Iako nije poznato koliko je interpolne, odnosno djece sa nedovoljno definisanim ili dvosmislenim genitaljama u Crnoj Gori podvrgnuto hirurškoj intervenciji prilagođavanja pola, u Kliničkom centru Crne Gore “Vijestima” su nezvanično potvrdili da su imali više takvih operacija. Istraživanja pokazuju da se taj status pojavljuje najmanje kod jedne od 2.000 beba.
Pojam interpolnost ili interseks, prema riječima doktorice Olivere Miljanović, specijaliste pedijatrije i subspecijaliste kliničke genetike, označava rijetko stanje netipičnog razvoja spoljašnjih i unutrašnjih genitalnih organa, na osnovu čijeg izgleda se ne može sa sigurnošću utvrditi kojeg je pola osoba sa tim karakteristikama.
Učestalost interpolnog statusa kod novorođenčadi nije precizno utvrđena u brojnim zemljama Evrope i svijeta, tako da ni u Crnoj Gori, dodaje ona, ne postoje pouzdani podaci.
„Internacionalne procjene su da se interpolni status javlja kod jednog od 2.000 živorođenih beba“, kazala je Miljanović.
Izvršni direktor Asocijacije trans, inter i rodno varijantnih (TIRV) osoba “Spektra” Jovan Džoli Ulićević navodi da je, prema istraživanju iz 2000. godine učestalost interpolnih osoba 1,7 odsto.
“Otprilike je isti procenat učestalosti riđokosih osoba u opštoj populaciji”, dodaje on.
Ulićević navodi da nepostojanje zvanične statistike o interpolnim osobama, ne mijenja stvarnost njihovog postojanja, kao ni razne probleme sa kojima se ti ljudi susrijeću.
Prema njegovim riječima, interpolne osobe se još posmatraju isključivo kroz medikalizujući kontekst, zbog čega se novorođenčad podvrgavaju operativnim zahvatima “normalizacije”.
“Ti zahvati često nisu zdravstveno indikovani, već imaju za cilj isključivo estetsko prilagođavanje karakteristika pola, najčešće genitalnih organa, kako bi se bebi odredio pol koji se smatra odgovarajućim na osnovu raznih analiza. Bez obzira na postojanje unaprijeđene tehnologije, kao i čitavog seta analiza koje služe za određivanje pola kod takvih beba, ne postoji analiza za utvrđivanje rodnog identiteta”, rekao je Ulićević.
On dodaje da se nekad desi da interpolne osobe kad odrastu, pristupaju procesu prilagođavanja pola, upravo jer pol koji su im odredili ljekari ne osjećaju odgovarajućim.
Operativni zahvati, dodatno, često znaju biti jako komplikovani i obično se izvode više puta tokom života.
“Ti zahvati ostavljaju ožiljke koji prave velike probleme osobama, do te mjere da neke od njih prijavljuju da nikad nisu mogle voziti bicikl od bolova koje su proživljavali”, kaže Ulićević.
Intervencije ostavljaju posljedice i na mentalno zdravlje, zbog čega, dodaje Ulićević, interpolne osobe često izbjegavaju odlazak u medicinske ustanove.
“Posebno zbog diskriminacije koju doživljavaju čak i tamo, pri susretu sa medicinskim radnicima”, kazao je Ulićević.
O sličnim problemima nedavno je za sarajevsko “Oslobođenje” govorila sekretarka Međunarodne organizacije interpolnih osoba Evrope Kiti Anderson, koja je o svojoj interpolnosti saznala tek u 13. godini. Kad je imala šest nedjelja, njenoj majci su rekli da je djevojčica Kiti nema matericu i jajnike. Kasnije su uvidjeli da ima unutrašnje testise, ali su i njih uklonili, uz obrazloženje da mogu uzrokovati kancer. Kiti je kao tinejdžerka bila prinuđena da počne da uzima hormone, jer ih njeno tijelo više nije proizvodilo.
NVO Queer Montenegro, Juventas i Institut za pravne studije su nedavno predstavili Nacrt zakona o rodnom i polnom identitetu, kojim se, pored ostalog, predlaže zabrana svih intervencija nad interpolnim osobama, koje nisu zdravstveno indikovane, odnosno koje se ne izvode u slučajevima kada je zdravlje i život interpolnih osoba, naročito beba, ugroženo.
“Smatramo da je pravo na tjelesni integritet i odlučivanje o svom tijelu uvijek prioritetno u odnosu na potrebu da se uklopimo u društvene norme, pa samim tim vjerujemo da zabrana ovih operativnih zahvata koji imaju za cilj ‘normalizaciju’ interpolnih tijela, od krucijalnog značaja za živote i zdravlje interpolnih osoba”, kazao je Ulićević.
Komitet za prava djeteta Ujedinjenih nacija i Komitet za sprečavanje mučenja objavili su preporuke za mnoge zemlje da okončaju kršenja ljudskih prava bespomoćne djece.
Iz NVO “Spektra” su pozvali sve interpolne osobe koje trebaju podršku, pravnu, psihološku i/ili vršnjačku, da se jave toj organizaciji na asocijacija.spektra@gmail.com ili NVO Queer Montenegro na contact@queermontenegro, te putem telefona 067/135-205.
Na stranici transserbia.org/interseks zainteresovani mogu naći informacije upravo o interpolnim osobama. Vijeće Evrope je objavilo i publikaciju “Ljudska prava i interpolne osobe”.
“Interpolne osobe moraju znati da nisu same, da uvijek postoji podrška i da nema razloga za sram zbog svoje različitosti. Različitost naših tijela i identiteta je nešto što nas čini jedinstvenim, pa samo osviješćenošću i zajedničkim radom možemo dovesti do promjena u društvu”, kazao je Ulićević.
Crnogorcima je potrebna edukacija o interpolnosti
Ulićević važnom smatra edukaciju, te navodi da se i danas u neznanju prilikom opisa često koriste pogrdni zastarjeli termini poput ‘hermafroditizam’, ‘dvopolnost’...
Edukacija je, dodaje, neophodna opštoj javnosti, zdravstvenim radnicima, ali i interpolnim osobama. Dodaje i da su u “Spektri”, u direktnim kontaktima sa nekima od njih čiji roditelji su odlučili da ih ne podvrgavaju nikakvim korektivnim zahvatima, saznali da su te osobe odrastale skriveno, ne znajući ni same ništa o svojoj različitosti.
“Ti ljudi žive život pun srama”, navodi on.
U crnogorskom društvu, kaže Ulićević, interpolne osobe su i dalje nevidljive i predstavljaju temu punu mistifikacije i tabua.
Kiti Anderson navodi da interpolne osobe kojima su uklonjeni testisi moraju da primaju hormonsku terapiju cijelog života.
“Ako tu dođe do grešaka, javljaju se mnoge nuspojave negativne po zdravlje osobe. Zbog toga mnoge interpolne osobe pate od, recimo, osteoporoze, čak i dok su vrlo mladi”, ispričala je ona za “Oslobođenje”.
Miljanović: Nekad se otkriva tek u pubertetu i adolescenciji
Najveći broj osoba sa interpolnim statusom, te karakteristike pokazuju odmah nakon rođenja. Interseks stanja se, međutim, prema riječima Miljanović , nekad otkrivaju tek tokom razvoja djeteta, dobrim dijelom u pubertetu i adolescenciji, a nekad i tek u odrasloj dobi.
Dijagnostički protokol je, kako je kazala, istovjetan u svim uzrastima.
Miljanović objašnjava da nedovoljno definisan izgled genitalja i nesklad između spoljašnjih i unutrašnjih genitalnih organa može biti posljedica čitavog niza složenih genomskih, hormonskih ili teratogenih poremećaja.
„U slučaju prisustva dvosmislenih i nedovoljno definisanih spoljašnjih genitalija, dijagnoza pola se postavlja na osnovu detaljnog pregleda genitalnih organa, hormonskih analiza i određivanja hromozomskog pola djeteta“, objašnjava Miljanović .
Hormonska i hromozomska dijagnostika, kao i brojni pregledi spoljašnjih i unutrašnjih genitalnih organa sprovode se u KCCG.
„Tek nakon tog složenog dijagnostičkog procesa, koji se obavlja multidisciplinarno, uz angažman stručnjaka brojnih subspecijalnosti, determiniše se pol djeteta i u skladu sa dobijenim rezultatima ispitivanja roditeljima se daju preporuke o daljem odgajanju djeteta, o perspektivama u smislu praćenja rasta i razvoja, psihološke orijentacije i potpore porodice i planiranja eventualnih hirurških korektivnih tretmana“, kazala je Miljanović .
Bonus video:
