Kombinat aluminijuma (KAP) ne bi preživio tarife struje iznad 50 eura po megavat satu (MWh), a kamoli 120 eura po MWh, a u slučaju da se ugasi puni trošak ponovnog pokretanja proizvodnje bi bio najmanje 5,6 miliona eura ako bi cijena bila 45 eura po MVh, dok bi ukupni kapitalni troškovi povezani sa ponovnim pokretanjem mogli da premaše 22 miliona eura.
Ovo je za “Vijesti” kazao bivši direktor Kombinata aluminijuma (KAP) Džo Kazadi koji je na toj poziciji u fabrici bio u periodu 2007. i 2008. godine, kada je fabrika bila u vlasništvu ruskog CEAC-a. On ima 30 godina iskustva u aluminijumskoj industriji a sada je direktor švajcarske kompanije “Metsol”.
Iz kompanije Uniprom, koja je sada vlasnik KAP-a, najavili su da će obustaviti proizvodnju zbog visokih cijena struje i otpustiti 500 radnika. Do sada su prema ugovoru sa Elektroprivredom (EPCG) plaćali MWh 45 eura, a sada im nude da ta cijena bude oko 120 eura zbog rasta cijena električne enargije na evropskim berzama.
Kazadi je kazao da topionice aluminijuma, kakav je KAP, žive od struje i umiru bez nje, kao i da je struja esencijalna sirovina za primarnu proizvodnju aluminijuma.
”Generalno, električna energija čini oko jedne trećine proizvodnih troškova u topionici aluminijuma. KAP ne može da ugasi proizvodnju. Obustava znači da namjeravaju da nastave sa proizvodnjom, ali, po mom mišljenju, ako ugase proizvodnju, nikada neće moći ponovo da je pokrenu. Puni trošak ponovnog pokretanja će vjerovatno biti najmanje 5,6 miliona eura ako pretpostavimo tarifu električne energije od 45 eura/MWh. Pored toga, kapitalni troškovi povezani sa ponovnim pokretanjem mogli bi da premaše 22 miliona eura”, istakao je Kazadi.
Po cijeni od 120 eura za MVh ili 136 američkih dolara za MWh KAP će, kaže Kazadi, imati trošak za struju od 2.000 dolara po toni proizvedenog aluminijuma.
”Sa cijenom aluminijuma na LME (Londonska berza metala) od 2.588 dolara po toni danas, kada se doda cijena glinice, poreza, naknade za emitovanje CO2 (karbon-dioksida), troškova rada i održavanja i drugih, KAP će izgubiti veliku sumu novca sa svakom proizvedenom tonom. Nezamislivo je da bi KAP preživio tarife struje iznad 50 eura po MWh, a kamoli 120 eura po MVh”, ocijenio je Kazadi.
Ako se ugasi, teško bi se ponovo pokrenuo
Na pitanje kada bi KAP sada ugasio proizvodnju, kakve bi bile šanse da se ona obnovi ako bi kasnije cijene električne energije bile niže, Kazadi je odgovorio da bi u tom slučaju bilo malo vjerovatno da će se ikada ponovo pokrenuti.
On je naglasio da treba imati na umu da KAP sa 47,5 eura po MWh (osnovna cijena struje od 45 eura i troškovi prenosa) već sada plaća jednu od najviših cijena struje u svijetu u poređenju sa drugim topionicama aluminijuma.
”Podsjetimo se i da prosječna topionica plaća 35,6 dolara po MVh (31,5 eura/MVh). Neke topionice plaćaju samo 14 dolara/MVh, dodao bih. Ukratko, nijedna topionica aluminijuma ne bi nastavila da proizvodi sa 136 dolara po MWh. Važno je napomenuti da se Kombinat aluminijuma u Mostaru gasio po tarifi struje od 50 dolara po MWh”, rekao je Kazadi.
Stav Kazadija je da bi Vlada morala da odigra glavnu ulogu u posredovanju u ćorsokaku pregovora između KAP-a i EPCG.
”EPCG proizvodi mnogo više megavata nego što KAP koristi. EPCG daje KAP-u na raspolaganje 70 MV, od čega KAP koristi samo 65 MW. Način na koji KAP troši električnu energiju donekle je povoljan za EPCG. Postoje jasne prednosti za koegzistiranje obje kompanije”, ocijenio je Kazadi.
Mnoge države pomažu proizvodnju aluminijuma
Na pitanje kako očekuje da će se kretati cijene struje na evropskim berza naredne godine, odnosno da li se može očekivati da se u skorije vrijeme vrate na nivo koji je bio prije energetske krize i koji bi bio podnošljiv za aluminijumsku industriju, Kazadi je objasnio da su cijene struje djelimično porasle zbog takse na karbon-dioksid i iz tog razloga će vjerovatno rasti u budućnosti.
”Ali, mnoge nacije, a prvenstveno nacije EU, pružaju pomoć topionicama aluminijuma da nadoknade porez na karbon-dioksid. Pomoć je iznosila u prosjeku oko 25 dolara po MVh u 2020. godini. Topionice aluminijuma su u posebnoj klasi, jer su veliki korisnici električne energije. Zbog toga je široko prihvaćena i očekivana norma da topionice aluminijuma plaćaju posebnu i nižu stopu kako bi bile konkurentne”, objasnio je bivši izvršni direktor KAP-a.
Za opstanak potreban dugoročni ugovor sa pristupačnom cijenom
Na pitanje kako vidi dugoročno rješenje za održivu proizvodnju aluminijuma u Crnoj Gori, Kazadi je naveo da treba obezbijediti dugoročan i pristupačan ugovor o električnoj energiji, te da nema razloga da KAP plaća više od svojih evropskih susjeda.
”KAP kao teška industrija ima važnu ulogu u crnogorskoj ekonomiji. Investirajte i izgradite više modernih elektrolitskih ćelija da biste povećali izlaz rastopljenog metala i smanjili troškove. Motivisati zaposlene u KAP-u da nastave sa poboljšanjem tehnologije rada kako bi smanjili potrošnju energije i uticaj na životnu sredinu. KAP je u tom pogledu daleko ispred mnogih topionica. KAP bi mogao da bude lider u smanjenju emitovanja karbona za topionice aluminijuma ako im se dozvoli da nastave da usavršavaju svoje vještine”, rekao je Kazadi.
Cijene struje na berzama od 160 do 250 eura po MWh
Cijene električne energije na berzama sada, u zavisnosti od paketa i perioda, iznose od 160 do 250 eura po megavatu, dok su takozvani pikovi cijena proteklih dana prelazili i 330 eura MWh.
Zahvaljujući kišama koje padaju proteklih dana akumulacije Elektroprivredinih hidroelektrana su značajno popunjene i EPCG sada nema potrebe za velikim uvozom električne energije, kao što je imala od juna pa do kraja novembra.
Međutim i pored toga što bi Elektroprivreda sada u značajnom obimu mogla Unipromu prodavati domaću jeftiniju struju, problem upravi energetske kompanije je to što se ne može dugoročno garantovati niska cijena jer ponovo može doći do smanjenja padavina a i naredne godine treba da počne rekonstrukcije Termoelektrane kada će više mjeseci biti van pogona zbog čega će Crna Gora morati da uvozi polovinu svojih potreba za električnom energijom.
Postojeći ugovor po kojem je EPCG prodavao Unipromu struju za KAP po cijeni od 45 eura ističe 31. decembra. Zbog neizvjesnosti produženja ugovora, Uniprom za narednu godinu nije ni nabavljao druge sirovine i meterijale koje koristi u proizvodnji.
Cijene tone aluminijuma na berzama su tokom oktobra iznosile i preko 3.100 dolara po toni, ali je nakon toga uslijedio pad, pa je sadašnja oko 2.600 dolara.
Državni EPCG je početkom ove godine, dok se na njegovom čelu još nalazila bivša DPS uprava, od Uniproma je otkupila takozvane emisione CO2 kredita u vrijednosti od 17 miliona eura, koje je prethodno ova privatna kompanije dobila besplatno od bivše Vlade.
Uniprom, takođe odlukom bivše Vlade, zbog poslovanja u biznis zoni ima subvencije na dio poreza i doprinosa na zarade, a u periodu pred okončanje stečaja velika grupa radnika KAP-a je dobila formalni otkaz kako bi imali pravo na otpremnine od države, a poslije su nastavili da rade na istim radnim mjestima preko druge firme. Ove otpremnine koštale su državu preko pet miliona eura.
Bonus video:
