Nakon 35 godina rada u Željezari Desi Bogdanović je poslovodstvo početak nove radne sedmice poželjelo pismom u kome je obavještavaju da je proglašena tehnološkim viškom i da ostaje bez posla. Pored nje “pismo obavještenja” iste sadržine dobilo je još 16 radnika.
“Bila sam jedini referent obračuna zarada u čitavom Tosčeliku i sada sam višak jer direktorici nisam simpatična, jer ne želim da budem poltron i špijun”, kazala je Bogdanović okupljenim novinarima ispred upravne zgrade Željezare Tosčelik.
Novom sistematizacijom 17 stalno zaposlenih radnika ostaće bez posla, a većina od njih su inženjeri sa 20–25.godina staža. U Željezari radi 207 radnika na neodređeno, oko 40 njih su inženjeri, dok je stotinjak ugovoraca. Radnicima koji su proglašeni tehnološkim viškom ponuđene su dvije solucije – da sporazumno raskinu radni odnos uz ponuđenu otpremninu od deset plata, ili da budu proglašeni tehnološkim viškom i dobiju 720 eura. Ukoliko prihvate sporazumni raskid ugovora Bogdanović bi dobila 4.353 eura.
“Ja kao samohrana majka, sa 30 hiljada kredita ne pada mi napamet da odem ovako. Danas će biti 17 radnika, za mjesec 20. Obećali su 550 radnika da će primiti a nas je 207. Našli su sad da nas otpuštaju. Gdje smo mi prispjeli. Svi imamo preko 50. godina.
"Ako ja nemam miran san neće ga ni neko drugi imati. Izboriću se na ovaj ili onaj način. Ne prijetim nikome, ali idemo zajedno sa sindikalcima, sa ostalim radnicima”, poručila je Bogdanović.
Predsjednik Sindikata Pero Kadović poručio je da neće dozvoliti da to 17 radnika ostane bez posla. Pomoć očekuju i od Unije sindikata Crne Gore, a za danas je zakazan zbor radnika kome će prisustvovati i Srđa Keković i Aleksa Marojević, iz Unije.
“Obrazloženje što ti ljudi ostaju bez posla je loše poslovanje fabrike. Svake godine proglašavaju gubitke. Definitivno ne znaju da rade svoj posao. Koliko sam vidio ponudili su im mizerne otpremnine. Sindikat neće to prihvatiti ni pod kojim uslovima. Sve će nas maći na ovaj način. Ako sad pustimo sledeće godine neće biti nikog u fabrici – sami će raditi“, kazao je Kadović.
Prema njegovim riječima niko od poslovodstva nije kontaktirao Sindikat prilikom izrade nove sistematizacije tako da ne znaju na koji način je rađena.
“Nećemo dozvoliti da kolege dobiju otkaz po cijenu da se fabrika zatvori, jer je njihovog dosta. Četiri godine nam nijesu povećali platu. Obećali su povećanje od mizerno 30 eura, ali ni to nam još nijesu dali. A dogovor je bio da se svakog novembra plata poveća po deset odsto. Radim za 366 eura u Čeličani”, kazao je Peđa Uljarević.
Radnici do petka treba da odluče da li prihvataju dobrovoljni raskid ugovora i ponuđene otpremnine ili ne.
Početkom prošlog mjeseca predstavnici poslovodstva i Sindikata Tosčelika, nakon peticije koju su potpisali skoro svi radnici Čeličane, dogovorili su se da se radnicima povećaju startne zarade po 30 eura, što dođe oko 50 eura na platu. Međutim, to povećanje još uvijek nisu dobili.
Nikšićku Željezaru je iz stečaja u junu 2012. godine kupila turska korporacija Tosjali grupa, u okviru koje posluje Tosčelik za 15,1 milion eura. Tosčelik i nakon skoro šest godina radi bez ekološke saglasnosti i integrisane dozvole za rad. Obećana su ulaganja od 35 miliona eura, oko 550 radnika, povećanje godišnje proizvodnje, a “dobili” su gubitke od skoro 33 miliona i novu sistematizaciju koja predviđa otpuštanje.
Bogdanović: Radnici izloženi mobingu
Bogdanović tvrdi da su radnici u Željezari svakodnevno izloženi mobingu, da su pojedini „plakali“ zbog poniženja koja su doživjeli.
„Vi ne znate šta se ovdje radi. Naše čistačice Turcima čiste cipele kada idu u pogone. Mi smo poniženi. To nigdje nema”, tvrdi Bogdanović.
Galerija
Bonus video:
