Negativni uticaj koronavirusa na turističku sezonu je ogroman. Sa današnje perspektive dvije stvari su jasne - ona će biti daleko lošija od očekivane i onih koje su realizirane proteklih nekoliko godina i drugo, svi mi turistički djelatnici nemamo pravo već sada od nje odustati”, kazao je u intervjuu za “Vijesti” bivši hrvatski ministar turizma i sada direketor kancelarije Hrvatske udruge turizma Veljko Ostojić.
Kakav je dosadašnji uticaj epidemije koronavirusa na turizam u Hrvatskoj? Da li su hoteli zatvoreni, ima li uopšte gostiju? Da li imate procjenu koliki je pad prometa i posjeta u odnosu na isti period prošle godine?
Hrvatska dijeli sudbinu cijelog mediterana, pa i velikog dijela Svijeta gdje je gotovo zaustavljen turistički promet. U situaciji kada postoje značajna ograničenja kretanja i okupljanja drugačije stanje i nije moguće. No, treba reći da je stala, uz izuzetke u malim nišama, ukupna ekonomija tako da nije turizma jedini pogođen. Ovo posebno naglašavam jer se u zadnje vrijeme, barem u Hrvatskoj često čuju teze o tome kako je turizam ranjiv, kako smo se previše oslonili na turizam koji čini 20% BDP-a Hrvatske. Pa nije turizam kriv što se drugi segmenti ekonomije nisu uspjeli ukrcati u voz globalne konkurentnosti. I zar bi tempo razvoja trebali podrediti najslabijoj karici? Turizam će se oporaviti, ljudi će i dalje putovati a na ostaku privrede i mjerama ekonomke politike je da iskoristi turizam kao najefikasniji “domaći izvoz”.
Što se turističkog prometa tiče, u Hrvatskoj postoji sistem E-visitor putem kojeg je na dnevnoj osnovi moguće imati uvid u niz turističkih statističkih podataka pa vam mogu reći da je indeks broja noćenja u 4. mjesecu u poređenju s prošlom godinom 23 dok je godišnji kumulativni index 70%, dakle imali smo od početka godine 30% manje noćenja u odnosu na prošlu godinu.
Ukoliko bi epidemija potrajala još mjesec ili dva, kakav bi to uticaj imalo na ljetnu turističku sezonu u Hrvatskoj i uopšte na jadranskoj regiji? Koliki bi to bio udarac za turističku privredu i ekonomiju zemalja kojima najznačajniji dio BDP upravo čini turizam, kao što je slučaj sa Hrvatskom i Crnom Gorom?
U ovom trenutku jednostavno je nemoguće davati bilo kakve prognoze no sa današnje perspektive dvije stvari su jasne: ona će biti daleko lošija od očekivane i onih koje su realizovane proteklih nekoliko godina i drugo, svi mi turistički djelatnici nemamo pravo već sada od nje odustati. Mi moramo pažljivo pratiti zdravstvene biltene u vlastitoj zemlji i u nama najznačajnijim emitivnim tržištima. Moramo i svojim discipliniranim ponašanjem u ovim teškim vremenima svojim osobnim primjerom pomoći da se u vlastitoj zemlji što je moguće prije sredi situacija jer će to biti najvažnija promotivna poruka ove turističke godine. Ova godina biti će godina borbe za svaki turistički dan.
Izostanak turističkog prometa značajno će na svojim budžetima osjetiti sve mediteranske zemlje što će ujedno biti i pokazatelj značaja i važnosti turizma. Ukupni prihodi hrvatskog turizma mjereni metodologijom satelitske bilance iznose oko 12 milijardi eura što je za veličinu naše ekonomije izuzetno visoki iznos. No, kako sam optimist da će se riješiti situacija s COVIDom-19 tako sam optimista u pogledu povratka turizma. Ići će to postepeno, ali će ići. Vjerovatno ni sljedeća turistička godina neće biti na nivou za nas rekordne 2019.
Koje mjere je do sada preuzela Vlada Hrvatske i banke da pomogne turističku privredu? Da li su te mjere prema Vašem mišljenju dovoljne? Kako bi se još moglo pomoći ovoj ugroženoj djelatnosti?
Hrvatska vlada donijela je do sada dva seta mjera za pomoć ugroženoj privredi. Mjere su u najvećoj mjeri horizontalne prirode tj. odnose se na ukupnu ekonomiju s prvenstvenim ciljem očuvanja radnih mjesta te likvidnosti preduzeća. Donijete su i neke posebne mjere za turizam i poljoprivredu, no najznačajnija mjera koja je donijeta je da se za 3.,4. i 5. mjesec osigura iznos naknade za plaće u visini 3.250 kn (cca 430 eura) za 3. mjesec i 4.000 kn (530 eura) po radniku za sve ugrožene privrednike.
Isplata se vrši preko Zavoda za zapošljavnje i naravno postoji niz kriterijuma koji moraju biti zadovoljeni no osnovni je da ne otpuštate radnike te da su prihodi u posmatranom razdoblju 20% ili više niži u odnosu na prethodnu godinu. Na taj iznos poslodavac ne plaća poreze i doprinose. Pored toga, osigirane su linije za održavanje likvidnosti s povoljnim kamatama preko Hrvatske banke za obnovu i razvoj (državna razvojna banka) i HAMAGa (Hrvatska agencija za malo i srednje gospodarstvo). Donijeto je i niz ostalih manjih mjera.
U svakom slučaju zima će biti duga i teška i trebati će potpore za održavanje radnih mjesta odnosno zaposlenosti i likvidnosti poduzeća, a ono što stalno naglašavamo je da mjere koje se odnose na turizam obzirom na njegovu izraženu sezonalnost trebaju imati vijek trajanja od najmanje 12 mjeseci odnosno do početka naredne turističke godine.
Da li ima posebnih dodatnih mjera za podršku turizmu?
Što se turizma tiče, donijeto je niz odluka od kojih su najznačajnije odluka o smanjenju naknade i odlaganju plaćanja koncesije na turističko zemljište, odlaganju obavezne kategorizacije turističkih objekata i odlaganje povrata za sredstva koja su turističke agencije primile uplatama kroz paket aranžmane. Hrvatska udruga turizma podržala je donijete mjere jer mislimo da su adekvatne okvirima i mogućnostima države u ovom trenutku. Očekujemo i dali smo inicijativu da se značajno smanje parafiskalna davanja pogotovo ona fiksna, koja nisu u korelaciji s nivom poslovne aktivnosti te da i opšine i gradovi donesu odluke kojima će se, u okviru njihovih ingerencija pomoći privredi.
Inicirali smo razgovore o podsticaju domaćeg turističkog prometa za ovu i naredne godine. Da li će mjere biti dovoljne zavisi od toga što će se događati narednih sedmica, no najvjerojatnije neće. I predsjednik vlade i ministar finansija kontinuirano naglašavaju da se prati situacija i da će se po potrebi i dalje donositi nove mjere. Ono što u ovom trenutku snažno zagovaramo je da se donese poseban zakon o turističkim vocherima (vaučerima) kojim bi se, po uzoru na Francusku omogućilo svim pružateljima turističkih odnosno ugostiteljskih usluga odgoda povrata avansa do 31.12.2021, a gostima koji su uplatili avans promjena termina odnosno ako to iz bilo kojih razloga ne žele povrat novca 31.12.2021.
Privatne iznajmljivače ne spominjem jer se mjere prema građanima tek očekuju, ali kod njih će biti bitno da se na što jednostavniji način omogući moratorijum odnosno reprogram postojećih kredita uzetih za gradnju ili rekonstrukciju smještajnih objekata.
Nema jedinstvenog recepta za krizu, niko neće izaći neokrznut
Šta bismo mogli savjetovati vlasnicima i menadžmentu hotelskih kompanija i privatnog smještaja u Crnoj Gori, a šta Vladi Crne Gore kako bismo ublažili negativne efekte epidemije koronavirusa? Da li se može očekivati pad cijena smještaja i drugih usluga i veću orijentaciju prema domaćem gostu?
Svaka zemlja kao i svaki ekonomski subjekt ima svoje karakteristike, svoju posebnost, ako hoćete i svoj “cash flow” te različite mogućnosti iznalaženja mjera za pomoća ugroženoj privredi. Nema recepata, a da je to tako dokazuju primjeri zemalja iz EU koja je svaka donijela drugačije mjere. Ono što je definitivno u ovom trenutku prioritet je sačuvanje radnih mjesta (što bi se dogodilo da svi koji trenutno nemaju posla otiđu istovremeno na zavod za zapošljavanje?) jer svi znamo da je ova situacija privremenog karaktera te održavanje ekonomskih subjekata koji će ponovo započeti svoju privrednu aktivnost. No, svima nam mora biti jasno da niko neće izaći neokrznut iz ove situacije odnosno da ćemo svi platiti cijenu nečega za što nismo krivi - niti mi građani, niti privrednici, niti država.
Mislim da se Hrvatska, s obzirom na njenu veličinu i gospodarsku razvijenost dobro nosi sa situacijom pogotovo u zdravstvenom segmentu. Ekonomija će dobiti ozbiljan udarac i normalno je da će tražiti više no treba imati na umu da i državna blagajna ima i svoje obaveze i limite. Ostaje nam da svi mi pojedinačno budemo disciplinirani i strpljivi i pripremamo se za nastavak poslovanja i “normalnog” života. Ima u ovoj situaciji i nešto dobrog,a to je da smo prisiljeni koristiti virtualno komuniciranje i to u svakodnevnom životu on line naručivanjem namirnica, održavanjem školske nastave preko kompjutera odnosno televizije pa do održavanja sastanaka putem raznih platformi. Treba i na takav, pozitivan način gledati na sadašnju situaciju jer mi jesmo sada u tunelu, ali mislim da se na njegovom kraju ipak nazire svjetlo.
Bonus video:
