Premijer Duško Marković i ministar saobraćaja Osman Nurković sada demantuju ono što su sami pričali prije godinu i po da su “zaboravljeni radovi” na auto-putu trebalo da budu dio ugovora i ugovorene cijene, jer namjeravaju izgradnju naredne dionice Mateševo - Andrijevica da ugovore pa istom principu i samo na osnovu idejnog projekta, saznaju “Vijesti”.
Kako Vlada više ne može da se zadužuje, izgradnja nove dionica planirana je preko privatno-javnog partnerstva sa kineskim CRBC, a jedna od mogućih varijanti tog partnerstva je da Kinezi za izgradnju druge dionice Mateševo - Andrijevica dobiju na 20 godina pravo naplate putarine na obje dionice.
Ugovaranje izgradnje druge dionice samo na osnovu idejnog projekta, kao što je bio slučaj sa dionicom Podgorica - Mateševo, znači da će konačna cijena moći da raste jer se ponovo ostavlja značajan prostor za “naknadne i nepredviđene radove”. Ova druga dionica bila bi dugačka 23 kilometra, a prema procjeni koštala bi 273 miliona eura i gradila bi se dvije godine.
Vlada želi da počne ga gradi drugu dionicu Mateševo - Andrijevica kako bi prva dobila na značaju i većem protoku vozila, ali i da bi se nastavio vještački rast brutodomaćeg proizvoda (BDP) na osnovu rasta investicija iz javne potrošnje.
S obzirom da je javni dug prešao 70 odsto BDP-a, kao i da se Crna Gora obavezala prema Svjetskoj banci i Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) da će smanjiti javni dug, izgradnja nove dionice ne može biti finansirana novim zaduženjem. To su priznali i iz Vlade najavljujući da su već počeli da pregovaraju sa graditeljem prve dionice kineskom kompanijom CRBC oko modaliteta izgradnje nove dionice preko takozvanog “privatno-javnog partnerstva”. Cijena putarine mogla bi sa PDV-om iznositi oko četiri eura, a Vlada bi kompaniji CRBC garantovala da će od putarine naplatiti trošak izgradnje, razumljivu kamatu i troškove održavanja i upravljanja auto-putem. Moguće su i druge varijante poput monopola na benzinske pumpe, restorane i odmaralište uz auto-put.
Izgradnja prve dionice trebalo je da bude završena u maju ove godine, ali će kasniti najmanje 15 mjeseci. Razlozi za kašnjenje, kako su ranije saopštili iz CRBC-a, su ti što im je crnogorska strana ustupila lošu dokumentaciju potrebnu za izradu projekta, kao i neugovoreni radovi poput prve faza petlje “Smokovac”, prilazni putevi na drugim petljama, vodovodne i elektromreže i drugi manji poslovi. Kada su “Vijesti” prvi put prije godinu i po objavile da zbog propusta tima prethodnog ministra saobraćaja Ivana Brajovića neki osnovni radovi poput petlje i prilaznih puteva nijesu dio ugovora o izgradnji, i da CRBC odbija da ih radi, to su tada potvrdili i Marković i ministar Nurković.
„Raspravićemo da li je ona sastavni dio ugovora ili nije, ali bez petlje ‘Smokovac’ nema auto-puta i ona će se raditi. Nesporno je da je ugovorena izrada projekta te petlje, ali da postoje različita tumačenja da li iz ugovora proizilazi i obaveza kineske kompanije CRBC da izradi petlju. Tu se CRBC ne slaže s nama, misle da to nije predviđeno, mi mislimo da jeste“, kazao je Marković u oktobru 2017. godine.
Premijer je tada kazao da je ministarstvo saobraćaja već formiralo komisiju koja je počela dijalog sa predstavnicima CRBC-a oko petlje i ostalih radova za koje su iznenada saznali da nijesu dio ugovora i ugovorene cijene.
„Ako CRBC bude uporan da to nije njihova obaveza, onda postoji međunarodna komisija koja se bavi time. Ako ni to ne bude dalo rješenje, idemo na arbitražu, ali, ipak, očekujem da ćemo se dogovoriti“, kazao je tada Marković.
I ministar Nurković je tada je rekao da je ugovor o izgradnji nedorečen i da zbog toga postoje dilema šta je sve ugovoreno. On je kazao da je stajalište Vlade da ona jeste dio ugovora i da su spremni da idu na arbitražu, ali da će pokušati da se dogovore. Vlada sada priznaje da je CRBC bio u pravu, ali negira da je bilo propusta i da neko treba da odgovora.
“Vijesti” su već objavile da će dodatni radovi koštati oko 116 miliona eura, kao i da će šteta zbog kašnjenja izgradnje usljed gubitaka u naplati putarine i drugih prihoda iznositi još 18 miliona eura.
Marković sada tvrdi da nema nikakve štete i da auto-put neće koštati ni cent više od ugovorenog iznosa, kao i da će “naknadni i nepredviđeni radovi” koštati 81 milion eura što je prihvatljivih 10 odsto ugovorene sume. On sada negira ono što je pričao prije godinu i po i tvrdi da su ugovorom jasno definisane obaveze izvođača i da su petlja, prilazni putevi, vodovodna i elektromreža naknadni i nepredviđeni radovi. Marković i Nurković nijesu pojasnili kako naknadni i nepredviđeni radovi mogu biti oni koji su osnova projekta.
Na javnoj tribini o dionici auto-puta, koju je u oktobru prošle godine organizovao MANS, predsjednik državne revizione komisije inženjer dr Mladen Ulićević kazao je da je idejni projekat dionice završen 2008. godine i da je Vlada na osnovu samo njega 2014. potpisala ugovor o projektovanju i izgradnji. On je ponovio stav da bi bilo bolje da je to vrijeme iskorišćeno da se uradi glavni projekat, a potom potpiše ugovor, jer bi sve bilo mnogo jasnije, a možda i jeftinije. Ulićević je naveo da petlja “Smokovac” nije bila u idejnom rješenju, jer 2008. godine nije bilo planskog dokumenta o tome gdje će biti ukrštanje puta.
“Njeno projektovanje je dio ugovora sa CRBC, a zašto nije predviđena i njena izgradnja - nije pitanje za mene”, kazao je Ulićević, navodeći da će sada dionica koštati onoliko “koliko mora da košta”.
Inženjer Jovan Ivanović iz italijansko-francuskog konzorcijuma “Ingerop geodata”, kojeg je Vlada angažovala kao nadzornika projekta, kazao je da bi prema pravilima struke i zdravom razumu bilo normalno da radovi na elektro i vodovodnoj mreži budu dio ugovora.
Dionica od tačno 1,3 milijarde, ministarstvo sabira samo dio troškova
Marković i Ministarstvo saobraćaja negirali su podatak “Vijesti” da će izgradnja prve dionice auto-puta od 42,5 kilometara koštati 1,3 milijarde eura, tvrdeći da će to biti 890 miliona, pri tom sabirajući samo dio stavki.
Nakon potpisivanja ugovora o kreditu kojim se finansira 85 odsto radova na auto-putu, saopšteno je da je on uzet na 20 godina sa šest godina grejs perioda i da će polugodišnja rata sa kamatom iznositi 33,71 milion eura. To znači da će 28 polugodišnjih rata ukupno iznositi 944 miliona eura. Ovaj iznos oni su računali prema tadašnjem kursu eura i dolara.
S obzirom na to da se rate vraćaju u dolarima i pad eura od tada, iznos je sada veći za dodatnih 100 miliona eura.
Preostali dio od 15 odsto ugovorenih radova država plaća iz budžeta i taj iznos će biti oko 122 miliona eura.
Dodatni radovi iznosiće oko 116 miliona eura, bez obzira što ih Vlada dijeli na 81 milion koji mogu proći kao nepredviđeni i one druge koje ne saopštava.
Dakle 944 plus 100, plus 122 i plus 116 iznosi milijardu i 282 miliona eura, što je značajno više od 890 miliona.
U ovu cifru treba izračunati i gubitak od oko 18 miliona eura zbog kašnjenja radova jer je taj novac bio planiran kao prihod za otplatu rata i dobija se tačno 1,3 milijarde.
U ovu cifru nijesu izračunati iznosi za eksproprijaciju zemljišta za gradnju dionice, opraštanja u porezima i akcizama za izvođača i podizvođače, kao i brojni drugi manji troškovi koji se finansiraju iz budžeta ili prihodima od državnog Monteputa.
Bonus video:
