Prije nekoliko dana Savjet za privatizaciju objavio je „Izvještaj o realizaciji obaveza iz ugovora o privatizaciji privrednih društava koja su privatizovana putem javnog tendera”, čiji priređivački tim čine Ekonomski fakulteti iz Podgorice i Beograda, Metalurško-tehnološki fakultet iz Podgorice i Advokatska kancelarija Martinović iz Podgorice.
Jedan divan dokument, kojim nam Vlada po ko zna koji put pokušava nahvaliti samu sebe i način na koji je prodala nekoliko firmi i hotela kao što su:
- Jugopetrol AD Kotor,
- Crnogorski Telekom AD Podgorica,
- Hotel Panorama (Queen of Montenegro) Bečići,
- Hotel Maestral Pržno,
- Hotel Splendid Bečići,
- Nikšićki mlin AD Nikšić,
- NLB Montenegrobanka,
- Daido metal Kotor,
- Hotel Podgorica,
- 4. Novembar AD Mojkovac.
Za neke od kompanija kao: HTP Korali Bar, Hotel Avala, Hotel Topla HN, Željezara AD Nikšić i Hotel Mediteran Bečići, obrađivač „pošteno“ priznaje da „nije pripremio izvještaj zbog nemogućnosti dobijanja potrebne dokumentacije“ (ne navodeći razloge nemogućnosti i ko ih u tome opsturira), dok se neke kompanije kao npr Kombinat Alumijuma Podgorica ili HTP Boka čak i ne pominju (možda nikad nisu ni privatizovani, ko će mu ga znati).
Međutim, kako se ne bi zaboravila i druga strane medalje, to jest svi oni propali tenderi i neuspješne privatizacije, treba i njima posvetiti bar jedan kratak izvještaj.
Na web site-u iste ove institucije - Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte (http://www.savjetzaprivatizaciju.me), ukoliko kliknete na ikonicu sa lijeve strane „Pretražite tendere“ moći ćete da vidite ravno 20 naziva kompanija, ispod kojih jasno piše „Napomena: Tender je u toku“.
Doduše, tekst tenderskog poziva za bilo koju od tih kompanija ne možete pronaći na tom sajtu, dok sa druge strane koliko ja znam „u toku“ je još samo tender za prodaju većinskog paketa akcija u državnom vlasništvu Insitituta „Dr. Simo Milošević“ u Igalu, koji je raspisan 01.11.2010., istekao 25.12.2010., a zatim Izmjenom tendera produžen do 14.02.2011.
Vlada se izgleda nada, kada već niko nije htio do Božića (po Gregorijanskom kalendaru) da preuzme Insitut, da će se bar neko do Dana zaljubljenih (14.02.) zaljubiti u najveću i najpoznatiju instituciju za multidisciplinarno banjsko liječenje na Mediteranu.
Možda bi Vlada mogla da časti bivše članove Savjeta 7-modnevnim liječenjem u Insitutu, kao poklon i zahvalnost za sve one silne uspješne privatizacije, pobrojane na početku Izvještaja.
Čisto radi podsjećanja, to nije prvi tender kojim se pokušava prodati Insititut skupa sa nekadašnjom Titovom vilom Galeb, već je prvi tender propao još 2008. godine kada je prvorangirana kompanija srpskog biznismena Filipa Ceptera, nakon što je „naduvala“ investicioni plan od 150 miliona eura, ćutke odustala, da bi isto to uradila i drugorangirana austrijska Cristof grupa koja je nudila 25 miliona eura za državni paket od 56,48% ukupnog broja akcija.
Ovaj sadašnji, najnoviji tender otvoren je još 5 dana, a kako možemo čuti, čak niko nije ni otkupio tendersku dokumentaciju. Možda ga Vlada nije valjano izreklamirala.
Dalje... Prije nekoliko dana smo saznali da je još jedan tender i zvanično propao, a pregovori koji su trajali dvije godine i 6 mjeseci konačno obustavljeni (kao da se pregovara o miru između Palestinaca i Izraelaca).
U pitanju je naravno Tender za tivatski Montepranzo Bokaprodukt, koji je raspisan davnog 24.oktobra 2007., a zaključen 22.januar 2008. godine.
Na dan zaključenja tendera, jedna akcija MOBK-a na berzi je kupovana za visokih 390 eura, dok danas nakon 2,5 godine niko neće da plati ni 50 eura za tu istu akciju.
Kakav je to uspjeh pregovoračkog tima, nema što! Nakon što su vlasnici Atlas-Bruklet konzorcijuma Duško Knežević, zajedno sa Piterom Mankom ponudili 16,2 miliona eura za 75% ukupnih akcija koje je država prodavala, uz dodatno obećanih 85 miliona investicija, država se nećkala i nećkala, a onda je promjenom premijera država promijenila i mišljenje, pa je nećkanje prekinuto do daljnjeg, konzorcijum ostao zatečen, a novi tender ponovo najavljen.
Među mnoštvom kompanija, koje Vlada i Savjet pokušavaju godinama da prodaju, značajno mjesto zauzimaju firme iz najjužnijih opština naše male, divlje ljepotice.
Firma omiljenog čudnog naziva „Kontejnerski terminali i generalni tereti“ je, iako mlada (izdvojena iz Luke Bar tek sredinom 2009. godine), već bila žrtva jednog neuspjelog „doboša“.
Čim ga je „na noge podigla“, Vlada je odlučila da svoj paket od 54,05% ukupnog broja akcija ponudi na prodaju još 21.10.2009.
Prvobitno je rok za dostavljanje ponuda bio 01.02.2010., da bi na zahtjev srpskog konzorcijuma čiji je jedan dio predstavljao srpski ministar „kapitalac“ Mrkonjić rok bio produžen do 31.03.2010.
Poslednji dan marta mjeseca je prošao, Mrkonjić se nije javljao, a Vladi ostavio da svoje „nejako čedo“ sama podiže bar još neko vrijeme. E da, vrlo bitan pokazatelj umijeća bivšeg Savjeta za privatizaciju koji je pokušavao da nekome, što bi podgoričani rekli „utopi“ (proda) lučku kompaniju jeste i cijena na berzi kao rezultat očekivanja od te prodaje. Na dan raspisivanja Tendera prosječna cijena KOGE-a na berzi iznosila je 1,27 eura, dok je današnja cijena svega 0,50 eura. Pa zar ljudi ne vjeruju Vladi kad obećava silne novce i ulaganja??
Kad već pričam o cijenama akcija kompanija, kao rezultatima očekivanja od privatizacija, pomenuo bih i još jednu barsku, doduše svježe privatizovanu kompaniju, tj barsku Marinu. Prodata na tenderu čiji je rok tri puta produžavan (08.jun, pa 24.avgust, i tek zaključen 25. septembra 2009.), po cijeni od 2,66 eura po akciji (825.727 državnih akcija prodato za 2,2 mill eura), Marina se sada na Montenegroberzi trguje za svega 68 centi po akciji. Ako je prodata dobroj firmi, a ako je i sama dobra firma, ako mi je jasno zašto cijene akcija padaju utopio se u Marini.
Ispod pomenute ikonice „Pretražite tendere“, slogan „Napomena: Tender je u toku“, krasi još i sledeće kompanije:
- PUTE: Barska plovidba, čiji jedini Tender koji sam uspio pronaći je rapisan 06.10.2009., a rok za prijavu istekao 28.11.2009. godine. Po potonjem spisku akcionara vlasnik 58,90% akcija je i dalje država sa svojim fondovima. Dakle, tender plovio pa „potonuo“.
- Velika Plaža Ulcinj: Javni poziv za Razvoj, izgradnju, finansiranje i urpavljanje ekskluzivnim turističkim kompleksom Velika plaža, kao i davanje istog u dugoročni zakup je objavljen skupa sa Javnim pozivom za turističku valorizaciju Ade Bojane davnog 30. marta 2009., a oba tendera su istekla 01. septembra 2009. na koje se niko nije prijavio, iako su se velike nade polagale u nove-stare „nesvrstane “prijatelje iz arapskih zemalja.
- EPCG: Davno završena priča, Italijani biraju Odbor direktora, donose odluke, povećavaju cijenu struje i strpljivo čekaju da prođe onih 5 godina predviđenih Ugovorom, kada će dobiti (a sigurno i iskoristiti) priliku da na listi akcionara „preskoče“ državu i povećaju svoj udio. Takođe, Italijani su akcije platili po 8 eura, dok je cijena akcije danas na berzi skoro duplo niža (4,80 eura). Nek se zapita Saavjet zar A2A nije dobra i zdrava kompanija koja bi trebala da podigne vrijednost kompanije kojom upravlja, u ovom slučaju Elektroprivrede Crne Gore. Ako znam, struja me ubila.
- Željeznica Crne Gore: Firma prestala da postoji 29.12.2007. nakon što su njeni direktori „naplatili“ sebi dobre otpremnine, a ona podijeljena na Željeznički prevoz i Željezničku ifrastrukturu. Iz Prevoza je zatim izdvojen Montecargo, koji bi trebao biti prodat jednoj rumunskoj kompaniji koja nudi 13 miliona eura. Iz Željezničkog Prevoza je zatim izdvojeno akcionarsko društvo pod nazivom Održavanje željezničkih voznih sredstava, a šta od svega toga sada Savjet za privatizaciju prodaje i koji je to tender u toku, ako znam neka me voz pregazi.
- ZEIN: Nikšićki Institut za crnu metalrgiju, osnovan 80-ih godina prošlog vijeka u sklopu Željezare, bio je predmet Tendera raspisanog 19.05.2009., a koji je i istekao 31. jula iste godine. Za ponuđenih 51,12% ukupnog broja akcija koje je država nudila nije bilo zainteresovanih.
- Montenegroairlines: 30% akcija koje su u vlasništvu države, jedne od kompanija koja za sebe kaže da ima najjeftinije avio karte na svijetu, dok se svako ima prilike uvjeriti u drugačije stanje, bile su na prodaju sve do 15.12.2010., kada je istekao rok za podnošenje ponuda, a od 4 kompanije koje su otkupile dokumentaciju nijedna nije dostavila zvaničan predlog ponude. Odletio tender.
Pored svih ovih navedenih, da su „u toku“ stoji i ispod Javnog poziva za prodaju dijela imovine Jadranskog brodogradilišta, Javnih poziva za davanje u dugorčni zakup zemljišta u Valdanosu, na Bigovu, Javnog poziva za dugoročni zakup hotela Park u Bijeloj...iako je rok za svaki od ovih tendera već istekao, a nijedna prodaja ili zakup nije završena.
Sreća je jedino što se ovi objekti i zemljišta ne listiraju na berzi, jer bi se cijene njihovih akcija vjerovatno odmah strmoglavile čim se Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte krenuo baviti njima.
Iskoristiću priliku da još dva tendera pomenem, iako se oni doduše ne pominju na sajtu Savjeta.
- ULRI: Tender za Ulcinjsku rivijeru raspisan 12.06.2009., istekao 23.10.2009., na prodaju 60,73% ukupnog broja akcija. Prijavljenih ponuda = 0 (nula).
- HEIO: 16.433.208 akcija Elektroindustrije OBOD Cetinje izneseno na aukcionu prodaju 25.03.2009. po početnoj cijeni od 0,5113 eura. Prodato akcija = 0 (nula).
Optuživati svjetsku ekonomsku krizu za svaki svoj neuspjeh sa jedne strane, a sa druge uporno, papagajski ponavljati da se naša Vlada sa krizom bori uspješnije nego li ijedna svjetska, krajnje je licemjerno i neproduktivno.
Raspisivati tendere u uslovima te iste krize, a za svoje učešće u tenderskim komisijama neuspjelih tendera naplaćivati naknade, pritom čineći slabo šta da se investicione prilike, zakoni i biznis barijere u zemlji poprave i pravi i ozbiljni investitori dovedu, je posao koji nije zasluživao da bude nagrađen.
Za neke nove nade u novoj godini, novi Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte je formiran Rješenjem donijetim na sjednici Vlade od 20.01.2011., kojim su imenovani novi-stari članovi, njih 18, od kojih evo bar na početku mandata tražimo da prvo srede svoju kuću, svoj web site, svoju dokumentaciju (a ne da odmah krenu sa Izvještajima i hvalisanjem na račun nečeg što je neko drugi, nekad davno prodavao), a kao novi zadatak neka dodijele sebi sređivanje propalih i pripremu novih tendera, ali uz prethodno čiste bilanse stanja i uspjeha i regulisane imovinsko pravne zavrzlame sa bivšim vlasnicima zemljišta.
Pa se možda nekad i neki kvalitetan i ozbiljan investitor pojavi.
Bonus video:
