„Svu operaciju oko prodaje EPCG italijanskoj kompaniji A2A i manjinskih paketa akcija fondova koordinirali su direktno Milo Đukanović i Branimir Gvozdenović, tvrdi za CIN-CG i „Vijesti“ Duško Knežević, čiji je privatizacioni fond Atlas Mont posjedovao 3,8 miliona akcija Elektroprivrede. Đukanovic je tada bio predsjednik Vlade i DPS-a.
Crna Gora je izgubila preko stotinu miliona eura prilikom prodaje akcija Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) italijanskoj kompaniji A2A, a of-šor firma iz Londona River Financial Trading Limited, čiji su stvarni vlasnici skriveni, se dobro ugradila prilikom tog posla.
Dokumenta do kojih su došli CIN-CG i „Vijesti“, svjedoče da je tender za prodaju državnog paketa akcija EPCG 2009. godine bio samo simulacija, jer je još u jeku tenderske procedure A2A bila privilegovana u odnosu na ostale ponuđače. I to tako što joj je omogućeno da se prije isteka roka za podnošenje prijava na tender za prodaju državnog paketa akcija domogne 15 odsto akcija EPCG, koje su bile u posjedu četiri privatizaciona fonda.
Dušanka Jeknić bila posrednik?
„Poslove oko posredničke firme River iz Londona, koja je uzela gotovo sedam miliona eura kao posrednik za prodaju akcija EPCG od privatizacionih fondova, vodila je Dušanka Jeknić i direktno se dogovarala sa mnom oko provizije koju je trebao da im isplati Atlas fond. Lice koje je bilo zaduženo za kontakte ispred ove posredničke firme bio je Damir Dado Asović, Dušankin rođak koji živi u Milanu“, izjavio je Knežević. Da je vrh DPS-a iza cijelog posla, koji je pomogao Prvoj banci porodice Đukanović da izađe iz duboke krize, tvdili su ranije i manjinski akcionari, ali i mediji u Italiji, koji su isticali da je posao prodaje EPCG direktno dogovoren između Đukanovića i tadašnjeg italijanskog premijera Silvija Berluskonija, tokom njegove posjete Crnoj Gori, nekoliko mjeseci prije privatizacije EPCG.
Evo kako je sve išlo: preko fantomske firme River, nametnuto je fondovima da direktno prodaju svoje akcije unapred određenom kupcu tj. italijanskoj A2A. I to u sred tenderskog postupka za prodaju državnog paketa akcija. Ugovorom se River obavezao da će fondovima naći kupca po cijeni od najmanje 7,1 euro po akciji, a za to dobiti proviziju od 0,35 eura po akciji, što je neuobičajeno visoka naknada od čak 5% za ovakvu vrstu posredovanja. To je Riveru donijelo 6,8 miliona eura.
Atlas mont fond je prodao svoje akcije za 27,5 miliona eura, Euro fond za 44,4 miliona, Trend za 27,7 miliona, Moneta za 23 miliona a HLT fond za 114 hiljada eura. Trend je tom poslu pristupio nešto kasnije i dobio 15,8 miliona.
Fondovi ugovoru pristupili preko Eurofonda
Kako piše u ugovoru koji je sa Riverom potpisao Atlas Mont, u koji smo imali uvid, fondovi su ovom poslu pristupili preko Eurofonda, kojim je tada upravljao bliski Đukanovicev prijatelj Veselin Barović. Barović je blizak prijatelj i Dušanke Jeknić, dugogodisnje saradnice Mila Đukanovića, koja je bila njegova veza od povjerenja sa Italijom i Milanom, u kojem je živjela godinama. U transkriptima razgovora koje je snimilo italijansko tužilaštvo tokom istrage duvanskih poslova, pored Jeknićke i Đukanovića, pominju se i Barović i Asović.
Na pitanje da li je imala i kakvu ulogu u privatizaciji EPCG Dušanka Jeknić je za CIN-CG i „Vijesti“, odgovorila: “Na temu koja je premet vašeg interesovanja nijesam pravi sagovornik, te vam s tim u vezi ne mogu pomoći”.
Predsjednik Đukanović nije odgovorio na pitanja u vezi svoje umješanosti. Do Asovića nijesmo mogli doći. Provizija je, prema dokumentima Komisije za hartije od vrijednosti (KHOV), isplaćena direktno na račun Rivera. Međutim, prema finansijskim dokumentima Rivera predatim britanskim poreskim vlastima za 2009. godinu, nigdje se ne prikazuje milionska provizija. Ukupni bilans firme te godine iznosio je svega 24.587 funti.
U predugovoru već pisalo ko je kupac
Fantomska firma River Financial Trading Limited, registrovana je u Velikoj Britaniji i više puta je mijenjala adrese i nazive. Prema ugovoru sa fondovima, posao sa Riverom se sklapa navodno zbog pronalaženja kupca akcija EPCG i to po cijeni od najmanje 7,1 euro po akciji. A u kasnijem paragrafu ugovora se ističe da će River, ako A2A odustane, naći drugog kupca akcija, što nedvosmisleno ukazuje na sumnju da je ugovor fiktivan, da je kupac već pronađen i da je sa njim već bila dogovorena cijena za otkup akcija. Samo dva mjeseca kasnije, krajem jula 2009, za državni paket akcija A2A je ponudila 8,4 era po akciji, što je čak 1,3 eura više od onoga što su dobili fondovi. To neminovno izaziva sumnju da je River dobila proviziju ne samo od fondova već i od kupca akcija.
To što je grčki konzorcijum, kojeg su činili grčka državna energetska kompanije Public Power i privatna biznismena Viktora Restisa, nudio znatno više, čak 11,1 euro po akciji, nije u konačnom imalo efekta. Zbog toga što je ranije kupila akcije fondova, A2A je imala čak i predstavnika u menadžmentu EPCG u periodu odlučivanja po tenderu za državni paket akcija. To je i bio razlog zbog kojeg se žalila ruska firma Inter Rao, koja je takođe bila zainteresovana za kupovinu akcija EPCG od države.
Skrivanje tragova preko mreže firmi sa Kariba
Ko je firmu River Financial Trading Limited uveo u posao utvrdiće neki nezavisni istražitelji, ali je mnogo toga u čitavoj transakciji mutno. Pođimo od same River, koja je u stvari firma „poštansko sanduče“, registrovana na adresi u Londonu W1W 7BL. Takve firme obično služe da bi se preko njih vršile skrivene i sumnjive transakcije, a da je River jedna od tih kazuje više natpisa objavljenih o njenim zastupnicima, i to u najuglednijim svijetskim medijima.
Firmu River u ugovoru sa našim privatizacionim fondovima formalno su zastupala dva lica: direktori Edvart Petre-Mears i Sarah Louise Petre-Mears. Londonski Gardijan i vašingtonski Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) u serijalu o tajnama of-šora objavili su da ove dvije osobe upravljaju sa preko dvije hiljade of-šor firmi. Gardijan i ICIJ zaključuju da se iza Edvarda i Sarah ustvari kriju pravi vlasnici i tokovi novca, a da oni samo potpisuju papire.
Iako je firma River registrovana u Londonu, sjedište njenih zastupnika je na karipskom ostrvu Nevis a najveći broj firmi koje zastupaju registrovan je u Velikoj Britaniji. Njih dvoje su 2012. godine bili u centru interesovanja ne samo Gardijana i ICIJ već i drugih svjetskih medija, kao predstavnici jedne od najvećih mreža fiktivnih of-šor firmi na svijetu. Te godine Gardijan je pisao da je tada 38-godišnja Sarah Louise Petre-Mears iz Bratforda na čelu „najvećeg poslovnog carstva“ na planeti jer vodi preko hiljadi i dvijesta firmi od Londona preko Karipsklih ostrva do Novog Zelanda. Gardijan navodi da su stvarni poslovi koje vodi ova žena misterija a da ona samo potpisuje dokumenta koja dobija preko pošte.
Isto je i sa njenim poslovnim partnerom Edvart Petre-Mears koji je direktor u 1.026 firmi. Firme iz njihove imperije, kako je navodio Gardijan, obično služe samo za jednu ili više transakcija da bi se sakrili stvarni korisnici, imovina, porijeklo novca i izbjeglo plaćanje poreza.
Glavna uloga ove firme u poslu sa EPCG mogla bi biti skrivanje tragova kome je zaista otišla provizija od preko šest miliona eura, koju su fondovi platili Riveru, kako se vidi i iz dokumenata naše KHOV. Dok Duško Knežević tvrdi da je čitav posao ugovorio Đukanović i Gvozdenović, a da je ispred Rivera sa fondovima oko ugovora i provizije pregovarala Dušanka Jeknić sa Damirom Asovićem, predstavnici fondova koji su pristali da razgovaraju za CIN-CG i “Vijesti”, tvrde da su u ime Rivera pregovore vodili ljudi čijih se imena ne sjećaju, ali da su razgovarali na engleskom.
Šotra se ne sjeća ko ih je spojio sa Riverom
„Ne sjećam se imena direktora firme sa kojom smo pregovarali oko prodaje akcija EPCG. Znam da su pregovori vođeni na engleskom jeziku i da je potpisnik Englez iz Londona“, kaže direktor Eurofonda Bojša Šotra.
„Svi fondovi su tada bili prezaduženi, najviše prema Prvoj banci. Jedinu imovinu koju smo mogli brzo da unovčimo za veće sume, bile su akcije EPCG. Mi smo mjesecima tražili kupce, a onda se pojavio River sa svojom ponudom“. Šotra je kazao da ih je sa Riverom povezala neka brokerska kuća: “Čini mi se Monte Adria broker”.
Monte adria broker vodio je Damjan Hosta, partner Veselina Barovića, a povezan i sa vlasnikom Prve banke Acom Đukanovićem.
“Da fondovi nijesu prodali akcije prije okončanja tendera za državni paket, kompanija iz Milana vjerovatno ne bi ni učestvovala u privatizaciji EPCG”, tvrdi Šotra.
Na pitanje da li je možda River bila paravan, iza koje su stajali neki moćni crnogorski krugovi koji su stvarno uzeli proviziju, Šotra je rekao „da je sve moguće“, ali da je njima bilo važno samo da prodaju akcije po dobroj cijeni.
U ugovoru koji je Atlas mont potpisao 15.04.2009, stoji da oni poslu sa Riverom pristupaju preko Eurofonda. Ugovor o prodaji akcija potpisan je 18.05.2009, a prema njemu Atlas mont za posredovanje Riveru treba da plati 1,35 miliona eura.
Bojanić: Sada je jasno da je posao bio nezakonit
„Tajanstveni inostrani posrednik, visina provizije, vrijeme i način prodaje, kao i cijena po kojoj su četiri fonda prodala akcije EPCG kompaniji A2A, sve su to bile stavke koje su još tada izazivale sumnju u ispravnost i zakonitost tog posla. Danas, nakon što su se pojavili materijalni dokazi u vidu ugovora sa Riverom, koji u dobroj mjeri rasvjetljavaju čitav slučaj, siguran sam da je ovaj posao urađen u suprotnosti sa zakonskim propisima, logikom i dobrom praksom djelovanja u korist akcionara fondova. Takođe, nemam dilemu i da je ovaj posao direktno uticao na prodaju akcija EPCG u vlasništvu države, jer je A2A dobila veliku prednost u odnosu na ostale zainteresovane za učešće na javnom tenderu“, kaže za CIN-CG i “Vijesti” ekonomista Mladen Bojanić, izvršni direktor E-novativa.
Posao koji je spasio Prvu banku
Transakcija akcijama EPCG nije bila spas samo za fondove, već i za Prvu banku porodice Đukanović, koja je zbog rizičnih poslovnih poteza, izdavanja kredita bez pokrića i drugih plasmana bila upala u krizu, pa je krajem 2008, upravo pred privatizaciju EPCG, država pomogla sa 44 miliona eura. Najveći dio novca koji su dobili fondovi išao je preko Prve banke, ali i kasnije transakcije, države i manjinskih akcionara. Na računu EPCG u Prvoj banci A2A je uplatila i 96 miliona za dokapitalizaciju. Taj novac je godinama čuvan na računu i omogućavao je likvidnost banci porodice Đukanović. Prva banka bila je eskluzivni eskrou agent kompanije A2A i za to imala proviziju.
Tadašnji direktor Prve banke Predrag Drecun je nakon završetka privatizacije EPCG kazao da je zahvaljujući ovom poslu ta banka, koja je samo godinu ranije bila na koljenima, postala najlikvidnija u Crnoj Gori. Nakon što se u nju slio novac od EPCG, Prva je vratila i posljednju ratu kredita koji joj je za opstanak pozajmila Vlada.
Da je A2A, koja je sada u postupku potpunog izlaska iz EPCG, bila favorizovana 2009. godine ukazivalo je još činjenica. Evo nekih tehničkih detalja. Vlada 2. februara raspisuje tender za prodaju dijela akcija EPCG koji je trebao da bude završen 30. aprila, a zatim početkom aprila produžava taj rok mijenjajući i uslove tendera. Sada iz ugovora fondova sa A2A vidimo da su se oni u aprilu dogovarali sa Riverom o prodaji akcija, a da su ugovor potpisali u maju. To ukazuje na sumnju da je Vlada produžavanjem željela da A2A preuzme akcije fondova prije isteka roka za predaju ponuda.
Osim A2A, ponude su predali i ruska kompanija Inter Rao, čija je prijava proglašena nevažećom, norveški NTE koji je odbijen i grčki konzorcijum koji su ponudio najviše novca.
Manjinski akcionari su javno negodovali nakon što je prihvaćena ponuda A2A i pokrenuli sporove pred sudom jer su smatrali da su oštećeni pošto su Grci nudili znatno veću cijenu po akciji. Vlada se pravdala da su Italijani dali potpuniju ponudu, a Grcima su zamjerali zbog nedostatka jednog potpisa notara i što nijesu precizirali koliko radnika zadržavaju.
Grci odustali pa dobili Sveti Stefan
Grci su najavljivali tužbu, međutim kompanija tajkuna Restisa odustala je od sudskog epiloga preko noći. Umjesto na sudu, Đukanović se sa Restisom sporazumio oko Svetog Stefana. Kad se očekivalo da Grci podnesu žalbu, osvanula je vijest da je Restis preuzeo upravljanje nad Svetim Stefanom od Amana. Sva ova dešavanja, kaže Bojanić, navode na zaključak da se radi o organizovanim, koordinisanim i sa jednog mjesta vođenim aktivnostima sa ciljem da se pomogne kompaniji A2A da dobije upravljanje nad EPCG, tako što će se ostali potencijalni investitori obeshrabriti prilikom razmatranja učešća na tenderu. „Ne vjerujem da je to rađeno u tzv. državnom interesu, naprotiv, vjerujem da su se organizatori, nalogodavci i izvršioci ovih aktivnosti prvenstveno rukovodili vrlo ličnim interesima“, kazao je Bojanić.
Očito je da se radi o uvježbanoj grupi koja najznačajnija crnogorska preduzeća prodavala unaprijed određenim partnerima. Milionska provizija za te poslove obično je išla preko fantomskih firmi. I u slučaju Telekoma, novac za fiktivne ugovore išao je preko of-šor kompanija.
Da je prihvaćena ponuda Grka 170 miliona više za sve
Prema riječima stručnjaka, bilo bi normalno da je skupa prodavan paket i države, fondova i malih akcionara. Međutim kod Telekoma i EPCG išlo se odvojenim ponudama, pa se može reći da su oštećeni građani koji su imali vaučere u fondovima i mali akcionari.
Fondovi su svoje pakete prodali za ukupno 138 miliona eura, a da je cijena bila 8,4 eura po akciji, koliko su kasnije prodali Vlada i mali akcionari, mogli su dobiti 163 miliona.
Da nije bilo privilegovanja A2A i da je prihvaćena ponuda grčkog konzorcijuma koji su bili spremni da plate za akciju 11,1 eura, država, fondovi i mali akcionari moglu su zajedno dobiti 608 miliona eura ili oko 170 miliona više nego što su dobili od A2A.
Iako su fondovi dobili 138 miliona eura, njihove uprave su taj novac brzo potrošile. Građani, koji su uložili vaučere u fondove, od toga nijesu imali koristi.
Radusinović: Dolazila su dva stranca iz Rivera
Direktor nekadašnjeg fonda MIG, sada društva za upravljanje nekretninana, Dragan Radusinović kazao je za CIN-CG i „Vijesti” da je na tadašnjem Udruženju investicionih fondova dogovoreno da zajednički traže kupca za svoje akcije u EPCG.
Nije odgovorio na pitanje ko ih je i kako povezao sa kompanijom River, već samo da su predstavnici te firme stranci koji su na nekom od narednih sastanaka Udruženja prezentovali svoju ponudu za pronalaženja potencijalnog kupca.
On je kazao da je u trenutku potpisivanja ugovora sa Riverom cijena akcija EPCG na berzi je bila niža od ponuđene ugovorom, tako da smatram da fondovi nijesu oštećeni ovim poslom.
Početkom te 2009. godine cijena akcije EPCG iznosila je do dva eura na berzi iako je nominalna bila 7,9 eura. MIG se tek naknadno priključio prodaji akcija preko Rivera, i to nakon što su otvorene ponude A2A za državni paket po 8,4 eura za akciju.
Bonus video:
