Kada je ex-premijer Milo Đukanović 19. maja 2007. godine na Kongresu svoje partije poručio tadašnjem predsjedniku Vlade Željku Šturanoviću da nam je potreban autoput od juga do sjevera, a ne dokumentacija o njemu, malo je ko očekivao da se više od četiri godine nakon toga ništa u vezi s tim neće desiti.
Šta se u međuvremenu desilo - nemamo ni kilometar autoputa, ali imamo propali tender i slike za uspomenu iz Gornjih Mrka kada su tri regionalna premijera presjekla vrpcu za izgradnju tog objekta koji je trebalo da udahne novu snagu i podstakne “ravnomjerni regionalni razvoj”.
Ministar saobraćaja Andrija Lompar, spiritus movens cijelog projekta, prije neki dan najavio je da će nas na jesen pohoditi delegacija Evropske investicione banke “kako bi pripremili tender za ulazak konsultanta na projektu izgradnje autoputa Bar-Boljare”, što je povratak na početak cijelog procesa, ali nije objasnio cirkus koji smo pratili prethodnih godina niti da li će ko snositi odgovornost za izgubljeno vrijeme, ali i novac.
Ministar nam nije dao odgovor na to da li autoput od Bara do granice sa Srbijom zaista ima ekonomsku logiku
Javnost će, očigledno, ostati uskraćena čijom greškom (ili, preciznije rečeno, greškama, i to strateškim) Crna Gora ni 2011. godine nema autoput niti izvjesnost kada će njegova gradnja početi. Da li su problem zaista finansijski problemi potencijalnih investitora ili je ključna kočnica nepostojanje kvalitetnih planova i strategije u Podgorici.
Ministar nam nije dao odgovor na to da li autoput od Bara do granice sa Srbijom zaista ima ekonomsku logiku, da li je ijednoj kompaniji u interesu da gradi milijarde vrijedan put koji prolazi kroz crnogorske vrleti, a da ne postoji niti jedan konkretan pokazatelj o tome koliko će automobila i kamiona dnevno njime krstariti, odnosno da li se cijeli projekat isplati.
"Ovaj projekat predstavlja imperativ za Crnu Goru"
U to je prvo posumnjala Svjetska banka, odakle je još u februaru 2008. godine saopšteno da je ekonomska održivost crnogorskog autoputa upitna, kao i studija izvodljivosti koju je radila francuska kompanije Luj Berže.
"Koliko god bio skup, svaka odgovorna vlada bi morala ući u njegovu realizaciju"
Bivši premijer je ipak insistirao na izgradnji, koja nikad nije počela:
"Ovaj projekat, iako je veoma skup, predstavlja imperativ za Crnu Goru. Koliko god bio skup, on je opravdan jer poboljšava bezbjednost saobraćaja kroz Crnu Goru. Dovoljno je pogledati koliko je života izgubljeno na putu kroz Platije i zaključiti da autoput nema alternativu.
Koliko god bio skup, svaka odgovorna vlada bi morala ući u njegovu realizaciju", udario je pravo u emocije Đukanović na prezentaciji projekta u Londonu 2008. godine.
A kako je trajala sapunica oko autoputa: Od obećanja, preko tendera, iscrpljujućih pregovora sa prvorangiranim konzorcijumom...
Na kraju, zbog svih dilema, nejasnoća, praznih obećanja i olakih najava, koje su u značajnoj mjeri uticale na neuspjeh tendera, mogla bi se uzeti u razmatranje naizgled banalna ocjena profesora Branka Radulovića da bi se i preduzetnici sa Tuške pijace stručnije i odovornije ponašali u cijeloj priči oko autoputa nego aktuelna vlast i ministar saobraćaja, uprkos njegovoj stručnosti koju niko ne dovodi u pitanje.
A kako je trajala sapunica oko autoputa: Od obećanja, preko tendera, iscrpljujućih pregovora sa prvorangiranim konzorcijumom, potom drugim, zatim upadaju Kinezi koji nude za Vladu neprihvatljiv model kreditiranja umjesto privatno-javnog partnerstva.
Da li će biti dogovora sa EIB-om na jesen, ostaje da vidimo.
Galerija
Bonus video:
