Riješili smo problem restitucije i imovinskih odnosa tako da se uspješno realizuje i projekat na “Plavim horizontima”, kazao je premijer Milo Đukanović 12. maja ove godine otvarajući Peti festival nekretnina i investicija u Miločeru. Tri mjeseca kasnije, kada je objavljeno da investitor ovog 350 miliona vrijednog projekta „Qatari Diar“ odustaje od posla zbog problema koje ima u Crnoj Gori, Đukanović se nije javio da komentariše.
Samo je sklonio tog investitora sa svog spiska projekata kada je otvarao hotel „Regent Porto Montenegro“.
Ministar turizma Branimir Gvozdenović nije direktno priznao da su investitori odustali, već tvrdi da su sa njima razgovarali i da će pokušati da riješe probleme i da zadrže investitora. Projekat izgradnje turističko stambenog kompleksa na mjestu bivšeg hotela “Plavi horizont” bio je jedan od, kako je Đukanović rekao krajem prošle godine, ugovorenih projekata koji će Crnoj Gori donijeti investicije od tri milijarde eura. Mijenjaju se samo imena “investitora”
Kada se na internet pratraživaču ukuca „Đukanović tri milijarde“ dobije se i tekst iz 2009. godine. Premijer je tada na poslovnom forumu crnogorskih i slovenačkih privrednika kazao da tu sumu na osnovu zaključenih ugovora očekuje do 2012. Ako se zna da je Đukanović na vlasti deceniju duže nego što postoje internet pretraživači, moguće da je iste milijarde pominjao i ranije.
U odnosu na 2009. Đukanović je sada sa spiska nabrajanja eliminisao velike hidroelektrane, stambeno-turistički projekat na Velikoj plaži... Projekat koji se stalno pominje je autoput Bar - Boljare, a sada i jadransko-jonski, i skoro uvijek u njegovim izjavama je finalizacija projekta pitanje dana, samo se mijenjaju investitori - Hrvati, Grci, Izraelci, Turci, Kinezi. Krajem prošle godine je na sjednici Savjeta stranih investitora znao i tačan datum - 25. februar ove godine, mada je priznao da može biti i nekoliko dana prije ili kasnije.
Sve ove “sigurne” milijarde investicija ulaze u procjene vlade o rastu BDP-a, pa se onda država zadužuje na osnovu tih procjena. Sadašnji dug državnog budžeta (bez dugova državnih preduzeća i garancija) iznosi 2,02 milijarde što je 57,5 odsto vladine procjene BDP-a. Zavod za statistiku Monstata u protekle tri godine redovno u konačnom zbiru prepravlja i umanjuje vladinu procjenu, a sada bi svoj podatak za narednu godinu trebalo da objavi u septembru.Željezara
Vlada i Đukanović su proteklih godina razne firme i "biznismene" nazivali strateškim partnerima i nudili im, prodavali ili davali u zakup plaže, prirodna bogatstva, rijeke, fabrike, i što su državne finansije najviše osjetile - bili im žiranti za milionske kredite. Da Vlada i premijer ne uče iz grešaka najbolje pokazuje primjer nikšićke Željezare koja je čak tri puta prodavana ofšor firmama, čija je svrha postojanja neplaćanje poreza i izbjegavanje obaveza. Nad nikšićkom fabrikom ređali su se "partneri" Rusmont, Midlend i MNSS, a nakon što je svako od njih otišao, Vlada je novcem građana vraćala njihove kredite, plaćala dugove, struju, isplaćivala otpremnine... Samo za posljednji, MNSS, Vlada je platila 33 miliona eura jer je bila žirant za kredit koji je ova firma i dalje nepoznatih vlasnika uzela za „investicije u Željezari“. Poređenja radi, izgradnja Sozine je prije devet godina koštala 73 miliona eura, mosta Milenijum sedam miliona...
Niko od onih koji su učestvovali u odobravanju ovolike garancije nepoznatoj ofšor firmi nije snosio odgovornost. Nikada nije objašnjeno ni kako su se u prvom odbori direktora Željezare ispred MNSS-a našli premijerova sestra Ana Kolarević, zatim biznismeni povezani sa vlašću Oleg Obradović, funkcioner DPS-a Branko Čavor... Nije objašnjeno ni kako je to MNSS u Željezaru uložio 90 miliona, a onda je sva ta nova i ona stara imovina fabrike prodata turskom Toš čeliku za 15 miliona.KAP
Najveće garancije Vlada je dala za kredite kiparske ofšor firme CEAC iza koje stoji ruski milijarder Oleg Deripaska za koje je novcem građana platila čak 135 miliona eura. Potpredsjednik Vlade Vujica Lazović prošle godine je izračunao da je Vlada od privatizacije KAP spasavala sa ukupno 500 miliona eura za kredite, direktne i indirektne subvencije za struju, opraštanje poreza..., To je skoro sedam tunela Sozina, 71 most Milenijum, ili oko 70 odsto potrebnog novca za izgradnju autoputa od Podgorice do Mateševa.
Korupcija kao najveća prepreka ozbiljnim ulaganjima u crnogorsku privredu
Strani investitori i diplomate uvijeno govore o korupciji u Crnoj Gori kao biznis barijeri zbog koje ima malo brendova iz razvijenih zemalja naviknutih na stroge uslove poslovanja.
U prošlogodišnjem izvještaju, "Bijeloj knjizi" stranih investitora u Crnoj Gori posebno se ističe da je potrebno unaprijediti vladavinu prava kako bi se poboljšao biznis ambijent. Investitori su naveli i ocjenu Heritidž fondacije da je "korupcija i dalje u velikoj mjeri prisutna u izvršnoj i sudskoj vlasti", te diplomatski dodali da je ostvaren napredak, ali i da "pravosuđe, iako mu je Ustavom garantovana nezavisnost, ostaje neefikasno i podložno političkom uticaju".
U izvještaju Savjeta postoji i jedna direktna kritika da u Crnoj Gori postoje povlašćeni "biznismeni" koji ne moraju da plaćaju dažbine državi, što onemogućava rad onih koji žele da legalno posluju.
U štampanom izdanju čitajte:
- U kojoj opštini se najviše planiralo
- Kako u Tivtu propadaju projekti
- Ulcinj čeka velike hotele
- Žarko Radulović o dnosu prema investitorima
Galerija
Bonus video:
