Privatni preduzetnik iz Berana Radomir Anđić je, najblaže rečeno, na čudan način doveden u nezavidnu poslovnu situaciju, tako da nije u stanju da vraća kredit koji mu je dodijeljen prije sedam godina iz Investiciono-razvojnog fonda.
Ovaj poslovni čovjek bez posla priča kako mu je država s jedne strane velikodušno izašla u susret da proširi proizvodnju dodijelivši mu kredit , ali da mu je, s druge strane, onemogućen pristup državnoj sirovini.
Zbog toga njegove mašine i nova oprema stoje neupošljeni i kupe prašinu u krugu moderne fabrike za preradu drveta u beranskom naselju Donje Luge.
„Imao sam veliki optimizam kada mi je država 2010. godine odobrila kredit od pedeset hiljada eura. Vjerovao sam da će mi taj, u to vrijeme povoljni kredit , otvoriti vrata za dobijanje sirovine i pokretanje posla“, kaže Anđić.
Radomir ne može da se načudi kako je izigran i doveden u probleme.
Pristup državnim šumama imaju četiri privilegovana koncesionara, a nas više od dvadeset možemo samo da gledamo u šume
„Odgovorno tvrdim da za deset proteklih godina nijesam dobio nijedan metar kubni drveta iz državnih šuma“, dodaje Anđić.
On zato postavlja pitanje zašto mu je država odobrila kredit ako mu ne da sirovinu i onemogućava ga da pokrene mašine.
„Sada imamo veliki problem i ja i država. Ja kredit ne vraćam, oni ne mogu da se naplate“, objašnjava Anđić.
Ovaj preduzetnik je jedan od mnogobrojnih drvoprerađivača u Beranama koji zbog istog problema ne mogu već godinama da rade, jer pristup državnim šumama, kako kažu, slovom i brojem imaju četiri privilegovana.
„Nas više od dvadeset možemo samo da gledamo u šume. Daju samo svojim privilegovanim privatnicima, koji su im kasnije dobri sponzori kada im zatreba novca“, kaže Anđić.
Država je povlašćenim koncesionarima izdala koncesije na sedam godina, koje su istekle 2014. godine, ali jedan mali broj koncesionara i dalje gazduje beranskim i crnogorskim šumama, dok najveći dio njih nema sirovine ni za najosnovniju djelatnost i osuđeni su na propast.
Ovi drugi su, ako žele uopšte da rade, prinuđeni da kupuju drvnu građu po čak sedamdeset eura po kubiku, nerijetko upravo od onih koji su je od države dobili po petnaest.
Umjesto da obnovi konkurs i ravnopravno i pod jednakim uslovima omogući pristup sirovini svim fabrikama za preradu drveta, država omogućava odabranim i privilegovaim privatnicima da produžavaju zakup iz godine u godinu.
Beranski vlasnici fabrika drveta okupili su se u Novom udruženju drvoprerađivača i zaštite životne sredine, pokušavajući da se kroz institucije sistema izbore sa nepravdom sa kojom su suočeni.
“Samo ja bih, kada bih imao sirovinu, mogao zaposliti trideset do pedeset radnika. Svi ostali neka zaposle po desetak, i to bi za Berane bilo više nego značajno”, objašnjava Anđić.
Udruženi drvoprerađivači iz Berana uputili su, zbog svega toga, pismo vrhovnom državnom tužiocu, smatrajući da se procedura dodjele koncesija ne sprovodi u skladu sa zakonom i da opravdano sumnjaju da cijeli postupak prate koruptivne radnje.
Udruženi drvoprerađivači iz Berana uputili su pismo vrhovnom državnom tužiocu
“Dovoljno je da provedete samo jedan dan u nekoj kafani s pogledom na magistralni put od Plava prema prema Kosovu i Albaniji. Šleperi natovareni oblovinom i dalje bez problema prelaze granicu i sirovina koje odlaze iz naše države. Najčešće za Prištinu, Tiranu i Drač”, kaže Anđić.
Dok su ranije drvoprerađivači uglavnom ćutali, Anđić kaže kako je sada druga situacija i da su svi odreda spremni da svjedoče o tome da privilegovani i povlašćeni dobijaju kubik drveta na panju po cijeni i od osam eura, dok je cijena kubika oblovine na Kosovu od sto do sto dvadeset eura.
Ljudi iz drvoprerađivačke branše objašnjavaju da u Crnoj Gori zbog toga nema finalne proizvodnje, ali da zato čitava drvna industrija na Kosovu i Albaniji počiva na sirovini iz Crne Gore.
Kalač ispituje situaciju u Beranama, Vlada da zauzme stav
Direktor Uprave za šume Nusret Kalač je za TV “Vijesti” izjavio da će ispitati situaciju u Beranama i da je već stupio u kontakt sa nekim od koncesionara u ovom gradu.
Takođe je kazao kako ima ambicije da sa pozicije na kojoj se nalazi bolje uredi ovu oblast nego što je bila.
Radomir Anđić je potvrdio da je u međuvremenu imao komunikaciju sa direktorom Uprave za šume.
“Razgovarali smo telefonom i ostalo je na tome da se brzo sretnemo, pa da oči u oči popričamo o svemu. Očekujem neki konkretan odgovor, kako bih znao šta dalje da preduzimam”, rekao je Anđić.
On je dodao kako je čitava stvar, ipak, u rukama Vlade, odnosno Direktorata za šume, i da je Vlada ta koja mora zauzeti stav po ovom pitanju.
Bonus video:
