Mojkovčanin Veselin Mirović, samohrani otac dvoje djece, tvrdi da neće živjeti duže od pola godine, ukoliko ne operiše srce.
Transplantacija srca mu je, kaže, predložena prije nekoliko godina, ali nije uspio da nađe novac za zahvat u nekom od evropskih medicinskih centara.
Jedan od kardiohihurga koji je imao uvid u Mirovićev nalaz iz 2010. godine, potvrdio je “Vijestima” da je neophodna ugradnja pumpe i da mu nejasno kako je Mojkovčanin uopšte živ.
Takav zahvat prvi put je urađen prošle godine u Kliničkom centru, a tada je zvanično saopšteno da su ljudi ranije umirali od toga jer nije bilo mogućnosti da se liječe...
Mirović priča da je njegovo zdravstveno stanje svakim danom sve lošije, da je gotovo vezan za krevet i da o njemu brine četrnaestogodišnja kćerka Anja.
Mirović priča da je njegovo zdravstveno stanje svakim danom sve lošije, da je gotovo vezan za krevet i da o njemu brine četrnaestogodišnja kćerka Anja
“Rješenje u ovakvoj situaciji, kada se transplatacija čini nedostižnom, kako su mi rekli, je i ugrađivanje neke pumpe, koja bi obezbijedila uredan dotok krvi u srce. Međutim, i za to treba blizu 140.000 eura. Raznim dobrotvornim akcijama, uz pomoć dobrih ljudi, do sada sam skupio oko 28.000, a ranije 20.000 za jednu od zahtjevnih operacija. Još mnogo novca mi treba, iako sam stigao do mnogih funkcionera države, niko mi, osim sporadično i iz ličnih sredstava, nije pomogao”.
Pedesettrogodišnji Mojkovčanin tvrdi da da mu je jedini prihod oko 60 eura nadoknade za tuđu njegu i pomoć i da sa dvoje djece živi, uglavnom, od pomoći drugih.
Priča da naknadu za materijalno obezbjeđenje porodice nije ostvario zbog viška kvadrata pašnjaka, čiji je vlasnik, a od koje nema nikakve koristi.
Mojkovčanin kaže da je siguran da bi mu Novak Đoković pomogao, ako bi uspio da mu saopšti problem.
Priča da je nekoliko puta pisao Đokovićeoj fondaciji, ali da odgovor nije dobio.
“Mnogo bi mi koristilo i ako bi bilo omogućeno da neki od mobilnih operatera otvori broj na koji bi se SMS-om prikupljao novac za mene. Očajan sam i najviše se bojim šta će biti sa mojom djecom, još nijesam uspio da ih izvedem na pravi put. Mnogo dobrih ljudi mi je pomoglo, ali nadam se da i ostali shvatiti koliko bi njihova podrška značila mojoj djeci i meni. Do sada su mi najviše pomagali oni koji i sami nemaju mnogo novca“.
Mirović kaže da mu svakodnevicu zagorčava i činjenica da nema adekvatna invalidska kolica.
Živi na trećem spratu zgrade bez lifta, a kolica koja sada ima teška su, tvrdi, nekoliko desetina kilograma, pa njegova kćerka ne može da ih nosi.
“Mnogo bi mi olakšalo kad bih nabavio lakša kolica, koja se mogu sklopiti”.
Stigao do Đukanovića i Markovića, ali tvrdi da pare od države nije dobio
Mirović priča da je njegova kćerka prije nekoliko godina samoincijativno, sa još nekoliko drugara, počela da prikuplja novac za liječenje.
Tada je, kaže, skupljeno nekoliko hiljada eura, ali je akcija obustavljena.
“Intervenisao je Centar za socijalni rad i policija. Spriječili su to. Muka je natjerala moju kćerku na to i siguran am da bi da su joj dozvolili do sada prikupila novac za moju operaciju . Dječja iskrenost i ljubav prema meni činili su čuda“.
U nastojanjima da dođe do navca za operaciju , Mirović kaže da je stigao i do bivšeg premijera Mila Đukanovića.
“Premijer je saslušao šta sam imao da kažem i obavijestio me da država ne može finansirati moju operaciju . Duško Marković mi je lično pomogao, od državnog novca nije mogao da da ništa. Ne mogu da zaboravim pomoć Zorana Lazovića, muslimanske zajednice iz Bijelog Polja, Bara i Podgorice, Mitropolije, Kasima Dizdarevića, Omera Hodžića... Određene iznose donirale su opštine Bijelo Polje, Kotor, Mojkovac i Herceg Novi, a čekam pomoć od Tivta i Budve, jer su obećali“.
Bonus video:
