Država je u proteklih šest godina od naknada za priređivanje igara na sreću prihodovala 60 miliona eura, ali je ta cifra mogla biti značajno veća jer u ovoj djelatnosti postoji ogromno sivo tržište koje se procjenjuje na 26 do 50 odsto ukupnog tržišta. Takođe, sistem inspekcijskog nadzora u oblasti priređivanja igara na sreću nije u dovoljnoj mjeri efikasan.
To je navedeno u Izvještaju Državne revizorske institucije (DRI) o reviziji uspjeha "Efikasnost inspekcijskog nadzora u oblasti priređivanja igara na sreću“, koji je obuhvatio postupanje Uprave za inspekcijske poslove - Odsjek igara na sreću, Uprave za igre na sreću i Ministarstva finansija. Rukovodilac kolegijuma za ovaj izvještaj bio je član Senata DRI dr Branislav Radulović.
“Vrhovna državna revizija, kroz postupak sprovođenja revizija uspjeha, za razliku od finansijskih revizija koje utvrđuju tačnosti finansijskih izvještaja, ima za cilj da ocijeni performanse sistema koji je predmet revizije. U konkretnom slučaju cilj revizije je bio utvrđivanje da li se inspekcijski nadzor u oblasti priređivanja igra na sreću, sprovodi na efikasan način, tj. da li je dovoljno efikasan da utvrdi i sankcioniše nepravilnosti u ovoj oblasti. Karakter nalaza i ukupno izdatih 10 preporuka Upravi za inspekcijske poslove, Upravi za igre na sreću i Ministarstvu finansija uslovili su da se Konačan izvještaj o ovoj reviziji dostavi skupštinskom Odboru za ekonomiju, finansije i budžet. Subjekti revizije dužni su da u roku od 30 dana izrade i dostave DRI plan aktivnosti za realizaciju preporuka koji sadrži mjere, nosioce, aktivnosti i rokove, kao i da u roku od šest mjeseci izvijeste DRI o preduzetim radnjama po izrađenim i dostavljenim preporukama”, naveo je Radulović.
Uprava za inspekcijske poslove, kako je navela DRI, nije stvorila neophodne pretpostavke za efikasno sprovođenje inspekcijskog nadzora u oblasti igara na sreću jer ne postoji sistem planiranja inspekcijskog nadzora, nema efikasnih kontrola obračuna i naplate budžetskih prihoda, a manjka predlaganje i preduzimanje mjera koje bi unaprijedile inspekcijski nadzor.
Uprava za igre na sreću, kako navodi DRI, nije preduzimala sve neophodne mjere i aktivnosti kako bi obezbijedila pravovremenu i potpunu funkcionalnost sistema online nadzora nad priređivačima i pouzdanu osnovu za uparivanje podataka i vršenje analiza.
U cilju bolje efikasnosti DRI predlaže Ministarstvu finansija da u saradnji sa ove dvije uprave jasno odredi njihove nadležnosti. Upravi za inspekcijske poslove predlažu da kontrole priređivača obavljaju na osnovu mjesečnih, godišnjih ili višegodišnjih planova. Predlažu i da kontrole budu obavezne ako ih traži Uprava za igre na sreću. Potrebna je i stalno unapređenje i obučavanje inspektora. Od inspekcije DRI traži i da ima planske i koordinisane aktivnosti na suzbijanju sivog tržišta sa mjerljivim rezultatima.
Od Uprave za igre na sreću se traži da obezbijedi potpunu fukcionalnost sistema online nadzora i pouzdanost podataka o obračunatim i naplaćenim koncesijama koje bi mogla da usklađuje sa evidencijama Poreske uprave, jer su utvrdili razlike od 2,8 miliona eura.
DRI nije mogla utvrditi način i kriterijume prema kojima ova inspekcija odabira koje priređivače će u toku mjeseca ili kalendarske godine kontrolisati, kao ni na koji način se određuju vrsta, predmet i obuhvat kontrole.
Uprava za igre na sreću je 2017. i 2018. uputila 15 inicijativa Upravi za inspekcijske poslove, ali da se može utvrditi da je inspekcija postupila samo po jednoj.
DRI je navela da je Uprava tražila kontrolu Lutrije Crne Gore kako bi se utvrdila tačnost plaćanja koncesione naknade, a da je Inspekcija odgovorila da je izvršila nadzor, međutim državnom revizoru nijesu dostavljeni spisi i zapisnik o ovoj kontroli.
Na osnovu dokumentacije o vršenju kontrola kod pet najvećih priređivača od 2014. do 2017. godine utvrđene su nepravilnosti u tri do sedam odsto kontrola. Izuzetak je 2017. godina kada su nepravilnosti otkrivene u 17 odsto kontrola. U periodu od ove tri godine Inspekcija je svega dva puta kontrolisala tačnost obračuna varijabilne koncesije.
U periodu od 2014. do 2017. inspekcija je pet puta kontrolisala kazino Maestral i njima je naređena uplata varijabilne koncesione naknade od 54.393,34 eura, a u svim slučajevima se odnosila na prihod tokom poker turnira.
Tokom 2017. i 2018. godine otkriveno je 25 nepravilnosti u prenosu podataka u online sistemu nadzora, ali inspekcija nijednom nije kontrolisala priređivače kod kojih je utvrđena greška u prenosu podataka.
DRI navodi da je Udruženje priređivača „Montenegro Bet“ podnijelo 11 prijava, ali je inspekcija državnom revizoru dostavila dokumentaciju na osnovu koje je moguće utvrditi da je nadzor vršen samo po jednoj od njih.
U jednoj od tih prijava iz 2017. godine Inspekciji je naveden spisak 65 nelegalnih terminala i kopije uplaćenih tiketa na njima, u drugoj spisak 114 nelegalno postavljenih terminala u ugostiteljskim objektima, 97 nelegalnih kladionica i 8 nelegalnih slot aparata, ali inspekcija nije dostavila zapisnik o tim kontrolama. Slično je bilo i u ostalim slučajevima.
Crno tržište pojede najmanje tri miliona godišnje
Državni revizor je utvrdio da Uprava i Inspekcija u periodu od 2014. do 2018. godine nijesu preduzimale nikakve mjere na suzbijanju sivog tržišta.
DRI navodi da je Udruženje priređivača 2017. godine uradilo analizu i poslalo je Vladi, prema kojoj država godišnje zbog sivog tržišta gubi tri miliona eura.
Oni su tada naveli da 114 ugostiteljskih objekata priređuju kladioničarske igre na sreću putem teminala za klađenje bez ugovora o koncesiji, a gubitak za državu od fiksne naknade iznosi 500 eura mjesečno a od varijabilne još 100, što je godišnje 820.800 eura.
Otkrili su i 97 nelegalnih kladionica, zbog čijeg je budžet godišnje gubio 1.152.360 eura, kao i 72 neprijavljena slot aparata zbog kojih se gubi još 177.120 eura godišnje. Radilo je šest nelegalnih veb stranica za klađenje koji je trebalo u budžet da plate 778.320 eura godišnje.
Nadležni ćutali dok su priređivači savjetovali
Državni revizor je utvrdio da Inspekcija ni Uprava za igre na sreću u periodu od 2014. do 2018. godine nijesu predlagali i preduzimali mjere čiji bi cilj bio unapređenje oblasti igara na sreću za razliku od udruženja priređivača.
Kao primjer naveli su da je “Montenegro Bet” još 2014. godine obavijestio Upravu o četiri modela sprečavanja nelegalnog klađenja preko interneta.
Ovo udruženje je navelo da se blokada IP adresa sajtova za klađenje koji nijesu prijavljeni uspješno sprovodi u više evropskih država, a da je u drugim tada bila u pripremi. Drugi metod je slanje upozorenja tim operaterima sa navođenjem mjera koje će protiv njih biti sprovedene, kao što je tada rađeno u Francuskoj, Holandiji, Poljskoj, Norveškoj, Izraelu, Americi, Litvaniji, Albaniji, Bugarskoj i Sloveniji.
Treća mogućnost je naredba bankama da zabrane transakcije sa svojih kartica na ovakve internet sajtove, a četvrta stavljanje ovih priređivača na “crnu listu” a predviđala bi javno objavljivanje, promovisanje i slanje mejlova upozorenja tim kompanijama.
Nikada nije rađena analiza koliko novca se izgubi zbog klađenja na inostrane sajtove, što je i zakonom zabranjeno.
Bonus video:
