Na Savinom kuku je trebalo napraviti novu žičaru, a ne uložiti 1,8 miliona eura u zastarejelu koju niko ne bi džabe uzeo, smatraju u Centru za razvoj Durmitora.
Direktor te nevladine organizacije (NVO), Darko Stijepović, kazao je da je državni tužilac zbog toga pokrenuo istragu o radu Investiciono-razvojnog fonda (IRF) na Savinom kuku.
„Državni tužilac je pokrenuo istragu o radu IRF-a na Savinom kuku zbog osnovanih sumnji da je nešto trulo u IRF-u i Turističkom centru Žabljak iz Podgorice. Bezočnosti je možda ovog puta došao kraj. Vidjećemo uskoro da li će Fond prefarbati i Državno tužilaštvo“, naveo je Stijepović u saopštenju.
On je pitao da li je ulaganje u razvoj trošiti 1,8 miliona eura za zastarjelu žičaru.
„Starac Frankeštajn, zastarjela klepetava žičara koju niko na planeti ne bi uzeo ni za džabe, a kamoli da plati 1,8 miliona EUR postala je osnov za razvoj zimskog turizma u Žabljaku. Kilometar potpuno nove žičare košta milion eura. Zašto nije kupljena potpuno nova žičara?“, pita Stijepović „Ako to nije korupcija, šta je onda?“.
On je kazao da je 800 hiljada eura dodatno potrošeno za remont žičare, ofarbani su stubovi od pocinkovanog čelika nekoliko puta, iako se oni ne farbaju.
„Kako je potrošeno 640 hiljada eura za farbu, žice, kolomast i šlosere? Kako firma iz Bijelog Polja koja nikada nije ni privirila žičarama može da radi remont ove skalamerije? Kako su pobijedili na tenderu? Duže su radili remont žičare nego što je trebalo da se skalamerija izgradi“, tvrdi Stijepović.
Pitanja sigurnosti te, kako je ocijenio, gomile gvožđa za Željezaru, postavilo se prilikom puštanja u rad za Novu godinu, a posebno prilikom incidenta sa sigurnosnom ogradom koja je povrijedila dva radnika.
„Zašto dilemu ne rasčistiše jednostavnim pokazivanjem upotrebne dozvole sa datumom i potpisom? Kupili su jedne tandrk motorne sanke i škripavi ratrak koji je čamio na vjetroboju durmitorskom dvije godine i nijesu ih pošenuli otad. Onda im premijer dolije još 120 hiljada eura pa kupuju još jedan čegrljavi polovni ratrak i još jedne škart sanke“, kazao je Stijepović.
Prema njegovim riječima, u novokupljenom tabaču snijega nešto se pokvarilo pa su odmah pozvani serviseri iz daleka.
„Ko je to platio i koliko? Redovno se ove mašine popravljaju macama i ćuskijama. Skijalište je postalo otpad i radionica za popravku polovne robe“, tvrdi Stijepović.
On je pitao gdje su tenderi i po kojim cijenama su kupljene polovne mašine za tabanje snijega i motorne sanke.
„Kupili su preskupe škripave mašine, ali ski stazu uređuju do pola. Javnog prevoza za skijaše nema. Kupljeni škart bager za snijeg služi za slikanje. Neko, ipak, plaća čišćenje snijega do skijališta. Vidjećemo dokle će država izdržati ovo rasipanje“, naveo je Stijepović.
Bonus video:
