Proces restitucije u Crnoj Gori, odnosno povraćaj oduzetih imovinskih prava i obeštećenje imovine oduzete građanima “revolucionarnim zakonima”, nakon Drugog svjetskog rata, traje skoro čitavu deceniju, bez izgleda da skoro bude okončan.
Stare nepravde prema velikom broju vlasnika oduzete imovine i njihovim nasljednicima zamijenjene su novom nepravdom, a to se posebno odnosi na građane Crne Gore kojima je imovina oteta nakon 1968. godine, a nikada nije adekvatno obeštećena.
Ništa bolje sreće, za sada, nijesu ni bivši vlasnici, njih oko 3.000, koji nijesu uspjeli pravdu ostvariti u našoj državi već su se posebnim predstavkama i tužbama, još krajem 2008. godine, obratili Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strazburu. Oni još nemaju ni osnovne povratne informacije da li su njihove predstavke formalno ispravne i kada će ovaj sud uopšte o njima odlučivati.
Predsjednik podgoričkog Udruženja za povraćaj oduzete imovine i zaštitu privatne svojine Veselin Uskoković, kaže za „Vijesti“ da je protok vremena tokom protekle decenije potvrdio njegove ranije saopštene stavove „da vladajuća DPS-SDP struktura nikada nije bila iskrena u namjeri da ispravi nepravdu učinjenu bivšim vlasnicima“.
„Izraz podržavljena imovina podrazumijeva sve pravne oblike oduzimanja imovine, nakon Drugog svjetskog rata, mada bih ja radije koristio izraz otimanja imovine, pošto se radilo o revolucionarnim koracima koji su imali za cilj promjene privatne u društvenu svojinu. Nikada nisam vjerovao da ova vladajuća struktura ima namjeru da ovaj proces uradi pošteno“, priča za „Vijesti“ Uskoković.
Veljko Uskoković, Foto: Boris Pejović
Prvi Zakon o pravednoj restituciji donijet je još sredinom 2002. godine, glasovima tada opozicione većine u parlamentu, (SNP-SNS-NS i Liberalni savez) ali izvršna vlast nikada nije dozvolila da odredbe tog zakonskog propisa zažive u praksi.
„Ne samo što vlast nije ispravila nepravdu u kojoj je to za državu bilo moguće već su 2004. donijeli Zakon o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju koji je, u stvari, bio kompromis između onog što je nudio Zakon o pravednoj restituciji i onog što je bila njihova namjera, a to je da ništa ne vrate“, dodao je Uskoković.
Na pitanje “Vijesti“ koliko je bivših vlasnika u proteklih 10 godina u postupku restitucije dobilo imovinu u naturi, a koliko je do sada novčano obeštećeno, iz Ministarstva finansija su odgovorili da su od stupanja na snagu Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju, “nadležne komisije donijele ukupno 168 rješenja o povraćaju oduzete nepokretne imovine”.
“S obzirom na to da rješenja glase na zakonske nasljednike pokojnog bivšeg vlasnika, utvrđivanje njihovog identiteta (i broja) u isključivoj je nadležnosti Osnovnog suda u ostavinskom postupku, koji se pokreće nakon konačnosti rješenja nadležne komisije Ministarstva finansija. Dug po osnovu restitucije na dan 31. decembar 2012. iznosi približno 82 miliona eura”, saopštili su iz ovog vladinog resora.
Iz Ministarstva finansija su istakli da “nijesu saglasni sa konstatacijom da se proces restitucije u Crnoj Gori sporo odvija”
Iz Ministarstva finansija su istakli da “nijesu saglasni sa konstatacijom da se proces restitucije u Crnoj Gori sporo odvija”.
“Ovaj proces se odvija u skladu sa zakonom i planiranom dinamikom. U tom smislu ističemo da su sve tri regionalne komisije tokom 2012. ostvarile planirani obim rada, iako se radi o izuzetno složenoj i obimnoj materiji. Crna Gora je, takođe, od svih republika bivše SFRJ, najdalje odmakla u procesu restitucije”, tvrde iz Ministarstva.
Ni odredbe novog Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju od 2004. pa na dalje nijesu zaživjele u praksi na valjan način, a posebno su bile problematične odluke Upravnog suda na štetu bivših vlasnika.
Na kraju, u avgustu 2007, izmijenjen je i dopunjen novi Zakon opet na štetu ranijih vlasnika i utvrđeno je da raniji vlasnici koji su primali „pravičnu naknadu“ nakon juna 1968. godine nemaju pravo ni na povraćaj imovine ni na obeštećenje.
“Zakonom je bilo predviđeno vraćanje imovine koja nije privedena namjeni u naturi, ali oni nijesu vratili ni 1-2 odsto oduzete imovine, nego su izdavali rješenja o obeštećenju naduvavajući na taj način balon i pokušavajući visokim troškovima da opravdaju izmjenu zakona”, kaže Uskoković.
Najmanje oko 3.000 graađana Crne Gore podnijelo je krajem 2008. i početkom 2009. godine oko 800 predstavki Međunarodnom sudu u Strazburu.
„Na našu veliku žalost o tome još nije odlučeno ništa, čak ni utvrđena prva stepenica da je predstavka podnijeta u skladu sa članom Konvencije. Znam da je taj sud zatrpan predmetima, ali mene vrijeđa sama činjenica da još nije donijeta odluka da se otvori ovaj proces“, naveo je Uskoković.
Dosadašnja statistika o radu suda u Strazburu bila je da se predmeti u radu obično uzimaju u trećoj godini od podnošenja tužbe, ali se to u slučaju crnogorskih građana, ali i nekim drugim slučajevima nije desilo.
Uskoković kaže da su, u međuvremenu, jednu presudu dobili građani Poljske protiv te države. Tužbeni zahtjev u ovom slučaju pokrenut je čak 1996. godine, a konačna presuda Međunarodnog suda donijeta tek u septembru 2005. godine.
„Treba imati u vidu da ovakvi statistički podaci nijesu relevantni već se prije radi o složenosti podnijete predstavke. Namjerno navodim ovaj slučaj sličan našem budući da se radi o velikom broju podnosilaca iste predstavke gdje je država prvobitno donijela jedan zakon, a potom ga izmijenila na štetu bivših vlasnika. Sudskom presudom, na kraju, zbog velikog broja oštećenih država, Poljska je obavezana da promijeni zakone na način da neće kršiti prava bivših vlasnika. Ja mislim da će u tom pravcu ići i naša predstavka, a mi ćemo se ovih dana tim povodom obratiti sudu u Strazburu“, kazao je Uskoković.
A, na pitanje “Vijesti” da li strahuju od predstavki i ishoda tužbi pred sudom u Strazburu bivših vlasnika kojima je imovina oduzeta nakon 1968. godine, iz Ministarstva finansija nijesu konkretno odgovorili.
„Članom 7 Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenje izričito je propisano da bivši vlasnici kojima je za oduzeta imovinska prava određena naknada u novcu ili drugim stvarima ili pravima nakon stupanja na snagu saveznog Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o eksproprijaciji, dakle nakon 15. 02. 1968. godine, nemaju pravo na povraćaj i obeštećenje u skladu sa ovim zakonom. Sve odluke nadležnih komisija u kojima je ova norma primijenjena na konkretne predmete, donošenjem rješenja o odbijanju zahtjeva za povraćaj ili obeštećenje imovine oduzete nakon 15. 02. 1968, potvrđene su i od strane Vrhovnog suda Crne Gore.
Iz Ministarstva finansija navode podatak da su od ukupno 11.319 primljenih zahtjeva za povraćaj oduzete imovine ili obeštećenje, do 1. decembra 2012, nadležne komisije riješile 4.551 predmet ili 40,2 odsto.
Iz Ministarstva finansija navode podatak da su od ukupno 11.319 primljenih zahtjeva za povraćaj oduzete imovine ili obeštećenje, do 1. decembra 2012, nadležne komisije riješile 4.551 predmet ili 40,2 odsto
Ipak, i ovaj statistički podatak bi trebalo uzeti s rezervom jer su u riješene predmete ubrojani i odbijeni zahtjevi ranijih vlasnika kojima država ne planira da vraća otetu imovinu, niti da ih obešteti, a kojih je u navedenoj statistici ubjedljivo najviše.
Imena funkcionera, kojimaje vraćena imovina, tajna
Da je zakon u Crnoj Gori nekome majka, a nekome maćeha pokazuju podaci o tome da su pojedini funkcioneri, za razliku od velikog broja običnih građana koji decenijama čekaju pravdu, ipak uspjeli da vrate svoju ili imovinu svojih rođaka.
Ni poslanici crnogorskog parlamenta nijesu svojevremeno mogli dobiti zvaničan izvještaj s imenima bivših vlasnika i njihovih nasljednika kome je vraćena ili obeštećena oduzeta imovina.
„Nijesmo nikada mogli izvršiti uvid u to da li su imovinu ili obeštećenje dobili ljudi privilegovani kod vlasti ili ne“, istakao je Uskoković.
Na pitanje da li je tačno da su pojedini bivši ili sadašnji lokalni funkcioneri uspjeli da iskoriste proces restitucije, Uskoković je odgovorio da jesu.
„Između ostaloga, imate Kemala Đečevića čijoj porodici je imovina bila oduzeta za neki dječiji vrtić, ali kako nije bila privedena namjeni, njima je odmah u početku vraćena imovina u naturi, prije izmjene Zakona. Ima još primjera, ali je prosto nevjerovatno da takvi podaci nijesu dostupni javnosti, iako se radilo o državnoj imovini ili novcu“, istakao je Uskoković.
Đečević je direktor Fonda rada, ranije bio visoki funkcioner podgoričke Opštine, a jedno vrijeme i član Komisije za povraćaj i obeštećenje.
Mućke oko zemljišta Jadranskog sajma u Budvi
Poslijeratni komunisti najvredniju imovinu oteli su bivšim vlasnicima na teritoriji Podgorice i Budve, a u toj priči posebno mjesto pripada izuzetno vrijednom zemljištu na samoj obali mora, gdje se danas nalazi Jadranski sajam.
“Zemljište Jadranskog sajma je eksproprisano 50-ih godina prošlog vijeka. U međuvremenu, obavljen je dio deeksproprijacije jednoj porodici u Budvi kojoj je vraćeno nekoliko hiljada kvadrata zemljišta. Na tom mjestu sada se gradi stambeno-poslovni objekat. Za druge bivše vlasnike na istoj lokaciji Zenoviće, Božoviće, Rajkoviće itd. do danas kroz postupak pred regionalnom Komisijom za povraćaj u Baru ne uspijevamo ništa da uradimo, već se samo oteže taj postupak. Ne žele da čuju o povraćaju imovine u naturi, iako su kod privatizacije Jadranskog sajma privatizovani objekti, a zemljište je bilo u vlasništvu opštine Budva i u režimu dato na korišćenje. Imamo o tome dokaze. U međuvremenu, smo pribavili dokumentaciju koja govori o mućkama u vezi s otetom imovinom bivših vlasnika”, istakao je Uskoković.
Galerija
Bonus video:
