Uticajem na članove menadžmenta “Plantaža” određeni interesni centri pokušavaju da prikažu kako kompanija posluje sa gubicima, ocijenila je izvršna direktorka većinski državnih “Plantaža” Verica Maraš u intervjuu “Vijestima”.
Ističući da “Plantaže” dijele probleme društva i ekonomskog ambijenta, Maraševa je upozorila da je tranziciono vrijeme otvorilo izazove za pregaoce ali i za one interesne grupe koje mešetare na marginama ličnih interesa. Maraševa je istakla da će menadžment kompanije zajedno sa radnicima istrajati u borbi za ostvarenje vizija svojih osnivača.
“Prema svakom privrednom subjektu, koji bilježi ekonomski uspjeh, postoje pretenzije brojnih interesnih centara, pa ni 'Plantaže' nisu imune na njih. Takve pretenzije se iskazuju na razne načine, a jedan od njih je i pokušaj lobiranja članova menadžmenta da pomognu u ostvarenju ciljeva tih interesnih grupa. Na finansijski rezultat, u ovom slučaju gubitak, se može gledati sa više aspekata, a može se izabrati po kompaniju najbolji, realan ili najgori. Naravno da je nama u menadžmentu cilj da finansijske pokazatelje što realnije sagledamo i svim javnostima pošaljemo realnu sliku o našem radu”, kazala je Maraševa, ističući da interesni centri žele da se finansijski rezultat, bez objašnjenja iskaže što je moguće gorim i tako direktno utiču na kredibilitet kompanije.
“Ti centri žele da se kompanija konzervira, da nema aktivnosti, ni razvoja, ni privrednog života uopšte. Aktuelni menadžment će se suprotstaviti tim pretenzijama i oko toga smo postigli jedinstvo. Naše jedinstvo je podržano i na nivou sindikata kompanije, čime smo postigli punu harmoniju, potrebnu u ovom kompleksnom trenutku. Moguće je da te pretenzije imaju za krajnji cilj privatizaciju u kojoj neko iz ovih interesnih grupa želi da mešetari. Iako mislim da smo trenutno daleko od takvog scenarija, ako dođe do privatizacije dođe kompanija koja će biti u odličnoj kondiciji. Vodeći ovaj menadžment, doživljavam jednim od glavnih zadataka, da u slučaju privatizacije zaposlenima obezbijedim dobar kolektivni ugovor koji će im garantovati sigurnost i jasan motiv za opstanak u borbi za sve uspješniji vinarsko-vinogradarski kolektiv”.
Ko je, po Vašem mišljenju, odgovoran za “friziranje” zaliha u prvom dijelu poslovne godine?
U kompaniji, inače, nema nikakvog 'friziranja' rezultata, već je postojala razlika u pogledu njegovog iskazivanja. Oba pogleda su zakonski legitimna, a prihvatanjem iskaza, koji je napravljen od strane do skorašnjeg člana menadžmenta, pokazali smo da nemamo nikakav strah od transparentnosti bilo kojeg segmenta poslovanja, bilo kako da je on predstavljen. Čudi jedino činjenica da su ovakve interpretacije krenule upravo u periodu kada naši aktuelni rezultati bilježe ozbiljan i nezaustavljiv rast i što se inicijatori ovakvih interpretacija i drugačijih pogleda javno ne legitimišu i ako imaju argumentaciju ne uđu sa nama transparentno u polemiku.
Posebno nas to čudi, kada imamo u vidu, da je pogled na ovu finansijsku problematiku, istog člana menadžmenta, bio potpuno drugačiji u ranijem periodu. Cijenimo i cijenićemo one koji su u ovom, vrlo složenom trenutku, ostali na jasnoj poslovnoj platformi kompanije, a ti izolovani slučajevi su sami sebe diskreditovali, pa na njih u daljem radu nećemo moći da računamo.
Zašto su sada finansijski pokazatelji “Plantaža” lošiji i ima li mjesta za sumnje da neko kompaniju namjerno tjera u stečaj?
Kod svih proizvođača u našoj branši, u prvom dijelu godine se javljaju povećani troškovi i smanjeni prilivi, što u polugodišnjem obračunu daje negativan poslovni rezultat. Prilivi od prodaje se drastično uvećavaju u drugom dijelu godine i dobijamo pozitivan poslovni rezultat. Naravno da sve ne ide baš tako jednostavno, jer samo velikom organizacijom u sektoru prodaje i dnevnog osluškivanja tržišta postižemo rast prodaje i pozitivan ukupni poslovni rezultat. Stečaj, sa stanovišta pokazatelja poslovanja, kao i jasnog stava menadžmenta i zaposlenih u kompaniji, nije opcija.
Imaju li “Plantaže” problema sa likvidnošću i kako to da se samo dobavljačima duguje ukupno 4-5 miliona eura?
Kašnjenja u realizaciji postoje, ali nisu ni manje ni više karakteristična od onih, aktuelnih, u privrednom okruženju sa kojim dijelimo svoju sudbinu. U svakom slučaju, naše dospjele obaveze prema dobavljačima ni u jednom momentu ne prelaze iznos od dva miliona eura i potpuno je kontrolisan sa svakog stanovišta. Inače, uvjerenje, da nema nikakvih uslova za stečaj kompanije, već da ona ide pravim putem, dijelimo sa našim akcionarima i Odborom direktora.
Nakon što ste naslijedili Đorđija Rajkovića primjetan je pad prihoda i profita kompanije. Zašto se to desilo? Pored svih kvaliteta g. Rajkovića, koji je u dugom periodu bio izvršni direktor i zaštitni znak kompanije i to u njenom zlatnom periodu, moramo biti svjesni da ona danas djeluje u potpuno drugačijim uslovima. Kada kažem da su danas na sceni novi uslovi, prije svega mislim na uslove opšte ekonomske krize, a naročito uslove krize na tržištu vina, te izuzetno izraženih agresivnih konkurentskih odnosa. Danas, na primjer, u vinskim kartama malo boljih restorana i hotela, imamo na desetine vinskih etiketa, od lokalnih do onih sa najegzotičnijih vinskih destinacija, a ranije je to bio vrlo rijedak slučaj.
Dakle, Vi tvrdite da nema pada prihoda?
Imajući u vidu ove činjenice, mi smo ohrabreni uspjesima da upravo u takvim okolnostima bilježimo rast prihoda, pa naši prihodi dostižu i preko 35 miliona eura u pojedinim godinama upravljanja ovog menadžmenta. Dakle, ne stoji konstatacija o padu prihoda, već je jasno da su “Plantaže” povećanjem prihoda upravo našle odgovor na krizu, a posebno se možemo pohvaliti činjenicom da smo pod ovako teškim uslovima za poslednjih sedam godina ostvarili ukupan prihod od 226 miliona eura, što prosječno godišnje iznosi 32,3 miliona, a da smo samo od izvoza, u ovom periodu, ostvarili prihode od čak 120,8 miliona eura.
Upravo smo u godinama krize ostvarili najveće prihode od našeg osnivanja i to 2008, 2011. i 2012, kada ukupni prihodi prelaze iznose od 35 miliona eura. Kada su u pitanju profiti, kompanija je u 2008. ostvarila najveći profit, u svojoj istoriji, u iznosu od 5,5 miliona eura, a za period od sedam godina, mandata ovog menadžmenta, ostvaren je ukupan profit 21,8 miliona eura, što čini prosječan godišnji profit od 3,1 milion eura.
Treću godinu zaredom revizor KPMG daje mišljenje sa rezervom za “Plantaže” zbog spornog potraživanja prema Glavnom gradu. Da li biste da je u pitanju Vaša lična imovina dozvolili Glavnom gradu da izvrši eksproprijaciju zemljišta u vrijednosti 1,9 miliona eura bez zaključenog ugovora i bez pravične naknade za tu imovinu? Da li ste u ovom slučaju postupali sa pažnjom dobrog privrednika?
“Plantaže” imaju potraživanja prema Glavnom gradu po osnovu obeštećenja za eksproprisane nepokretnosti u vlasništvu kompanije i to za proširenje i rekonstrukciju saobraćajnice Podgorica Mareza i izgradnju četvrte faze dionice mini-obilaznice. Potraživanja datiraju od 2011. godine i po osnovu tih potraživanja, “Plantaže” ne vode sudski spor sa Glavnim gradom.
Zvanično smo obaviješteni od Glavnog grada da je, u cilju isplate naknade za zemljište, Glavni grad spreman da u najkraćem roku, poštujući zakonom propisane procedure definiše međusobna potraživanja sa kompanijom i nakon toga realizuje nastale obaveze. Ne vidim da tu ima išta sporno. Posebno ne vidim da su ugrožena neka imovinska prava kompanije na čijem sam čelu. Naravno da povjerenom imovinom upravljamo domaćinski u interesu kompanije i države Crne Gore, koja je u krajnjem kroz državne fondove i naš većinski vlasnik.
Poravnanje sa fabrikom briketa
Da li imate mandat od najvišeg organa kompanije, Skupštine akcionara za poravnanje sa partnerima u propaloj fabrici za prozivodnju briketa OMP “Plant”? Koliko su “Plantaže”, do sada, izgubile na tom projektu?
Projekat o kojem govorite je bio veoma dobro osmišljen, vođen i realizovan sve do faze realizacije finalnih proizvoda. Kao i svi proizvodni projekti i ovaj je imao rizike, a najveći su bili u izboru opreme i tehničkih uslova proizvodnje, koji nisu, po svemu sudeći, dali proizvod koji se može adekvatno realizovati na tržištu.
Problemi, koji su u toj fazi nastali pokolebali su naše partnere i mi sada imamo nedovršenu privrednu priču. Mi smo u ovu investiciju zajedno sa partnerima uložili ukupno 2,5 miliona eura.
Ima li Vaše lične odgovornosti za tu promašenu investiciju?
Zbog nerazumijevanja i različitih pogleda na budućnost ovog projekta ušli smo u sudski spor čiji će epilog odrediti sudbinu projekta. Ne isključujem mogućnost, kojoj sam inače najsklonija, da se taj spor završi nekim oblikom, kako vi kažete, poravnanja, tj. poslovnog dogovora.
Mislim da Zorica Kovačević nema nikakve pretenzije za upravljanje “Plantažama”
Da li je tačno da “danilovgradski dio DPS-a” na čelu sa ministarkom rada i socijalnog staranja Zoricom Kovačević i njima lojalnim menadžerima u “Plantažama” pripremaju Vašu smjenu?
Moram reći da smo mi, unutar Demokratske partije socijalista (DPS), prilično homogenizovani oko strateški važnih pitanja, a posebno oko pitanja vođenja ekonomije ove zemlje i njenih najvažnijih resursa među kojima je svakako kompanija “Plantaže”. Jer naše vino je tradicionalno jedini poljoprivredni proizvod od kojeg država bilježi suficit u robnoj razmjeni sa inostranstvom, i to od 12 do 16 miliona eura godišnje. Od 2008. do danas to predstavlja suficit veći od 100 miliona eura.
Sa gospođom Kovačević, koja je dokazani humanista i uspješan društveni pregalac, se odlično poznajem, tako da ne očekujem da je moguće, da ona ima bilo kakve pretenzije na uređenje upravljanja kompanijom. Nemam nikakve informacije o pokretanju bilo kakve inicijative za promjenom na čelu kompanije. Posebno kada postoji podrška koju smo za rezultate poslovanja dobili od Skupštine akcionara i Odbora direktora.
U kompaniju uloženo 26 miliona eura
Koliko je, posljednjih godina, investirano u razvoj kompanije?
Bitan podatak u sagledavanju poslovanja su investicije, tako da možemo reći da u vremenu krize od 2008. do danas, vrijednost investicija prelazi iznos od 26 miliona eura, što prosječno godišnje iznosi 3,7 miliona eura. Kompanija je u tom periodu u vinogradarsko - voćarsku proizvodnju uložila 11 miliona eura i podignuto je ukupno 540 hektara vinograda i voćnjaka sa kompletnim zalivnim sistemima. U opremu i građevinske radove, u ovom periodu, uloženo je ukupno 15 miliona.
Bonus video:
