Direktorica evropske organizacije za pristup informacijama, “Access Info Europe”, Helen Darbišir ocijenila je da su istoimenim zakonom stavljena veta na mnoge informacije od javnog značaja i da će od Vlade Crne Gore tražiti da ga mijenja a o svemu informisati i Evropsku komisiju.
„Access Info Europe“ je partner NVO MANS, za koji je radila analizu Zakona o SPI i utvrdila da on nije u skladu sa evropskim standardima.
U kom dijelu nije usklađen i šta treba preduzeti u vezi sa tim?
Najveći problem sa zakonom je član 1, koji je dodat 2017. i stvarno je prilično čudna odredba koja kaže da neke informacije treba da budu tajne, kao što su informacije o sudskim postupcima, informacije o odnosima sa drugim državama i međunarodnim organizacijama i prilično neuobičajen koncept “informacije koje moraju biti čuvane u tajnosti”. Ovaj član ne pripada početku zakona, i izgleda da je dodat kao naknadna pamet.
Još jedan problem sa zakonom je taj što Agencija za zaštitu ličnih podataka i pristup informacijama nema ovlašćenja da preispita klasifikaciju informacija kao tajnih, zbog čega je veoma teško osporiti zloupotrebu ove odredbe, kao što zahtijeva odlazak na sud, što jednostavno nije opcija za sve.
Zatim postoje i druge odredbe, koje nijesu nužno očigledne, kao što su one o poslovnim tajnama. Na površini izgledaju dobro, ali ja razumijem da neki javni organi traže da imaju poslovne tajne, što je prilično komična ideja: javno tijelo nije biznis, a s obzirom na to da upravlja javnim sredstvima, postoji jasna odgovornost (da imaju obaveze) prema onima koji ih finansiraju, odnosno javnosti.
Dakle, iako su mnogi djelovi zakona u skladu sa međunarodnim standardima, postoje neke ključne odredbe i njihovo tumačenje u praksi, koje imaju negativan uticaj na transparentnost.
Da li vaša organizacija ima mogućnost da Vladi CG sugeriše izmjene Zakona o SPI ili na drugi način pomogne da se on poboljša, recimo indirektno preko EK?
“Access Info” će pozvati Vladu Crne Gore da promijeni zakon i informisaće Evropsku komisiju o našim preporukama. Već smo distribuirali analizu zakona sa preporukama o promjenama, a pisaćemo visokim zvaničnicima Komisije, kao i ključnim evropskim i drugim vladama, tako da su upoznati sa problematikom oko ovog zakona. Takođe ćemo informisati i druge međuvladine organizacije i tijela kao što je Partnerstvo otvorene vlade.
Pozitivno je to što je Crna Gora obećala da će ponovo uspostaviti Partnerstvo otvorene vlade, a Vlada i dalje kaže da je zainteresovana za evropske integracije, pa se nadamo da će se učiniti stvarni napori kako bi se osiguralo da je zakon u potpunosti u skladu sa međunarodnim standardima. Bilo bi pozitivno vidjeti radnu grupu za predloženu reformu, možda kao dio Akcionog plana za Partnerstvo otvorene vlade, što stvara priliku za konstruktivni dijalog sa civilnim društvom.
Kako se utvrđuje granica između tajnosti podataka i javnog interesa?
Ovo je veoma važno pitanje. Uvijek postoje neke informacije za koje je legitimno da ih vlade drže povjerljivim. Međutim, ovo nije fiksna granica. Postoje informacije koje mogu biti povjerljive danas i koje će za mjesec ili godinu dana biti javne.
Volim da kao primjer navedem liste inspekcija za higijenu u restoranima za sljedeći mesec: dobro je držati taj spisak tajno, tako da inspekcije budu iznenađenje. Ali pošto su izvršene inspekcije, kao dio javnosti, željela bih da imam pristup listi tako da mogu da vidim koji su restorani pregledani i koji su imali dobre i loše rezultate.
Isto je i sa mnogim drugim stvarima: razmislite o tenderima na osnovu javnih ugovora. Dok je tenderski proces još u toku, u redu je da se ponude čuvaju kao tajne, ali kada odluka bude donijeta, važno je da znamo ko se kandidovao, za koliko, i koji je rezultat. Evaluacije svake tenderske ponude takođe treba da budu javne.
Dakle, nikad ne postoje fiksne liste povjerljivih podataka jer se mogu vremenom razlikovati. Postoje i stvari poput šifara koje će vojska koristiti za komunikaciju u vremenu vanrednog stanja koja može biti tajna dugo vremena, ali svaka odluka o čuvanju povjerljivih informacija mora se razmotriti od slučaja do slučaja.
Da li su porezi, dugovi državi, privatizacioni ugovori koje je Vlada sklopila, sporazumi tužilaštva sa okrivljenima tajni podaci?
Kao što sam već rekla, ne postoje apsolutne tajne. Sada, stvari o kojima pitate su sve stvari koje bi mogle biti javne. Na primjer, za ugovore o privatizaciji zaista ne vidim razlog zašto bi bili tajni. Kada se ugovor zaključi (i čak tokom procesa odlučivanja da li će biti privatizacije ili ne) neophodno je da postoji transparentnost.
Što se tiče stvari kao što su porezi i dugovi prema državi, vjerovatno moramo napraviti razliku između privatnih lica i javnih ličnosti. Važno je znati koji porez visoki političari plaćaju u sklopu antikorupcijskih mjera, tako da informacije treba da idu sa njihovim ideklaracijama o sukobu interesa.
A ako govorimo o privatnim kompanijama, to je nešto što je sasvim normalno objavljivati kao dio godišnjih izvještaja i računa koje kompanije moraju pripremiti, a važno je znati da li privatne kompanije duguju sredstva državi, posebno velike kompanije, kao i kako ovo može uticati na nivo državnog budžeta i funkcionisanje ekonomije.
I naravno, ako postoji bilo kakva sumnja na pogrešne radnje, važno je znati to. Pogledajte slučaj fudbalera Lionela Mesija, koji je proglašen krivim zato što je dugovao porez španskoj državi. Razmislite o tome šta znamo o tom slučaju: znamo o porezima koje nije platio, znamo da je postigao sporazum o kojem je razgovarao sa tužiocem i tokom sudskog postupka o tome koliko bi on bio spreman da plati, znamo koliko novca je to bilo i znamo da ima suspendovanu zatvorsku kaznu.
Mnogo je lakše sakriti korupciju
Šta mislite o tome što je Zakono SPI u CG pogoršan, umjesto da se popravlja. Da li je to zbog skrivanja korupcije kao što smatra Vanja Ćalović?
Zakon je oslabljen zbog člana 1. Mislim da je vaše pitanje zbog čega je postalo još gore. To nije na meni da analiziram. Ono što mogu da kažem je da je jasno da je vrlo loš jezik u njemu. Takođe je jasno da je posljedica člana 1 da će biti mnogo lakše sakriti korupciju. Zato pozivamo Vladu da osnuje radnu grupu, ukoliko je moguće povezanu procesima Akcionog plana Partnerstva otvorene vlade, da bi se preispitao zakon i osiguralo da je u skladu s međunarodnim standardima.
Bonus video:
