U Crnoj Gori je, prema podacima Privredne komore, na uvoz cvijeća, biljaka otvorenog prostora i ukrasnog bilja prošle godine potrošeno 3,5 miliona eura, 12 odsto manje nego 2011.
Najviše novca, oko 370 hiljada eura, izdvojeno je za uvoz ruža. Na hrizanteme je, kako piše beogradski list Danas, potrošeno 279 hiljada eura, ljiljane 76 hiljada, a karanfile 30 hiljada, dok su orhideje koštale uvoznike 26 hiljada eura.
Statistika pokazuje da je najmanje novca - samo 3,5 hiljade eura, potrošeno na uvoz lala.
"(...) Jedino što bi moglo da se isplati jeste proizvodnja sezonskog cvijeća, sve ostalo bilo bi nerentabilno", smatra Marković
Najveći uvoznik cvijeća u Crnoj Gori je kompanija Veletex iz Podgorice, čiji je vrtni centar Kalia sinonim za mjesto gdje se može nabaviti najkvalitetnije cvijeće, kao i ostali materijal potreban za njegovo gajenje i održavanje.
Đorđe Marković, jedan od rukovodilaca tog centra, kaže za Danas da oni iz Holandije godišnje uvezu raznog cvijeća u vrijednosti od pola miliona eura i da svakog četvrtka stiže isporuka iz te zemlje.
"Prema našim procjenama i predračunima, uzgoj cvijeća je posao koji se nikako ne isplati. Na to upućuju svi inputi, počev od cijena sadnog materijala, odgovarajućeg kvaliteta zemlje neophodne za uzgoj, pa do energenata.
Jedino bi radna snaga bila jeftina, ali to nije dovoljan motiv da se uđe u taj biznis. Prema tome, bez obzira na povoljnu klimu u Crnoj Gori, jedino što bi moglo da se isplati jeste proizvodnja sezonskog cvijeća, sve ostalo bilo bi nerentabilno", smatra Marković.
Osim te kompanije, proizvodnjom cvijeća bave se, manje-više, sva preduzeća gradskog zelenila.
Riječ je uglavnom o skromnoj proizvodnji, najviše se gaji cvijeće sezonskog karaktera, namjenjenoj pokrivanju javnih površina. Na primjer, rasadnik podgoričkog Zelenila prostire se na četiri hektara otvorenog prostora i hiljadu kvadrata staklenika.
"Na godišnjem nivou proizvodimo 140 hiljada komada sezonskog cvijeća i to u dva turnusa - ljetnjem i zimskom. Osim toga, za enterijere proizvodimo i više od 30 vrsta saksijskog cvijeća, odnosno više od hiljade komada", kaže direktor Javnog preduzeća Zelenilo Podgorica, Radmila Vujošević.
List Danas podsjeća da je u Miločanoma bio otvoren staklenik za proizvodnju lala, vlasništvo crnogorsko-holandske kompanije Freš tulips Montenegro.
"I dok su neki od štampanih medija, pozivajući se na podatak o kapacitetu staklenika od oko 600 hiljada sadnica objavili naslov 'Lala po glavi Crnogorca', drugi su se opredijelili za naslov 'Lale za pola Balkana' jer je bilo najavljeno da će se tim skupocjenim cvjetovima snabdijevati i tržišta u regionu.
Vrijednost ove, pompezno najavljivane investicije iznosila je 1,95 miliona eura", navodi list.
Početna euforija je, međutim, bila kratkog daha jer je proizvodnja lala u Miločanima zaustavljena.
"Zašto je taj, na prvi pogled ambiciozno postavljen, projekat propao, nijesmo uspjeli da saznamo, jer se na kontakte telefone menadžmenta te kompanije niko ne javlja", piše Danas.
Galerija
Bonus video:
