Na Filozofskom fakultetu u Nikšiću održana je komemoracija u čast prof. dr Đoka Markovića, istaknutog profesora i matematičara, slikara i pjesnika, koji je preminuo 17. februara u 75. godini. O njegovom životu i djelu govorile su njegove kolege i prijatelji, kao i sinovi, a komemoraciji su prisustvovali članovi porodice, prijatelji, kolege, studenti...
Dekanica Filozofskog fakulteta, prof. dr Tatjana Novović, podsjetila je na biografiju čovjeka koji se, kako je istakla, trudio, da ono što je stvarao bude porodici i prijateljima na ponos, a njemu na čast.
Marković je rođen u Beogradu. Višu pedagošku školu, grupa matematika, završio je u Subotici, Prirodno-matematički fakultet, grupa matematika, u Novom Sadu, specijalističke u Podgorici, a magistarske na PMF-u u Novom Sadu, gdje je odbranio i doktorsku disertaciju.
Decenijama je radio kao srednjoškolski i gimnazijski profesor matematike u Vrbasu, Novom Sadu i Nikšiću, kao docent držao je predavanja na Filozofskom fakultetu u Nikšiću i Prirodno-matematičkom fakultetu u Podgorici. Predavao je i na Univerzitetu u Novom Pazaru, kao i na Univerzitetu Donja Gorica u Podgorici.
Objavio je više od 50 naučno-istraživačkih i stručnih radova, sedam stručnih knjiga – dva udžbenika i pet priručnika.
Pored naučno-akademskog rada, bavio se i slikarstvom i radove je predstavio na 16 samostalnih i više kolektivnih izložbi. Objavio je i zbirku pjesama "Sjenima prosočenih mučenika" , dok je zbirka "Prečicom preko blata" u pripremi za štampu.
Akademik Šefket Krcić, sa Univerziteta u Novom Pazaru, kazao je da je Marković bio erudita i naučnik koji je preko metoda poliformosti „logički i raskošno umjetnički“ povezivao matematiku i slikarstvo.
„Kao erudita, bio je profesor inspiracija, a jedino je tako i mogao da ostavi utisak na ljude, kakav je ostavljao, kao i da najbolje predstavi sredinu iz koje je dolazio. A Marković je to radio svojim i likom i djelom. On je bio otjelovljenje etičke slike čovjeka koji se rukovodio moralom“, istakao je dr Šefket Krcić.
Prof. dr Radovan Stojanović, sa Elektrotehničkog fakulteta u Podgorici, kazao je da bi se o svakoj Markovićevoj karakteristici moglo danima pričati, a da bi „opet sve grizla savjest da nijesu rekli koliko on zaslužuje“.
„Bio je blagorodan, pravi aristokrata djetinjeg pogleda i široke duše, a njegova gospoština se osjećala na svakom koraku. Volio je ljude i u njima tražio ono najbolje. Bio je rijetko nadaren čovjek – rođeni naučnik, filozof, umjetnik, književnik. Trudio se da uvođenjem sumnje, ali i emocije, u matematiku objasni filozofski matematički duh. Dokazao je da se ne može biti matematičar, ako nijeste filozof. Bio je pravdoljubiv, a to mu je davao njegov genetski kod“, istakao je Stojanović.
Prof. dr Miroslav Doderović, sa Filozofskog fakulteta, kazao je da je Marković imao nevjerovatnu energiju i šarm, negraničenu maštu, snove, ciljeve, volio mostove i gradio ih.
„Nije imao potrebu da ističe da je poseban, a bio je. O svojim vizijama i snovima on nije samo pričao, već ih je i ostvarivao... Bio je izuzetno skroman i diskretan čovjek. Predano se borio za dobrobit svoje zajednice i njene interese je uvijek stavljao ispred ličnih...Bio je jedinstven. Kao da je neko viši od nas u njemu izabrao junaka savremene antičke drame“, istakao je Doderović.
Mr Esko Muratović, profesor u nikšićkoj Gimnaziji, kazao je da je Marković imao autentičan pedagoško-motivirajući pristup pa je lako uspijevao da prenese ne samo matematička znanja.
„Njegovo predavanje nije bilo samo prenošenje znanja, već je bio poziv na razmišljanje i kritičku refleksiju, na tumačenje, otkrivanje i razumijevanje svijeta. Kako je sam često govorio, prava sloboda mišljenja dolazi kroz balans između rigidnosti ustaljenih obrazaca i fragmentacije mišljenja... U njegovoj filozofiji života, sloboda mišljenja bila je apriorni uslov za ostvarenje punog ljudskog potencijala“, kazao je Muratović.
Mr Gašo Marković, sin Đoka Markovića, kazao je da je njegov otac živio skromno i nenametljivo, uvijek posvećen porodici i pozivu.
„Njegova tiha hrabrost i posvećenost bili su svetionik mnogim studentima i kolegama. Živio je mirno, nenametljivo, ali je njegova prisutnost u našim životima bila ogromna.
Od oca su, kazao je drugi sin, mr Milovan Marković, naučili da su dvije najvažnije osobine čovjeka zahvalnost i poštovanje.
Zbog toga se zahvalio organizatorima komemoracije, kao i govornicima, ali i svima onima koji su došli da još jednom odaju počast čovjeku koji je povezivao ljude, generacijama studenata prenosio znanje i ostavio veliki pečat u akademskoj i naučnoj zajednici.
Bonus video:
