benefite, ipak tržište će isfiltrirati stručne, temeljne i odgovorne sertifikovane pčelare”, rekao je Džuverović.
TREĆA GENERACIJA
Bavljenje pčelarstvom, ističe on, duga je tradicija porodice Džuverović iz sela Crljenice. Kaže da je treća je generacija koja pčelari.
Nakon završetka Ekonomskog fakulteta u Beogradu, kaže da je odbio je ponudu za posao u prijestonici Srbije.
“I dok sam studirao, odlučio sam da se vratim u Pljevlja jer sam na vrijeme uvidio da će život u metropoli veoma brzo postati nepodnošljiv, a sa druge strane, što je bilo i presudno, da ako se ne vratim na đedovinu, da će sve oronuti. Moj otac, Dragoljub, bio je profesor matematike, a strastveni ljubitelj pčela, profesionalac. Njemu sam od malih nogu do povratka sa fakulteta pomagao oko pčela. Desilo se da se mom ocu nakon završetka mojih studija naglo pogoršalo zdravstveno stanje, da više fizički nije mogao da obilazi pčelinjak. Tada sam ja rekao sebi da se to ne smije upustiti. Sada kada me neko pita koliko dugo se bavim pčelarstvom, kažem da imam dva perioda, prvi do 2006. godine, a drugi potom. Za ovaj drugi period mogu da kažem u pravom smislu riječi da je to period od kada se bavim pčelarstvom, zato što sam morao samostalno da odlazim u pčelinjak i da sam zazimim pčelinje zajednice u jesen, a u proljeće da ih optimalno razvijem do glavne pčelinje paše. Prve dvije godine imao sam strah i zebnju da li ću uspjeti u tome, ali uspio sam. Ocu sam prenosio informacije kad, šta i kako radim. Vidio sam po njegovom izrazu lica da sve dobro radim, bio je zadovoljan i srećan zbog toga. Veoma brzo sam zašao u dubinu razvojnog i životnog ciklusa pčela, po ponašanju pčela osjećam šta se dešava u prirodi. Otac mi je stalno govorio da je za uspješno pčelarenje najbitnije primijeniti pravu stvar na pravi način, u pravo vrijeme”.
STALNO USAVRŠAVANJE
Za razliku od drugih oblasti stočarstva, ističe on, pčelarstvo iziskuje najviše znanja i stalno usavršavanje.
“Išao sam na mnogobrojna predavanjana kojima sam mogao da steknem sliku na kom sam nivou. Sada mogu slobodno da kažem da sam dostigao nivo mog oca, jer mi je to bio cilj, da ‘upravljam pčelama’. Kada dođete do nivoa da možete da upravljate pčelama u smislu šta od njih želite u datoj godini (naravno osluškujući prirodu) da li da ih usmjeravate u pravcu medobranja ili rojenja, to znači da vladate svojim poslom. Ja danas pčelarim sa oko 80 košnica i svim tipovima košnica - AŽ, DB i LR. Za naše podneblje najbolje su mi se pokazale AŽ košnice u smislu proljećnog razvoja i prinosa meda”.
U periodu od 2000. do 2020. godine, dodaje Džuverović, u pljevaljskom kraju bile su izuzetno teške godine za bavljenje pčelarstvom jer su prinosi bili izuzetno mali, a troškovi veliki kako bi pčele opstale.
“Izuzetak su bile 2005, 2013. i 2016. godina u kojima su bili osrednji prinosi. Kada poredim godine od 2020. do 2024. sa prethodno uzetim periodom mogu istaći da su bile sa dobrim prinosima meda, posebno 2023. i 2024. gdje su prinosi, zavisno od mikrolokacije iznosili od 12-20 kilograma po košnici. Što se tiče prodaje meda, svaki pčelar koji radi pošteno i čisto neće imati problem sa plasmanom, a za to je potrebno vrijeme da se stekne povjerenje kupaca pčelaru. Med se ove godine u Pljevljima prodavao 12-20 eura po kilogramu. Ko kako cijeni svoj rad i kvalitet meda, tako je i određivao cijenu. Ono što me je baš zabrinulo je da su naši pčelari bili pasivni kada je SPOCG organizovao besplatnu analizu meda 2023. i 2024. godine i to na prestižnim laboratoijama u Italiji, i da se izuzetno mali broj pčelara odlučio da pošalje med na analizu. Takođe, njihov odaziv na pozive da uzmu učešće na sajmovima meda je takođe zanemarljiv, s obzirom na broj pčelara. Nakon toga, osjetio sam da treba da idem dalje, da napravim sljedeći korak u smislu razvoja i promocije pčelarstva u gradu. Uvidio sam da u Pljevljima ima dosta pčelara, a da nedostaje puno stvari kako bi osjetili benefite”.
UDRUŽENI MOGU VIŠE
Prije nekoliko godina sa kolegama osnovao je Nevladino udruženje “Sve za pčele, pčele za sve”, koje danas broji oko 60 članova.
“Sa ciljem kako bi pčelari mogli da ostvaruju subvencije od Opštine i Ministarstva poljoprivrede, kao i za sprovođenje projekata za mlade, uz sprovođenje edukativnih predavanja i praktičnih obuka u pčelinjaku uz dodjelu pčelinjih zajednica sa početnim pčelarskim priborom. Osim toga, pčelarsko udruženje je osnovano da se pomogne svakom pčelaru kojem usljed posljedica više sile nastane totalna šteta u pčelinjaku ili pčelarskim objektima. U 2024. godini jednom našem pčelaru i članu uspjeli smo preko donacija da nadoknadimo cjelokupnu štetu nastalu udarom groma u pčelarski objekat u kome je uništena kompletna pčelarska oprema”.
Navodi i da je uvidio da pčelari u Pljevljima nemaju gdje da kupe pčelarski pribor i opremu:
“Preko Javnog poziva ZZZCG za samozapošljavanje, finansiran sredstvima EU, predajemo projekat za otvaranje specijalizovane pčelarske prodavnice. Dobijamo grant, sklapamo ugovor, osnivamo firmu, sprovodimo projekat i započinjemo posao prodaje pčelarskog pribora i opreme. Nakon toga, počinju da se pojavljuju novi javni pozivi za mala i srednja preduzeća... Najveću satisfakciju osjećam zbog toga što smo svaki projekat sami pisali i kojim smo apliciranjem, prolazili kod donatora, a svi su finansirani sredstvima EU”.
Za pet godina postojanja uspjeli su, kako kaže, da nabave opremu za proizvodnju pogača za pčele, a 2024. i liniju za proizvodnju satnih osnova.
Bonus video:
