Odluku o tome da li će Toščeliku i Kombinatu aluminijuma (KAP) biti dozvoljeno poslovanje nakon što su ostali bez integrisane dozvole za rad i da li će se zbog toga ponovo mijenjati Zakon o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine, Vlada će donijeti nakon nalaza inspekcije i rezultata upravnih postupaka.
Agencija za zaštitu životne sredine odbila je da izda integrisanu dozvolu za rad (IPPC) Toščeliku, a tu dozvolu nije dobio ni KAP, što znači da će Zakon o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine ponovo morati da se mijenja ili će se ta dva postrojenja - zatvoriti.
Vlada je prije dvadesetak dana dala preporuku Agenciji da izda uslovnu IPPC dozvolu Termoelektrani, ali je evidentno da do 1. januara 2018. godine ne može biti ispoštovan zakonski rok izdavanja dozvola za druge dvije sporne kompanije.
Bez integrisane dozvole preduzećima koja su veliki zagađivači životne sredine, po zakonu nije moguć rad. Zakonom, koji je donijet 2005. godine, predviđeno je da su operateri postrojenja i aktivnosti za koje se izdaje integrisana dozvola bili dužni da pribave dozvolu najkasnije do 1. januara 2015. Ministarstvo je predložilo izmjene zakona, kada se vidjelo da dozvolu ne mogu dobiti KAP, TE i Toščelik i tražilo produženje roka za dobijanje tih dozvola. Prvobitno je predlagano da rok bude produžen do 1. januara 2020, ali je zbog protivljenja dijela poslanika i nevladinih organizacija, dat rok do 2018. godine.
Da odluka o daljim postupcima još nije donesena, "Vijestima" je potvrdila generalna direktorica Direktorata za životnu sredinu u Ministarstvu održivog razvoja Ivana Vojinović.
"Još su u toku pojedini upravni postupci na ime podnijetih zahtjeva. Nadležni inspekcijski organ ima čitav dijapazon datih prava i ovlašćenja iz zakona koje je u obavezi da primijeni u zavisnosti od procjene toga u kojoj se mjeri krši zakon. Mi kao nadležni organ prvo očekujemo izvještaj inspekcije u odnosu na to kako postrojenja stoje u odnosu na postojanje ili nepostojanje IPPC dozvola", kazala je Vojinovićeva.
Ona je navela da ekološki inspektor procjenjuje u kojoj mjeri je prekršen zakon, jer možda neko postrojenje nije bilo u mogućnosti da dobije dozvolu jer mu samo fali jedan segment.
„Ekološki inspektor, na primjer, može i da da dodatni rok od mjesec, dva, tri ili šest, da se nešto dodatno uradi“, kazala je Vojinovićeva.
Zakonom je predviđeno da se ako preduzeće otpočne rad postrojenja ili obavljanje aktivnosti bez IPPC dozvole, „može učiniocu prekršaja izreći zaštitna mjera zabrane vršenja djelatnosti u trajanju od jednog mjeseca do jedne godine“.
Zakonom je predviđena novčana kazna od stostrukog do dvjestastrukog iznosa minimalne zarade ako preduzeće otpočne rad postrojenja ili obavljanje aktivnosti bez dozvole, ne postupa u skladu sa uslovima utvrđenim u dozvoli, ne dostavlja nadležnom organu rezultate monitoringa, ne obavještava nadležni organ o svakoj promjeni u radu, odnosno funkcionisanju postrojenja ili o udesu. Uz to, ne dostavlja nadležnom organu godišnji izvještaj o vršenju aktivnosti za koje je dozvola izdata, ne obavještava nadležni organ o planiranoj promjeni operatera, ne izvrši sve mjere koje je utvrdio nadležni organ nakon prestanka važenja dozvole ili ne izvrši sanaciju posljedica zagađenja u najkraćem mogućem roku i o svom trošku.
Ozon traži inspekcijski nadzor
Ekološki pokret "Ozon" uputio je Upravi za inspekcijske poslove inicijativu za inspekcijski nadzor kojom se predlaže da se Toščeliku naredi pribavljanje ekološke saglasnosti na Elaborat procjene uticaja rada Toščelika na životnu sredinu, koji će obuhvatiti čitav proces proizvodnje i sva postrojenja i zabrani izvođenje radova dok se ne pribavi saglasnost Agencije za zaštitu prirode i životne sredine za elaborat.
Dodjela dozvola je jedan od uslova u EU pregovorima
Dodjela IPPC dozvola je i jedan od uslova u pregovorima za ulazak u EU, a Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija već je ranije tražilo od Evropske komisije u okviru pregovora za Poglavlje 27 - životna sredina odlaganje primjene IPPC direktive.
Generalna direktorica Direktorata za životnu sredinu u Ministarstvu održivog razvoja Ivana Vojinović je kazala da je svaka nova država članica EU, bez izuzetka, zahtijevala i dobila tranzicione rokove za dobijanje IPPC dozvole.
„Zahtjevi za tranzicionim rokovima treba da su dobro argumentovani i vremenski oročeni, da bi bili prihvatljivi za EK. Važno je istaći i to da čak i neke države članice EU, u kojima ima 55.000 ovakvih instalacija, imaju poteškoće u ispunjavanju uslova navedene direktive“, kazala je Vojinovićeva.
Bonus video:
