Sedam godina nakon što je od mještana andrijevičkog mjesnog centra Trepča kupljena kuća da bi bila pretvorena u spomen-dom velikana pisane riječi rođenog u tom selu Mihaila Lalića, on još nije privedena namjeni i nalazi se pod ključem.
U opozicionim partijama u tom gradu, u kojem je na vlasti Demokratska partija socijalista, smatraju da takav odnos prema Lalićevoj spomen-kući predstavlja još jedan dokaz da ta partija unižava sve, pa i decenijske i vjekovne kulturne vrijednosti.
Spomen-kuća Mihaila Lalića u selu Trepča kupljena je za te potrebe zahvaljujući donacijama i izdvajanjima Vlade i opština Berane i Andrijevica. Doprinos su tada dali svojim angažovanjem mještani i kulturni i javni radnici.
U to vrijeme došlo se do računice da je bolje kupiti postojeću kuću, nedaleko od temelja rodne kuće velikana, nego praviti novu. Otkup i opremanje koštali su oko četrdeset hiljada eura.
Spomen-kuća je zvanično otvorena i data na gazdovanje i upravljanje andrijevičkom Centru za kulturu. Mihailo Lalić se, međutim, od tada nalazi samo u imenu centralne gradske kulturne ustanove, dok je njegova kuća i danas prazna i daleko od očiju javnosti.
Profesor književnosti u penziji i poznavalac djela Mihaila Lalića Milorad Vukić ocjenjuje da je suvišno govoriti o Lalićevoj duhovnoj i kulturnoj vertikali, ali da se iz nekih razloga to polako stavlja u zaborav.
“Dovoljno je reći da je akademik Lalić za svoj književni rad dobio najveća priznanja i da brojni bulevari, ulice i ustanove na prostoru čitave bivše Jugoslavije nose njegovo ime, a u Andrijevici se, eto, ni poslije sedam godina njegova spomen-kuća ne stavlja u funkciju”, kaže Vukić.
Njega još više čudi činjenica da spomen-kuća nije profunkcionisala, iako se iz opštinske kase izdvajaju ogromna sredstva za potrebe andrijevičkog Centa za kulturu, koji nosi njegovo ime.
“Prošle godine je za potrebe Centra za kulturu, koji broji tridesetak zaposlenih, budžetom opredijeljeno skoro 300.000 eura. Toliko sredstava ne dobijaju ni mnogo veći centri. Mogao je dio toga novca bti usmjeren u aktiviranje ove kuće”, tvrdi Vukić.
Prema njegovim riječima takav odnos lokalnih vlasti prema imenu i djelu Mihaila Lalića nije dobar, jer spomen kuća o kojoj je riječ treba da bude reprezentativni kutak koji će tokom čitave godine služiti za održavanje kulturnih manifestacija i okupljanje književnih stvaralaca.
“Ne samo umjetnika, nego i brojnih turista koji posjećuju naše krajeve. Za svakog zaposlenog u ovom Centru za kulturu trebalo bi da bude čast da radi u spomen kući Mihaila Lalića i da u zavičaju velikog pisca promoviše njegovo književno stvaralaštvo”, naglašava Vukić.
On je kazao da “partija na vlasti stvara tragičan životni ambijent za mlade ljude”.
“To se lijepo vidi na primjeru spomen-kuće. Umjesto duhovnog uzdizanja i otvaranja novih radnih mjesta, omladina je dovedena u poziciju da prosi jednokratne pomoći. Omladini treba stvarati uslove da se usavršava, da se kroz čitanje i njegovanje kulturne baštine intelektualno i duhovno izgrađuje, da radi i zaradi i da živi od svog rada, a ne da zavisi od socijalnog davanja”, smatra Vukić.
Iz lokalne uprave obećavaju da će u narednom periodu preduzimati odgovarajuće mjere kako bi spomen-kuća u Trepči profunkcionisala onako kako je to prvobitno zamišljeno. Oni su odbacili optužbe da namjerno izbjegavaju da otvore ovaj objekat.
“Svjesni smo veličine Mihaila Lalića. Nije tačno da mi zapostavljamo njegovo ime i književni značaj. Međutim, imali smo određenih poteškoća da spomen-kuću u Trepči stavimo u odgovarajuću funkciju.
Zato ćemo u narednom periodu nastojati da ovo pitanje riješimo na najbolji način”, kažu u Opštini Andrijevica.
U Andrijevici otvorene prva biblioteka i čitaonica
Opština Andrijevica, smještena na sjeveru Crne Gore, dugo godina jedna je od najsiromašnijih opština u državi. Gradić je sredinom deventanestog vijeka predstavljao kulturno i duhovno središte ovog dijela Crne Gore. Nakon prijestonice Cetinja, u Andrijevici je otvorena prva državna škola u Crnoj Gori.
Takođe, 1892. godine u Andrijevici su otvorene prva biblioteka i čitaonica u Crnoj Gori.
U periodu od 1882. do 1910. godine na ovim prostorima počinje sa radom još nekoliko privatnih škola. To je dalo izvanredne rezultate na polju prosvećenosti, pa prema popisu stanovništva iz 1909. godine, srazmjerno broju stanovnika, Andrijevica je bila druga varoš prema broju pismenih u Crnoj Gori, odmah poslije Cetinja.
Andrijevica danas jedva da ima đaka za jedno odjeljenje prvačića, a u pitanje se, zbog slabog priliva učenika, dovodi i opstanak srednjoškolskog centra u varošici.
Bonus video:
