Mladima treba obavezno omogućIti da uče predmet seksualno obrazovanje koje se temelji na najnovijim naučnim otkrićima, ocijenila je psiholog Varja Pejković. Na pitanje da li smatra da seksualno obrazovanje treba uvesti kao obavezan nastavni predmet u školama, Pejković je podsjetila da ono odavno postoji u nekim zemljama- u Danskoj od 1970. a u Švedskoj čak od 1956. godine, dok je u Holandiji i Belgiji integrisano u cjelokupni školski program i obavezno i prisutno na svim nivoima školovanja. Svemu tome, kako je navela, svjedoči i podatak o najnižoj stopi maloljetničkih trudnoća u Holandiji i Belgiji, zbog čega su te zemlje kvalitetan model za ostale, manje uspješne po pitanju seksualnoga obrazovanja u školama. „Naša je obaveza da mladima pružimo mogućnost učenja predmeta seksualno obrazovanje koje se temelji na najnovijim naučnim otkrićima, kao i školovan, dobro obučen kadar koji će, pored informacija, prenijeti socio-emocionalne vještine značajne za rast i razvoj mladih, samostalno i autentično odgovorno donošenje odluka“, rekla je Pejković agenciji MINA. Pejković je kazala da su istraživanja pokazala da je sve niža prosječna starosna dob stupanja u prvi seksualni kontakt, što je povezano s većim brojem seksualnih partnera u toku aktivnog polnog života, a time i povećanim rizikom od dobijanja polno prenosivih bolesti. Ona je rekla da, aktivnostima nevladinih organizacija i radionice koje implementiraju pedagoško -psihološke službe u školama, kao i izbornim predmetom Zdravi stilovi života u osnovnim i srednjim školama, odnosno gimnazijama, učenici dobijaju informacije o reproduktivnom zdravlju sa seksualnim obrazovanjem i prevencijom polno prenosivih bolesti. „Izostavljanjem srednjih stručnih, odnosno ostalih škola koje nijesu gimnazija, mladi su na neki način uskraćeni da dobiju socio-emocionalne vještine važne za pravilan rast i razvoj, jačanje ličnih potencijala i kapacitata kao i rad na samopouzdanju, kako bi odgovorno donosili odluke“, smatra Pejković. Ona je naglasila da ne treba akcenat stavljati samo na sticanje znanja i usvanjanje informacija koje se odnose na seksalno obrazovanje, već na trening životnih vještina, podizanja samosvijesti, jačanja samopouzdanja, na način primjeren uzrastu djece, od ranog perioda razvoja - predškolskog, pa do završetka srednje skole. „Prihvatanje i usvanjanje zdravih stilova života i odgovorno polno ponašanje rezultira rađanje zdravog i željenog potomstva, kao dug i kvalitetan život do duboke starosti“, kazala je Pejković. Ona je rekla da te životne, odnosno vještine za adolescenciju, podrazumjevaju jačanje samopouzdanja i vještine komunikacije, pozitivno upravljanje emocijama, unaprjeđenje odnosa sa vršnjacima, jačanje porodičnih odnosa. „Važno je stalno naglašavati da očuvanje i promocija reproduktivnog zdravlja mladih ne može biti skupa, jer su mladi temelj i potencijal za zdravo i produktivno obnavljanje stanovništva“, poručila je Pejković. Ona je dodala da takav način implementiraranja programa pozitivno i korisno utiče na psihofizički razvoj mladih, podiže svijest na viši nivo i utiče na njegovanje, unaprjeđenje i očuvanje mentalnog zdravlja mladih. Na pitanje da li smatra da u školskom programu na nivou osnovnih i srednjih škola ima dovoljno relevantnih sadržaja o HIV-u, ona je ocijenila da toj temi, i seksualnom obrazovanju uopšte, treba dati veći značaj i više prostora, posebno u srednjim stručnim školama gdje su ti sadržaji u redovnoj nastavi u potpunosti izostavljeni . Pejković je kazala su mladima, pored interneta, izvor informisanja o toj temi uglavnom vršnjaci. „Vršnjaci su podrška u trenucima stupanja u veze mladih, prekida veze ili upoznavanja, kao i djeljenja iskustva kroz koja su i oni prošli. Oni mogu biti i izvor pogrešnih informacija zbog manjka samopouzdanja, generalizovanja ili nedostatka valjanih informacija“, upozorila je Pejković. Prema njenim riječima, uloga roditelja je nerijetko ograničena, i ne treba je nametatiti u periodu adolescencije. „Oni mogu, i treba da predstavljaju model kako izgleda funkcionlana i zdrava veza između dvoje ljudi koji se vole i poštuju“. Pejković je kazala da nastavnici i pedagoško psihološke službe igraju značajnu ulogu u izvoru informisanja i podršci mladima. Odrasli, kako je navela, nerijetko misle da je pubertet vrijeme kada se sa mladima treba razgovarati o ovim temama. „Međutim, neophodno je o ovim temama razgovarati sa djecom na prilagođen način u ranom djetinjstvu, jer je to jedini način da se stekne povjerenje između odraslog i djeteta“, naglasila je Pejković.
Bojović: Mladi informacije traže na internetu, a ne može se garantovati da su pouzdane
U Uniji srednjoškolaca Crne Gore (UNSCG) smatraju da mladi imaju pravo na informacije i sveobuhvatnu edukaciju o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima i da predmet seksualno obrazovanje treba izučavati u osnovnoj i u srednjoj školi. Predsjednik Upravnog odbora te asocijacije, Jovan Bojović, smatra da se mladima u Crnoj Gori ne pruža adekvatno seksualno obrazovanje. Bojović je agenciji MINA kazao da mladi o seksualnom i reproduktivnom zdravlju danas najviše uče od nevladinih organizacija (NVO) i lokalnih kancelarija za mlade, koje preko svojih projekata nastoje da ih edukuju o ovim temama. „Mladi odgovore na brojna pitanja najčešće traže na internetu, a za te informacije se ne može garantovati da su pouzdane i tačne“, upozorio je on. Bojović smatra da seksualno obrazovanje treba uvrstiti kao jedan od školskih predmeta i da resorno ministarstv treba da odredi da li se taj predmet može uvesti kao redovan ili izborni predmet. „Kao redovan predmet donio bi mnogo više benefita, ali se na kvalitetan način može izučavati i ukoliko dobije status izbornog predmeta“, kazao je Bojović. On je ocijenio da taj predmet treba izučavati u osnovnoji srednjoj školi jer je to tabu tema u brojnim porodicama, pa je izuzetno važnoi da mladi dobijaju tačne i pouzdane informacije. Bojović je kazao da je UNSCG u decembru, zajedno sa NVO Juventas i Institutom za javno zdravlje, u srednjim školama realizovala 33 edukativne tribine za koje je zainteresovanost mladih bila na veoma visokom nivou. „U toku je izrada elektronske ankete u kojoj će jedno od pitanja biti i „da li u srednjim školama treba uvesti kao predmet seksualno obrazovanje, tako da ćemo imati ubrzo i mišljenje srednjoškolaca po ovom pitanju“, rekao je on. Upitan da li u školskom programu, na nivou osnovnih i srednjih škola, ima dovoljno relevantnih sadržaja o HIV-u, on je kazao da o toj temi, tokom osnovnog obrazovanja, djeca mogu učiti iz Biologije i izbornog predmeta Zdravi stilovi života. „To je za uzrast osnovaca na zadovoljavajućem nivou. Kada je u pitanju srednjoškolsko obrazovanje, u zavisnosti od škole odnosno struke koju pohađaju, učenici dobijaju više ili manje informacija o seksualnom i reproduktivnom zdravlju“, rekao je Bojović. Neminovno je, kako je naveo, da učenici medicinskih škola dobijaju najveći broj informacija o tim temama, a slijede učenici gimnazija koji predmet biologija izučavaju najmanje tri godine, i kroz njega mogu dobiti osnovne informacije o seksualnom i reporoduktivnom zdravlju. „Nažalost, imamo neke stručne škole u kojima učenici ovaj premet iz oblasti prirodnih nauka izučavaju jednu godinu, pa se malo pažnje posvećuje zdaravlju“, kazao je Bojović. Ti srednjoškolci, dodao je on, nemaju formalnu ponudu znanja o tim temama, pa time ostaju uskraćeni za brojne informacije. „Mladi imaju pravo na informacije i sveobuhvatnu edukaciju o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima. Što više budu znali, imaće odgovonije ponašanje, manje će biti izloženi neželjenim trudnoćama, seksualno prenosivim infekcijama, nasiljem u vezama i slično“, naglasio je Bojović.
Bonus video:
