Najava Saveza sindikata Crne Gore (SSCG) da će organizovati masovan protest radnika ukoliko se Skupština usudi da povede raspravu o izmjenama Zakona o radu sa kojima oni nijesu saglasni – prijetnja je radničke organizacije u koju ne vjeruju ni oni koji su je prije desetak dana izgovorili.
Da poslanici i ministri ne bi zadrhtali od same pomisli na rijeku nezadovoljnih radnika koja će paralisati Podgoricu i pod čijim pritiskom će morati da mjenjaju svoje odluke, postarao se sam SSCG – umjesto sa radnicima pred Skupštinu će doći sa njihovim potpisima podrške, a predsjednik Skupštine SSCG Danilo Popović, sa svojih gotovo 30 godina sindikalnog iskustva, kulturno će zamoliti poslanike da se predomisle.
Protest sa potpisima je nezabilježen u sindikalnom pokretu još od njegovog osnivanja 1886. godine.
Kada su novinari pitali generalanog sekretara SSCG Zorana Masoničića šta uopšte znači protest sa potpisima on je jednostavno rekao da “isprobavaju nove metode”.
Pošto radnici koji čine taj sindikat, njih oko 30.000, ne znaju koje su to nove metode, sa nestrpljenjem čekaju svog lidera da se vrati iz Kine i saopšti im na šta je konkretno mislio.
Takođe, očekuju i da im objasni zbog čega je uopšte tamo i išao, naročito kada se zna da je sindikalna kasa prazna, a da službenici SSCG plate nijesu primili već četiri mjeseca.
Masoničić bi trebalo u Podgoricu da sleti noćas, noć uoči Praznika rada. Čelnicima SSCG već godinama ni na kraj pameti ne pada da 1. maja organizovano šetaju ulicama i pokažu i poslodavcima i Vladi da prava snaga nije u kapitalu nego u onome ko taj kapital stvara – radniku. Još tužnije je što ni radnici to ne očekuju.
Opširnije u štampanom izdanju
Bonus video:
