Vlasnik kompanije “Dekar” Momčilo Miranović juče je u Privrednom sudu kazao da ga je država neispunjavanjem svojih obaveza i nerazumnim uslovima godinama sprečavala da završi gradnju male hidroelektrane “Ljeviška rijeka - Izvor Morače” zbog čega je i podnio tužbu kojom traži obeštećenje u vrijednosti dosadašnjih troškova sa kamatama i izgubljenom dobiti od proizvodnje na ugovorenih 27 godina. Procijenjena vrijednost ove investicije bila je 1,8 miliona eura.
Prema njegovoj izjavi najviše opstrukcije bilo je od 2016. do 2019. godine.
Tada je predsjednik Vlade bio Duško Marković, a resorna ministarka ekonomije Dragice Sekulić.
On je naveo da je 2010. dobio prva rješenja u pripremi projekta a da je energetska dozvola dobijena 2012. godine. Kako je kazao nakon toga su predali zahtjev za urbanističko-tehničke uslove (UTU).
”Tokom 2013. dobili smo djelimične UTU od Ministarstva održivog razvoja i turizma u kojima nije bilo uslova za projektovanje priključnog dalekovoda koji bi trebalo okvirno da bude 12,5 kilometara dužine, od male hidroelektrane (mHE) Ljeviška do mHE Raštak, koju je trebalo da gradi “Kol energy”. Mi smo postupili po UTU bez obzira što su bili nepotpuni, potpuno svjesni da ulazimo u rizik, u nepoznato šta nas dalje čeka i kako će država da reaguje u drugom obraćanju prilikom eventualnih izdavanja UTU za izgradnju priključnog dalekovoda”, kazao je Miranović.
On je naveo da su građevinsku dozvolu dobili 2014. godine, kao i da je obaveza države - Opštine Kolašin bila da u prostorne planove ucrta dalekovod do mHE Raštak kojim bi se njegova elektrana priključila na mrežu Elektroprivrede.
“Mi smo naše obaveze izvršavali bez obzira na rizik koji smo imali, jer smo bili svjesni da nas čeka neizvjesnost vezano za priključenje”, kazao je Miranović.
On je više puta naveo da je država za njega u ovom slučaju sve institucije - Ministarstvo ekonomije, Opština Kolašin i Elektroprivreda, koje su imale obaveze prema njemu, ali ih nisu ispunjavale.
Na pitanje sudije Faruka Mušovića šta je država uradila da ga onemogući u realizaciji projekta, Miranović da je na prvom mjestu to što u urbanistički plan nije unijela mHE i priključni dalekovod.
On je naveo da se više puta obraćao Ministarstvu održivog razvoja, a da je tek krajem 2015. godine dobio dogovor da prostorno planskom dokumentacijom nije ni predviđen dalekovod. Zbog toga što, kako je kazao država nije ispunila svoje obaveze, 2016. godine je potpisan aneks ugovora kojim su produženi rokovi, ali i njemu skraćen period korišćenja male hidroelektrane sa 27 na 25 godina.
Miranović je naveo da su opstrukcije nastavljene i narednih godina u vidu ćutanja administracije na devet urgencija, da je EPCG odbila da im omogući mjerenje proizvedene energije i da je propisala višestruko veći prečnik dalekovoda od potrebnog što bi povećalo troškove...
“Na kraju nam je država zadala nemoguće uslove, preko Ministarstvo ekonomije, a to je da za 60 dana završimo izgradnju objekta i priključimo ga na mHE Raštak, koja nije ni izgrađena”, kazao je Miranović koji je 2019. tražio raskid ugovora.
Na pitanje sudije, šta je do sada uložio vlasnik “Dekara” je kazao da je platio više istraživanja, izrada elaborata i projekata, izgradnju puta i uređenje mjesta gdje je trebalo da bude mHE, kao i da je pripremio nosače za izgradnju dva mosta. On je naveo i da nije imao protivljena mještana, osim jednog koji živi u Parizu.
Na pitanje svoje advokatice Ane Đukanović, da li je do sada izgrađena mHE Raštak do koje je morao da izgradi svoj dalekovod i da li se mogao priključiti na mrežu EPCG bez izgradnje te mHE, Miranović je kazao da nije izgrađena, kao ni dalekovod do Raštaka, i da se tehnički nije mogao priključiti na mrežu EPCG bez tog objekta.
Sudija Mušović će se na narednom ročištu izjasniti o angažovanju vještaka.
Ko nije naplatio garancije
Zastupnica države u ovom sporu, zamjenica zaštitnika imovinsko pravnih interesa Crne Gore Marija Božović, pitala je Miranovića da li mu je poznato da država nije aktivirala bankarske garancije iako nije ispunio obaveze.
Miranović je kazao da jeste i da smatra to dokazom da je tadašnje Ministarstvo ekonomije bilo svjesno da država nije ispunila svoje obaveze za realizaciju projekta i da zbog toga nije aktivirala garanciju.
Božović je kazala da je neaktiviranje bankarske garancije dovelo “Dekar” u privilegovani položaj, a ne da je država htjela da ga stavi u neravnopravan položaj.
Đukanović je navela da je neaktiviranje garancije samo dokaz da je država tada radila nezakonito.
Božović je navela da će se ona dodatno pisano izjasniti u vezi svjedočenja, kao i da će predložiti druge svjedoke. Đukanović je navela da angažovanje novih svjedoka više nije moguće.
Bonus video:
