Uprava Jugopetrola je sredinom 2009. godine sa poslovođama većine svojih pumpi sklopila Ugovor o poslovnoj saradnji, takozvani COMO sistem, po kojem su oni osnovali svoje firme koje su preuzele upravljanje pumpama i zaposlene, a dobijaju su proviziju od prodaje.
Međutim, plate radnicima na tim pumpama su sada, kako tvrde zaposleni, duplo manje zbog čega gube oni ali i država na porezima i doprinosima. Radnici kažu da su se žalili nadležnim inspekcijama, ozbiljnije reakcije države nije bilo.
Sadašnje i bivše poslovođe (privatnici) Jugopetrolovih benzinskih pumpi se žale i na diskriminaciju koju, kako tvrde, prema njima vrši od strane poslovodstva kotorske naftne kompanije koju je grčki Helenik petroleum privatizovao prije deceniju
Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković, kaže za „Vijesti“ da su im se obratili bivši zaposleni, a ono što su mogli zaključiti iz Ugovora o poslovnoj aktivnosti je da su bivše poslovođe „natjerane da formiraju svoje firme preko kojih će voditi poslovne aktivnosti na pumpama“.
„Jugopetrol je zadržao u svom sistemu svega nekoliko pumpi na kojima radnici primaju skoro duplu zaradu od radnika koji rade u COMO sistemu. Suština čitave priče je da je Jugopetrol tim ugovorima narušio Zakon o zaštiti konkurencije i iskoristio svoju dominantnu (monopolsku) poziciju da preko navedenih ugovora natjera poslovođe da formiraju fantomske firme.
Fantomske firme, kažem, jer se one na tim pumpama apsolutno ne mogu tržišno ponašati jer moraju isključivo dobavljati gorivo od Jugopetrola, sva roba koja se prodaje na pumpama nabavlja se preko nabavne službe Jugopetrola, po cijenama koje određuje kotorska kompanija. Niko od njih ne može da istakne svoju firmu, proširi djelatnost bez njihovog odobrenja, niti da obuče radnike u sopstvenim uniformama“, naveo je Keković.
On je dodao da više od 30 privatnih firmi koje vode benzinske pumpe postoji samo “fiktivno”, kako bi Jugopetrol stekao “ekstraprofit kroz činjenicu da radnici na tim pumpama primaju skoro duplo niže zarade”.
“Na taj način se štedi i na neto i na bruto zaradi. Radnici su drastično oštećeni, ali i budžet”, tvrdi Keković.
Bivši poslovođa Miroslav Raković imao je najviše ostvarenu jednodnevnu prodaju goriva (oko 86.000 eura) tokom 24 časa na jednoj Jugopetrolovoj benzinskoj pumpi u Baru, koju je godinama vodio. Ipak, on se povukao iz ovog biznisa jer, kako tvrdi za „Vijesti“ „nije htio da igra igru“ koju su gazde iz Jugopetrola tražile od njega.
„Tražili su da se saglasim sa svim, ubjeđujem druge i na kraju da dobijam platu od 2.000 eura, a ostali moji radnici da primaju po 300 eura. To nije pošteno i napustio sam, a na moje mjesto je došao i preuzeo pumpu radnik koji je kod mene radio kao sezonac“, priča Raković.
Tražili su da se saglasim sa svim, ubjeđujem druge i na kraju da dobijam platu od 2.000 eura, a ostali moji radnici da primaju po 300 eura
Ova pumpa u Baru tokom 2007. i 2008. godine imala je godišnji prihod od 10 miliona eura, a sada je prodaja, kako tvrdi Raković, skoro prepolovljena na oko 5,5-6 miliona eura.
Drugi sagovornik „Vijesti“ koji vodi jednu od 30-tak pumpi iz COMO sistema zahtijevao je anonimnost.
„Jugopetrol daje 1,5 centi od prodatog litra goriva, ali to nije fiksni iznos. Jedan mjesec, na primjer, da bi gazda pumpe platio sve potrebne troškove i plate radnicima treba da ostvari prihod od oko 500.000 eura. On se uklapa u ovu kalkulaciju, ali ako je mjesečnu prodaju goriva imao za 600.000 sljedeći mjesec neće imati isti procenat nego manji, tako da ne postoji mogućnost zarade, već se uvijek krpimo sa troškovima. Pune četiri godine poslujem, a dvije godine su mi bilansi u minusu“, naveo je ovaj poslovođa koji ne krije nezadovoljstvo.
Sagovornik “Vijesti” tvrdi da je Jugopetrol već platio jednu sudsku kaznu, jer je pojedinim radnicima smanjivao mjesečne zarade zadržavajući status „sezonskih“ radnika koje naš zakon više ne poznaje.
Isti sagovornik tvrdi da mu je iz Jugopetrola jedan od odgovornih menadžera nudio da mimo ugovora uz njihovu prećutnu saglasnost može fiktivno umanjivati zarade zaposlenih na teret dažbina koje treba platiti državi, ali da mu nijesu htjeli izdati pisani trag o tome.
Sagovornik “Vijesti” tvrdi da je Jugopetrol već platio jednu sudsku kaznu
„Zbog toga sam i u sukobu sa njima. Tri puta u mjesec dana donosi su mi raskid ugovora na ruke, da bi me ucjenjivali i prepadali jer da mogu da legalno raskinu ugovor obratili bi se sudu“, istakao je ovaj nezadovoljni poslovođa.
Na pitanje „Vijesti“ zašto su ulazili u ovaj biznis sa Jugopetrolom i doveli sebe i svoju firmu da idu u minus, bivši i sadašnji „gazda“ benzinske pumpe odgovorili su da su to morali da urade, jer nijesu imali drugu alternativu.
Keković je dodao da su od institucija sistema u Crnoj Gori tražili da, u skladu sa Zakonom o zaštiti konkurencije“, zaštite ovih 30-tak privatnih firmi.
„Ovi ugovori o poslovnoj aktivnosti, kao i klauzule koje tu postoje nijesu poznati u našim uslovima. Zakon o zaštiti konkurencije eksplicitno kaže da akti koji za cilj ili posljedicu imaju ili mogu imati sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje konkurencije na relevatnom tržištu su ništavni ukoliko se njim neposredno ili posredno utvrđuju kupovne ili prodajne cijene ili drugi uslovi poslovanja, ili se ograničava ili kontroliše proizvodnja, tržište itd. Kada se pročitaju ovi ugovori dolazimo da zaključka da ove privatne firme nikakvu slobodu na tržištu nemaju“, istakao je Keković.
On je za primjer svojih tvrdnji naveo jednu podgoričku pumpu kojoj je dnevni promet oko 20.000 litara goriva.
„Na maloprodajne cijene, prema ugovoru, firma koja upravlja pumpom dobija 1,5 centi po litru, a Jugopetrol dobija u prosjeku 10-12 centi po litru. Od navedene prodaje za mjesec 9.000 eura prihoduje firma koja vodi pumpu, a 60.000 ili 72.000 eura Jugopetrol koji tu ništa ne radi. Ekstraprofit Jugopetrola je ukalkulisan zahvaljujući „skresanim“ platama radnika“, zaključio je Keković.
Čiste li se rezervoari?
Bivši poslovođa Raković tvrdi „da su prije 12 godina posljednji put čišćeni rezervoari na glavnim instalacijama u Baru, te da je to stvar koja bi trebalo sve da zabrine, kao i građane koji kupuju gorivo“.
„Količina goriva koja se dobija miješa se sa emulzijom i muljem. Tražite Jugopetrolu zapisnik kada su posljednji put čišćeni rezervoari na instalacijama. Da li je to urađeno prije 12 godina, ili su čišćeni svake četvrte kao što je to trebalo? Moji izvori koji rade na instalacijama procjenjuju da u 12 rezervoara ima između 600 i 800 tona emulzije i mulja“, kaže Raković koji napominje da se samo gašenjem instalacije u Baru može utvrditi prava koncentacija emulzije i mulja u 12 rezervoara.
„Ali se pravo stanje ne prikazuje, niti smije da se prikaže“, tvrdi Raković. On je istakao da treba pitati Jugopetrol „koliko su oni u plusu od COMO sistema, a koliko je država izgubila“.
Čekanje odgovora
“Vijesti” su Jugopetrolu još u petak poslale pitanja u vezi sa pritužbama radnika, poslovođa i Unije slobodnih sindikata, ali zvanične odgovore do sinoć nijesmo dobili, iako su bili najavljeni.
Ukoliko odgovori stignu danas ili narednih dana “Vijesti” će ih objaviti.
Galerija
Bonus video:
