„Što je bio Aluminijski za Podgoricu, Željezara za Nikšić, to je Fabrika elektroda bila za Pivu i Pivljane. Nažalost, radnici Fabrike elektroda su prevareni, izmanipulisani i ostavljeni na golu ledinu. Kriva je bivša vlast zato što su ovdje samo dolazili i nosili što im je trebalo. Slali su školovane doktore, magistre, đavole, u upravne odbore, a to su bili doktori za pljačku i punjenje njihovih novčanika i ništa drugo. Ođe kod nas još postoji riječ – poštena je lako prevariti. Oni su nas prevarili i ostavili, što se kaže, na ćedilu. Da nijesu ljudi imali na selu kuću, kravu, ovcu, bili su dovedeni do prosjačkog štapa“, priča Željko Lučić sa Goranska, sela u Pivi koje je bilo poznato po najljepšem pogledu na Balkanu, ali i po jedinoj Fabrici elektroda u regionu.
Željko je 17 godina radio u Fabrici elektroda Plužine (FEP) u kojoj je proizvodnja obustavljena 2014. kada je Elektroprivreda isključila struju zbog neplaćenih računa, da bi naredne godine Poreska uprava uvela stečaj zbog duga za poreze i doprinose od skoro milion eura. Tada su 104 radnika, među kojima je i Željko, ostala bez posla, a njih 36 je uspjelo da se penzioniše.
Država je krajem 2015. radnicima uplatila doprinose i povezala radni staž do uvođenja stečaja, koji im nije bio povezan od 2007, a onima koji su završili na Biro rada isplatila otpremnine u prosjeku od oko 12 hiljada eura. Dugovali su im 33 plate, ali im je Fond rada isplatio šest minimalnih zarada.
Firma „Baš metali“, vlasništvo Nikšićanina Luke Mićkovića, 2018. godine je na 17. oglasu kupila imovinu fabrike za 115 hiljada eura. Novi vlasnik je još u januaru najavio otvaranje pogona za proizvodnju peleta, stiropora i manje livnice.
„Projekat aktiviranja proizvodnje u bivšoj Fabrici elektroda je veoma kompleksan i zahtjevan, kako u tehničko-tehnološkom, tako i u finansijskom smislu. Dopremili smo opremu za proizvodnju obojenih metala, i u narednim danima, nakon priključenja na mrežu, očekuje se da će to biti postepeno stavljano u funkciju. S druge strane napravljeni su dogovori i potpisani ugovori sa italijanskom firmom koja će u narednih desetak dana početi sa dopremom opreme ze proizvodnju peleta i drvne galanterije i koja će za 90 do 100 dana biti stavljena u funkciju. Treća djelatnost koja je planirana je proizvodnja stiropora. Jedan dio opreme je kupljen, jedan dio, koji je zahtjevan, je na remontu u Subotici i on će biti dopremljen u narednih 60 dana nakon čega se može očekivati i ta proizvodnja. Očekujemo da će ovo biti jedan lijepi projekat“, kazao je Branko Prodanović, projekt menadžer u firmi „Baš metali“.
Kako je kazao, u toku su završni pregovori sa „finansijskim institucijama oko podizanja kredita“, obećava etapno puštanje u rad pomenutih pogona, zapošljavanje oko 50 radnika, uglavnom bivših „fepovaca“ i Pivljana, i najavljuje novo „pivsko proljeće“ – kada bi sve tri linije trebalo da budu puštene u pogon.
Bivši radnici ne vjeruju mnogo u te priče iako bi, kako rekoše, zbog Pive i Pivljana, voljeli da se ona obistini. Ne i zbog sebe jer, kako sada stvari stoje, ne namjeravaju da ponovo uđu u fabričke hale i počnu da rade. Siti su, kažu, neispunjenih obećanja i neisplaćenih dugovanja.
„Nijesam im nikad vjerovao, nikada nijesam htio da napustim selo, poljoprivredu i svoje imanje zato što sam vidio da su oni školovani samo da manipulišu narodom i ništa drugo. Nadamo se u novu vlast da će nešto uraditi za Pivu i Pivljane, jer Pive se svi jedino sjete kada su izbori ili neka mobilizacija. Drugo ništa“, kategoričan je Lučić.
Ni Veselin Gutović, koji je u međuvremenu otišao u invalidsku penziju, nije optimista, kada je sudbina bivše Fabrike elektroda u pitanju.
„Ja sam i tada i sada rekao da su to bajke. Jeste da sam otišao u invalidsku penziju i da ne bih tu radio, ali volio da se to desi radi Pive i Pivljana, radi ljudi koji nemaju posla, mada čisto sumnjam u to. Neka narod prosudi ko je bio u pravu – mi što smo i tada sumnjali i bili skeptici ili oni koji su obećavali razna čuda“, poručio je Gutović.
Njihov bivši kolega Rade Aprcović, kaže da su ih stigle „godine, siromaštvo, muka“, ali i neispunjena obećanja. U ova nova bi, kaže, volio da povjeruje zbog njegove i djece ostalih Pivljana, ali ga strah od još jedne „lijepe priče bez srećnog završetka“.
„Mi smo većinom sastarali, oboljeli, ali bilo bi ove omladine. Ja imam tri sina i bilo šta da se otvori bolje bi im bilo ođe raditi nego po Podgorici, primorju. Daj Bože da to bude“, kazao je Aprcović.
Još uvijek čekaju isplatu 27 plata
Aprcović je podsjetio na sva ovogodišnja okupljanja bivših radnika nekadašnjeg FEP-a, kao i na dopise koje su oni i rukovodstvo opštine Plužine slali sadašnjoj Vladi i resornom ministarstvu. Tražili su da se preispita privatizacija fabrike, zabrani izvoz preostalih elektroda, kao i postojeće opreme, da se radnicima isplati 27 plata koje im duguju.
„Jednom dijelu radnika, koji je dobio stambeni kredit, od otpremnina su oduzeli po sedam-osam hiljada eura na ime tog kredita i do dana današnjeg nijesmo dobili nikakav papir da su nam te pare uzete, tako da ne možemo da legalizujemo stanove“, kazao je Aprcović i pozvao Vladu, Ministarstvo ekonomskog razvoja i stranke parlamentarne većine da im pomognu da se riješe njihovi problemi, kao i da pomognu oko usvajanja zakona koji definiše isplatu finansijske podrške za radnike metalske i rudarske industrije.
Prodanović: Uradili smo dosta toga
Branko Prodanović tvrdi da su od januara do danas uradili dosta kako bi fabrika na proljeće bila spremna za ponovni rad i novu djelatnost.
„Rekonstruisana je energetska infrastruktura koja je bila dosta devastirana, stvoreni su uslovi za ponovno priključenje na električnu mrežu, urađena je energetika, što se tiče energetskog bloka, parnih kotlova. U fabriku smo dopremili opremu za proizvodnju obojenih metala, to su indukcione peći i prateća oprema koja je u fabrici. Ti su projekti tehničko-tehnološki urađeni“, kazao je Prodanović.
Bonus video:
