Šef kancelarije Svjetske banke (SB) za Crnu Goru Emanuel Salins u intervjuu za “Vijesti” je kazao da Crnoj Gori u naredne tri godine na naplatu dospijeva značajan iznos duga zbog čega je važno da Vlada nastavi fiskalnu konsolidaciju kako bi na finansijskim tržištima omogućila produženje otplate postojećeg duga.
Sagovornik “Vijesti” je kazao da SB prognozira da će crnogorska ekonomija nastaviti rast u ovoj godini, ali će on biti sporiji u odnosu na prethodnu, jer će se usporiti investicije. “Ono što je bitno u ovom periodu je da se omogući privatnom sektoru da bude aktivniji pokretač rasta i boljih radnih mjesta. To će zahtijevati brojne reforme poslovnog okruženja u cilju olakšanja otvaranja novih preduzeća i rasta postojećih”, ocijenio je Salinas.
Koji su prioritetni problemi koje Crna Gora mora da rješava u 2019. godini?
Crna Gora u velikoj mjeri zavisi od spoljnjeg finansiranja, a između 2019. i 2021. dospijeva za naplatu značajan dio vladinog duga. Stoga je u ovom periodu bitno uvjeriti finansijska tržišta, da bi se osiguralo produženje otplate postojećeg duga. Da bi to učinila, Vlada mora nastaviti sa planovima fiskalne konsolidacije (povećanje prihoda i smanjenje rashoda). To će pomoći da se ograniči rastući javni dug i da se osigura da Vlada ima sredstva za suočavanje sa spoljnim šokovima, u slučaju potrebe ili za ulaganje u ono što je najznačajnije za razvoj zemlje.
Istovremeno, od kritičnog je značaja da Crna Gora iskoristi svoj potencijal za održiv rast od kojeg će svi ostvariti koristi, kao i za otvaranje većeg broja i boljih radnih mjesta, naročito za mlade. Da budemo jasni, ekonomija Crne Gore je u prethodnim godinama ostvarila rast, ali taj se rast nije u potpunosti pretočio u stvaranje prilika kojima ljudi teže. Stoga je nezaposlenost ostala velika, a mnogi ljudi su neaktivni (nezaposleni, a ne traže posao). To predstavlja ogroman gubitak talenata i potencijala, što zemlja ne može priuštiti, a i povećava ugroženost onih koji nemaju posao.
Na čemu SB temelji procjene da će crnogorska ekonomija zabilježiti niži rast u 2019. odnosno da će rasti po stopi od 2,8 odsto, što je manje za jedan procentni poen u odnosu na 2018. godinu?
Ekonomija je u 2018. snažno rasla zahvaljujući vrlo dobroj turističkoj sezoni i snažnim investicionim aktivnostima. Iako su se ova dva faktora pretočila u rast, oni nisu nužno i dugoročno održivi. Prognoziramo da će ekonomija nastaviti rasti i u 2019. godini, ali ovaj put je polazna osnova već visoka. Očekujemo da će se dinamika investicija (koje su glavni izvor rasta) usporiti u odnosu na onu koja je zabilježena u 2018. godini. Sa usporavanjem investicija, usporiće se i ekonomski rast, osim ako se ne poveća produktivnost i nove investicije privatnog sektora ne omoguće iskorištavanje punog potencijala Crne Gore.
U krajnjoj liniji, održavanje nivoa visokog rasta se može postići samo povećanjem sveukupne produktivnosti i konkurentnosti crnogorske ekonomije.
Ono što je bitno u ovom periodu je da se omogući privatnom sektoru da bude aktivniji pokretač rasta i boljih radnih mjesta. To će zahtijevati brojne reforme poslovnog okruženja u cilju olakšanja otvaranja novih preduzeća i rasta postojećih. Istovremeno, produktivnost se mora povećati. To se može ostvariti kroz inovacije i prihvatanje novih tehnologija i proizvodnih procesa, što će zahtijevati investicije, naročito direktne strane investicije. Slično tome, obrazovni sistem će se trebati preispitati, da bi se osiguralo da mladi dobiju diplome i vještine za kojima postoji potražnja u privredi. To bi omogućilo zemlji i da pojača svoj izvoz i da postane manje zavisna od uvoza. Pored toga, dalji potencijal za rast leži u dubljoj ekonomskoj integraciji, što može olakšati pristup većoj bazi potrošača, dodatnim izvorima finansiranja i novim tehnologijama.
Koje sve uslove Crna Gora mora da ispuni da bi od SB dobila drugu garanciju (PBGI) za zaduživanje od 80 miliona eura i kada će o tome biti donijeta konačna odluka?
Mislim da bih trebalo početi objašnjenjem koja je svrha garancije. To je instrument kojim SB garantuje dio iznosa za koji se Vlada zadužuje od komercijalnih banaka. Korist od ove garancije je što ona povećava povjerenje zajmodavaca, što pomaže smanjenju kamatne stope koju Vlada treba platiti i produženju roka otplate duga. Dakle, pomaže da se dobije jeftinije finansiranje na duži rok. U Crnoj Gori je to pomoglo otplaćivanju skupljeg duga. Svjetska banka je u decembru 2017. dala garanciju za 80 miliona eura, što je pomoglo da se dobije finansiranje od 250 miliona eura, uz četiri godine perioda odgode otplate, rok dospijeća od 12 godina i godišnju kamatnu stopu koja iznosi šestomjesečni euribor plus marža od 2,95 procenata. To je dosta povoljno u poređenju sa troškovima finansiranja bez garancije.Ovo sada nazivamo garancija zasnovana na politici (PBG) jer SB daje garanciju vezanu za set reformi politike koje imaju za cilj stabilizaciju javnih finansija u Crnoj Gori i pružanje podrške za jačanje finansijskog sektora. PBG iz 2017. je bila prva iz programa. Kad Vlada provede dogovorene reforme, očekujemo izdavanje druge garancije u 2019. Dogovorene reforme imaju za cilj uglavnom smanjenje javne potrošnje i povećanje efektivnosti potrošenih sredstava. Istovremeno, reforme imaju za cilj i da osiguraju da finansijski sektor bude stabilan i sposoban da odgovori na potrebe ekonomije.
Da li je realno da Crna Gora ostvari suficit u budžetu koji je Fiskalnom strategijom projektovan u 2020. godini, s obzirom na visok nivo javnog duga i ostale parametre?
Znamo da je Vlada u potpunosti opredijeljena za nastavak provođenja programa fiskalne konsolidacije, koji zaista predviđa budžetski suficit do 2020. godine. Podržavamo te napore Vlade i očekujemo da će se ciljevi iz Vladinog plana ispuniti.
Kao što sam rekao, nastavak provođenja tog plana je od kritičnog značaja da se osigura dalji pristup priuštivom finansiranju. Uvijek postoji rizik da će se uslovi na svjetskim tržištima kapitala u budućnosti pooštriti, stoga su dobra reputacija fiskalne discipline, mogućnost pridržavanja planova i izbjegavanja iznenađenja, najbolji način da se održi kredibilitet i povjerenje tržišta.
Rezultati ostvareni u okviru programa fiskalne konsolidacije 2017-2018. su predstavljali značajan pozitivan signal finansijskim tržištima da poprave kreditni rejting Crne Gore. To je omogućilo lakši pristup tržištima kapitala za redovno finansiranje obaveza koje dospijevaju u 2018. i periodu 2019-2021. Preokret reforme politike, kao što je bio slučaj sa akcizama, može negativno uticati na povjerenje tržišta u sposobnost vlade da se bori sa sivom ekonomijom i održi svoj reformski program.
Vlada je prošlogodišnjim rebalansom budžeta prekršila ciljeve iz Fisklane strategije i sanacionog plana (povećani su tekući izdaci za 27 miliona, deficit i iznosi zaduživanja). Kakav je Vaš stav o tome?
Rebalans budžeta u 2018. je odgodio dostizanje početnih ciljeva Vladine Fiskalne strategije 2017-2020. Ti su ciljevi naročito značajni, imajući u vidu veliku vanjsku neravnotežu Crne Gore. Stoga je od kritičnog značaja da se Vlada pridržava najnovijeg puta fiskalne konsolidacije u pravcu uravnoteženog budžeta u 2020.
Ukinuti nepotrebna regulatorna opterećenja i smanjiti birokratiju
Kakve posljedice po poslovni ambijent u Crnoj Gori može imati to što je država na najnovijoj listi SB o lakoći poslovanja nazadovala osam mjesta? Šta država mora da uradi da se ta pozicija poboljaša, zapravo cjelokupan ambijent?
Niže rangiranje Crne Gore uglavnom znači da su druge zemlje uradile više na unapređenju poslovnog ambijenta (stoga se njihovo rangiranje popravilo). Posljedica toga bi mogla biti da kada strani investitori biraju mjesto gdje će ulagati, poslovati i otvarati radna mjesta, neki od njih mogu odlučiti da ulažu u druge zemlje gdje je poslovno okruženje pogodnije. To bi bila izgubljena prilika za Crnu Goru. Za domaće investitore, niže rangiranje znači da i dalje ostaju prisutne poteškoće s kojima se suočavaju u poslovanju. U nekim slučajevima, nepovoljan poslovni ambijent može povećati neformalnost i korupciju.
Ono što Crna Gora treba je ukidanje nepotrebnog regulatornog opterećenja i smanjenje birokratije. Postoje određene stvari koje legitimno zahtijevaju kontrolu da bi stanovništvo i životna sredina bili sigurni. Ali moguće je i značajno smanjiti vrijeme i troškove provođenja osnovnih regulatornih procesa, kao što su registracija firmi ili dobivanje dozvola. Mi ne zagovaramo nerazumnu deregulaciju. Ono što mi zagovaramo su odgovorne i efikasne regulatorne agencije, te transparentna, objektivna i predvidiva pravila i propisi. Istovremeno, bitno je da se osigura fer konkurencija i da se izbjegne davanje nefer prednosti bilo kojoj kompaniji ili pojedincu.
Zemlje koje su uspješne u unapređenju svog poslovnog ambijenta imaju nekoliko zajedničkih osobina: a) odgovorne i na pružanje usluga orijentirane regulatorne agencije; b) dosljedna primjena zakona i propisa u cijeloj zemlji, što je bitno za osiguranje predvidivosti i izgradnju povjerenja poduzetnika i investitora; i c) poslovni ambijent u kojem je konkurencija pravilo, uz osiguranje da niko ne ostvaruje nefer koristi po osnovu političkih veza ili drugih vrsta uticaja. Tu je uključeno i slušanje glasa privatnog sektora uz istinsku želju da se shvati sa kakvim administrativnim preprekama se on suočava i djelovanje u skladu sa informacijama dobivenim od privatnog sektora, kad je to opravdano, a ne vođeno ostvarivanjem individualnih koristi.
Poresko opterećenje rada visoko u odnosu na region
Da li (i zašto) treba da budu niži porezi i doprinosi na zarade?
Veliko poresko opterećenje rada može ograničiti efikasno djelovanje tržišta rada i onemogućiti otvaranje radnih mjesta. Pored toga, određeni elementi oporezivanja rada i sistema socijalne zaštite mogu obeshrabriti otvaranje formalnih, dobro plaćenih radnih mjesta u privatnom sektoru. Mnoge zemlje se suočavaju sa pitanjem kako finansirati smanjenje oporezivanja rada bez ugrožavanja kvaliteta osnovnih javnih usluga. Tu ni Crna Gora nije izuzetak. Poresko opterećenje rada u Crnoj Gori je relativno visoko u odnosu na uporedive zemlje u regiji. Međutim, prije bilo kojeg smanjenja poreskog opterećenja rada, treba provesti sveobuhvatnu analizu izvodljivosti, da bi se izbjeglo ugrožavanje kvaliteta osnovnih javnih usluga, imajući u vidu vrlo mali fiskalni prostor koji zemlja ima. Naime, svaka reforma koja ima za cilj smanjenje oporezivanja rada treba biti na odgovarajući način kompenzirana. To bi se moglo učiniti, na primjer, u formi smanjenja rashoda koji nisu neophodni ili koji su neefikasni ili prebacivanjem oporezivanja rada u pravcu neutralnijih formi oporezivanja.
Bonus video:
