Osnovnom sudu u Ulcinju podnijet je optužni predlog protiv direktora i službenice ulcinjskog katastra Dževdeta Čaprića (63) i Smilje Šunjevarić (59), notara iz Podgorice Anđelka Miloševića (68) i ovlašćenog predstavnika kompanije Rokšped Asima Taljanovića (67) - zbog sumnje da su propuštanjem dužnosti nadzora, kršenjem zakona i dovodeći u zabludu nadležne institucije, oštetili državu za oko 12 miliona eura, saznaju Vijesti.
Osnovni tužilac Faruk Resulbegović, koji je podnio predlog, Čaprića i Šunjevarić tereti da su počinili krivično djelo - nesavjestan rad u službi, Miloševića za zloupotrebu službenog položaja, a Taljanovića za krivično djelo - navođenje na ovjeravanje neistinitog sadržaja.
Za sva tri krivična djela zaprijećena je kazna zatvora do pet godina. Resulbegović je odustao od daljeg krivičnog gonjenja bivšeg bivšeg ministra turizma Predraga Nenezića, njegovog zamjenika Nebojše Popovića, bivšeg stečajnog upravnika Ulcinjske rivijere Miomira Jakšića, ranijeg predsjednika Opštine Ulcinj Gzima Hajdinage i tadašnjeg sekretara za urbanizam u lokalnoj upravi Nazifa Hodžića, koje je teretio za nesavjestan rad u službi. On je u obrazloženju naveo da je za krivično djelo - nesavjestan rad u službi, relativna zastarjelost nastupila 31. decembra 2013. godine, budući da se postupanje, odnosno nepostupanje Nenezića, Popovića, Jakšića, Hajdinage i Hodžića desilo u periodu 2007-2008. godine.
Međutim, prema saznanjima Vijesti, tužilac je cijenio i ukazivao da zastajrelost nije nastupila kada je u pitanju krivično djelo - zloupotreba službenog položaja, ali tako nijesu mislili u Specijalnom i Vrhovnom državnom tužilaštvu. Predmet hotela Galeb, kako su “Vijesti” ranije objavile, u SDT bio je fomiran 2016, odnosno godinu ranije nego što je po nalogu Resulbegovića, Odsjek za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije Uprave policije podnio krivične prijave protiv Nenezića, Popovića i Jakšića.
Oni su tada osumnjičeni da su počinili krivično djelo - nesavjestan rad u službi, jer su prilikom privatizacije hotela Galeb, navodno oštetili državni budžet za više od milion eura.
SDT je tada predmet na dalje postupanje ustupio ulcinjskom tužilaštvu. Tužilac je odustao i od daljeg gonjenja Milana Ražnatovića i ditektora Rokšpeda Nua Stanaja, jer je cijenio da ne postoji osnovana sumnja da su prijavljeni izvršili krivična djela za koje su prijavljeni, niti bilo koje drugo krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti.
Kada je u pitanju Stanaj, tužilac je konstatovao da on nije ispunio do danas ugovorene obaveze zato što su mu to omogućili Nenezić, Popović i Jakšić. Resulbegović nije odgovarao na poruke i pozive “Vijesti”, na dostupne brojeve. Čaprića i Šunjevarićevu, Resulbegović je okrivio da su početkom i krajem 2015. godine, suprotno zakonima donijeli dva rješenja bez saglasnosti Vlade i dozvolili upis zabilježbi hipoteke u katastru nepokretnosti na nepostojećim objektima Galeba, a na zemljištu koje je u državnom vlasništvu, uprkos tome što su znali da je hotel porušen 2008. i na taj način državu oštetili za 12 miliona eura.
Prvi put su fiktivnom hioptekom opteretili nepostojeći hotel i državno zemljiše sa 3,5 miliona eura, koliko je iznosio kredit kod hipotekarnog povjerioca NLB banke i za taj iznos oštetili državu a drugi put sa 29,3 miliona eura kredita kod istog hipotekarnog povjerioca a državu oštetili za 8,5 miliona, eura koliko je procijenjena vrijednost zemljišta. Ni u jednom slučaju, službenici katastra nijesu obavijestili zaštitnika imovinsko pravnih interesa, niti mu pružili mogućnost da učestvuje u upravnom postupku kroz eventualni žalbeni postupak, zbog čega su rješenja postala pravosnažna. Milošević je okrivljen zato što je krajem 2014, suprotno zakonima, sačinio i ovjerio u formi notarskog zapisa, založnu izjavu kojom Rokšped garantuje nepokretnostima NLB banci za kredit, iako je kompanija samo korisnik a ne vlasnik zemljišta.
Taljanović se sumnjiči da je u dva navrata doveo u zabludu nadležni organ - da u javnoj ispravi ovjeri neistinit sadržaj da hotel Galeb postoji: prvi put za potrebe obezbjeđivanja kredita kod NLB banke a drugi put za potrebe obezbjeđivanja duga nastalog po osnovu plative garancije.
KUPOVINA, PA RUŠENJE
Kompanija Rokšped kupila je hotel 5. septembra 2006. godine za 5,75 miliona eura i obavezala se da će u hotel da uloži 15,4 miliona eura i da će imati pet zvjezdica. U ugovoru je pisalo da će prva investiciona godina da počne u januaru 2007. godine, a prve goste hotel je trebalo da dočeka početkom 2009. godine. Umjesto toga, hotel je srušen početkom 2008. godine, a vlasnik je na istom mjestu, shodno aneksu ugovora, najavio gradnju novog objekta. Danas, 12 godina nakon rušenja, na mjestu nekadašnjeg hotela nalazi se improvizovani parking.
Umjesto rekonstrukcije, hotel srušen do temelja
Tužilaštvo je sumnjičilo Nenezića, Popovića i Jakšića da nijesu poštovali obaveze iz osnovnog ugovora koje se tiču mjera nadzora vezanih za ulaganja u rekonstrukciju hotela Galeb.
Oni nijesu imenovali ovlašćenog kontrolora koji je trebalo da vrši uvid u realizaciju i dinamiku investicionog programa kupca. Na teret Neneziću i Popoviću stavljalo se i to što nijesu dali na naplatu garancije prvog reda u iznosu od 1,26 miliona eura i 273,5 hiljada eura, naplative na prvi poziv.
Time su, kako je tvrdio izvor “Vijesti”, za te iznose pričinili štetu budžetu Crne Gore u korist Rokšpeda.
Jakšić, iako je to bio dužan, nije obavijestio Agenciju za restrukturiranje i strana ulaganja i Savjet za privatizaciju da Rokšped nije izvršio ugovorom predviđena ulaganja, niti je pokrenuo raskid kupoprodajnog ugovora. Istražitelji su bivšeg stečajnog upravnika sumnjičili i da je aneksom ugovora iz 2008. godine, pričinio štetu Vladi kao većinskom vlasniku i bivšem vlasniku Ulcinjskoj rivijeri jer je, umjesto rekonstrukcije, dozvolio rušenje i gradnju. Sagovornik “Vijesti” je tvrdio da zbog toga Ulcinjska rivijera tada nije mogla pokrenuti raskid ugovora, niti tražiti nove bankarske garancije sve do usvajanja planova 2012. godine.
Rokšped iz osnovnog i aneksa ugovora nije realizovao nijednu odredbu utvrđenu rokovima, osim one koja se odnosila na isplatu dogovorenog iznosa za objekat i zemljište. Te odredbe imale su i raskidne klauzule ili uslove, ali Vlada nije posegla ni za jednom. Tako je Rokšped prvu bankarsku garanciju u iznosu od 1,26 miliona eura morao da dostavi do 30. oktobra 2006. godine sa rokom važenja do 31. decembra 2007. godine. Drugu garanciju, u iznosu od 273,5 hiljada eura, morali su da uplate do 15. decembra 2007. godine sa rokom važenja do 31. decembra 2008. godine.
Bonus video:
