Tenderi u Crnoj Gori namještaju se kroz čudno definisanje tehničkih specifikacija i sumnjive rokove isporuke tražene robe u periodu od dva minuta do svega nekoliko časova, ocijenili su juče učesnici javne debate o dopunama Zakona o javnim nabavkama, koju je organizovala Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS).
Gavrilo Šljiivančanin iz firme Tehno inžinjering kazao je da je ima saznanja da su pojedini rokovi isporuke tražene robe na tender bili svega minut i 16 sekundi, dok je Veselin Đurović, privatnik iz Nikšića govorio o tenderima sa rokovima isporuke od sat ili dva.
Šljivančanin je objasnio da se tehnička specifikacija u tenderima toliko očigledno namješta u pojedinim javnim ustanovama da to vrijeđa ostale učesnike na ovim nadmetanjima. Kao primjere, za svoje tvrdnje, naveo je tendere Ministarstva prosvjete i javna nadmetanja u vrtićima.
Direktor monitorg programa MANS-a Vuk Maraš saopštio je da je obaveza svih da osiguraju “da se tenderi ne namještaju jer se na taj način krade novac građana Crne Gore”, te da treba obezbijediti da se svi privrednici nadmetaju pod istim uslovima.
„Ključna zamjerka vladinog predloga izmjena zakona je što je ukinuta proaktivna kontrola Državne komisije svih nabavki vrednijih od 500.000 eura. Komisija je već bila uhodana da radi taj posao i to je ogroman korak unazad“, smatra Maraš.
Prema predloženom predlogu „ne pravi se velika razlika između velikih i malih nabavki a kompletan inspekcijski nadzor je povjeren Upravi za inspekcije poslove koja ima samo jednog inspektora za tu oblast. Maraš je naveo da je vladinim predlogom nabavka šoping metodom ostala nedefinisana „što otvara veći prostor za zloupotrebe“
Da štedimo državni kao naš novac
Direktor Uprave za javne nabavke Mersad Mujević je istakao da se “najracionalnije ponašamo kad trošimo naš novac za naše potrebe, a da je najniži stepen racionalnosti prisutan kad se tuđa sredstva troše za tuđe potrebe”.
“Ovo je upravo slučaj kada govorimo o javnim nabavkama. Na primjer, direktor neke osnovne škole sigurno neće biti tako pažljiv (kada govorimo o cijeni, kvalitetu, itd.) kada nabavlja opremu za školu, ako njegovo ponašanje poredimo sa situacijom kada kupuje opremu za svoj stan. Ovaj fenomen se drugačije naziva „paradoks javnog dobra”, zato što je primijećeno da ljudi koriste javna dobra manje efikasno nego privatna”, dodao je Mujević.
Bonus video:
