Vrhovni sud odbio je zahtjev za revizuju sudskog postupka tokom kojeg su Apelacioni i Privredni sud odbili tužbu šest stanovnika Golubovaca koji su, na ime materijalne štete i umanjene vrijednosti imovine, tražili da im Kombinat aluminjuma u stečaju i država, kao drugotužena, isplate ukupno oko 660 hiljada eura.
Tužioci su tokom spora, koji su pokrenuli 2012. godine, tvrdili da im je zemljište zagađeno arsenikom, poliaromatičnim ugljovodonicima, flourom, vanadijumom u obimu koji je utvrdio vještak, te da mu je umanjena vrijednost. Tako nijesu mislile sudije.
Vrhovni sud je presudio da crveni mulj iz bazena KAP-a ne prouzrokuje dalja zagađenja od 2009. godine kada je prestala sa radom Fabrika glinice u podgoričkoj kompaniji. Posljednjom presudom se tvrdi i da nema odgovornosti države koja je preduzimala “sve neophodne mjere i aktivnosti radi zaštite životne sredine”.
“Neosnovani su navodi revizije u kojima se ističe da zagađenje nije prestalo i da i dalje traje, budući da zagađenje nastaje iz prašine koja nastaje sušenjem crvenog mulja. Ovo pri činjenici, što je sporni pogon iz kojeg je odlagan crveni mulj prestao sa radom 2009. godine, te pri činjenici što crveni mulj predstavlja neopasan otpad u skladu sa pravilnikom o klasifikaciji otpada i katalog otpada”, piše u presudi Vijeća Vrhovnog suda kojim je predsjedavala sutkinja Radojka Nikolić.
Advokat tužilaca Miloš Damjanović potvrdio je “Vijestima” da će se tužioci obratiti Ustavnom sudu, a potom ako bude trebalo i Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.
Sudski vještak je tokom prvostepenog postupka utvrdio da je tužiocima Svetozaru Terziću vrijednost imovine umanjena za 135,986 eura, Radenku Terziću za 19,425 eura, Vidosavi Terzić za 402,297 eura, Ljeposavi Terzić za 34,765 eura, Sretenu Terziću za 34,765 eura i Biljani Terzić za 34,765 eura.
Uzalud su stanovnici Zete tražili poseban oblik štete - umanjenu tržišnu vrijednost zemlje, za koju su saznali tek kad je ovlašćena institucija kroz vještačenje dala tačne podatke o otrovima. Zemljište je bilo zagađeno arsenikom, poliaromatičnim ugljovodonicima, flourom, vanadijumom “u obimu koji je izračunat od strane vještaka”. Vrhovni sud nije ni prihvatio stav tužilaca da je “tek nakon utvrđenog prelaska maksimalno dozvoljenih količina štetnih materija mogla da se utvrdi šteta u vidu umanjenja tržišne vrijednosti njihove imovine”. U zahtjevu za revizuju sudskog postupka tužioci su priložili slučajeve tri spora pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, a u vezi s predmetima iz Ujedinjenog Kraljevstva, Španije i Italije u kojima se te države nijesu miješale u zagađivanje private svojine njihovih građana. Presude iz Strazbura pokazale su da je država odgovorna ne samo kada direktno pričini štetu, već i zbog pasivnog odnosa, kada se ne miješa u zagađivanje private svojine.Sudije Vrhovnog suda tvrde da pravni stavovi sadržani u ovim presudama Evropskog suda nijesu primjenljivi na konkretni slučaj i spor koji su poveli Terzići.
Bonus video:
