Cijene goriva na benzinskim pumpama u Crnoj Gori od sjutra bi trebalo da budu veće za po oko četiri centa, pokazuju preliminarni podaci kretanja cijena naftnih derivata na međunarodnim berzama i kursa dolara i eura, u odnosu na prije 14 dama kada su cijene posljednji put usklađivane.
Time će cijene goriva u Crnoj Gori biti na najvišem istorijskom nivou. Prema ovoj procjeni, nova cijena benzina BMB 98 iznosiće od sjutra 1,58 eura, supera BMB 95 biće 1,54 eura, a eurodizela 1,43 eura. Lož ulje takođe bi moglo poskupiti za četiri centa, na 1,41 euro.
Do sada najveće cijene goriva u Crnoj Gori bile su 2012. kada su dvije vrste benzina koštale 1,54 i 1,50, a dizela 1,38 eura. Država je posljednji put povećala dažbine na gorivo 2017. godine i to akcize za po devet centi po litru.
Prije 14 dana sve cijena goriva povećane su za po pet centi. Ministarstvo kapitalnih investicija danas će zvanično utvrditi nove cijene prema Uredbi o maksimalnim cijenama.
Za godinu rast od 35 odsto
Cijena barela sirove nafte sada na međunarodnom tržištu je na najvišem nivou od oktobra 2014. godine i iznosi oko 94 dolara, dok je prije godinu bila 63 dolara, što je rast za oko 48 odsto. Prije godinu cijena eurodizela u Crnoj Gori bila je 1,06 eura, a benzina 1,22 i 1,19 eura, odnosno za godinu su povećani za oko 35 odsto.
Razlozi za skoro konstantan rast cijena goriva već godinu su ekonomski oporavak privrede i potrošnje, a nedovoljni rast proizvodnje. Analitičari za rast cijena nafte u posljednje vrijeme okrivljuju i narušavanje odnosa između Evrope i SAD sa Rusijom, koja je značajan proizvođač nafte, i zveckanje oružja oko Ukrajine.
OPEC bi tek u aprilu povećao proizvodnju
Udruženje zemalja najvećih proizvođača nafte (OPEC+) je svoju novu odluku o povećanju kvota proizvodnje odložila za 2. mart, a odnosiće se na moguće povećanje znatnije proizvodnje u aprilu. To znači da bi ovako visoke cijene nafte na međunarodnom tržištu mogle trajati još mjesec i po, ukoliko bi ta odluka bila pozitivna.
Međutim, nedavno Rojtersovo istraživanje pokazuje da se članice OPEC-a ne pridržavaju odluka o povećanju proizvodnje koje su važile za januar i februar. Smanjenje proizvodnje zabilježeno je kod 13 od 23 članice. Do značajnog smanjenja proizvodnje došlo je u Iraku i Libiji zbog terorističkih napada, a u Venecueli usljed tehnoloških problema.
”Za mart je obećano povećanje proizvodnje od 400.000 barela nafte dnevno, ali podaci i dalje pokazuju da većina članica neće uspjeti osigurati svoj udio čak ni u ovom skromnom prirastu. Nedostatak investicija ili nemiri milicije uzimaju danak na izvoznike iz Nigerije i Libiju, stavljajući sve veći pritisak na preostale rezerve bliskoistočnih zemalja. Nedostaci grupe pomogli su da se cijene sirove nafte podignu na sedmogodišnji maksimum iznad 90 dolara po barelu, jer zalihe ne idu u korak sa snažnim rastom potrošnje goriva nakon pandemije. Taj skup podstiče val inflacije koji frustrira centralne banke i nanosi krizu životnih troškova milionima - što je posebna opasnost za predsjednika Džoa Bajdena uoči ovogodišnjih izbora na sredini mandata”, navodi Rojters.
SAD traži veću proizvodnju
Zemlje velikih potrošača naftnih derivata poput Sjedinjenih Američkih Država, Indije i Japana, pokušavaju da naprave pritisak na zemlje proizvođače da povećaju kvote.
”Kako rastu sumnje da li će se očekivano povećanje globalnih zaliha zaista dogoditi u ovom kvartalu, gomilaju se prognoze za povratak na cijene od 100 dolara po barelu ili više. Takav rast bi mogao izazvati dovoljan pritisak saveznika Saudijske Arabije u Vašingtonu za promjenu stava”, navodi Rojters.
”Ako cijene nastave sa svojim naglim rastom, vidimo put ka Saudijskoj Arabiji koja će ponovo preuzeti ulogu regulatora i povećati proizvodnju. Naravno, pitanje je da li bi to zahtijevalo poziv Bijele kuće”, rekla je Helima Kroft, glavni strateg za robe u RBC Capital Marketsu.
Prema Bloombergovom istraživanju, 13 zemalja OPEC-a povećalo je proizvodnju za samo 50.000 barela dnevno u januaru, ali su blagi dobici u grupi bili izbrisani padom od 140.000 barela dnevno u Libiji. Sjevernoafrička država bila je pogođena blokadom svojih zapadnih polja od lokalne milicija, što je prisililo da zatvori njen najveći rezervoar, Šarara.
Čak i Rusija, koja je kroz petogodišnju istoriju OPEC+ često preferirala brže povećanje proizvodnje, sada je ograničava. Prema preliminarnim podacima jedinice, kako navodi Rojters, proizvođači su u januaru ispumpali 46,53 miliona tona sirove nafte i kondenzata. Što je oko 10,05 miliona barela dnevno, ili 50.000 ispod mjesečne kvote.
U skupštinskoj proceduri tri predloga koja bi mogla smanjiti cijene
U Crnoj Gori ne postoji zakonski osnov da Vlada ograniči ili zamrzne cijene goriva, kao što su to nedavno uradile Hrvatska i Srbije. Jedini način za niže cijene goriva je da Skupština izmijeni zakon o akcizama i smanji ove dažbine koje iznose 55 i 44 centa po litru ili da usvoji zakon kojim bi ovlastila Vladu da zamrzne ili privremeno smanji iznose dažbina.
U skupštinskoj proceduri sada se nalaze tri predloga. Jedan poslaničkog kluba SDP-a kojim se snižava iznos akciza, drugi Vlade kojim traži saglasnost Skupštine da može privremeno smanjiti cijena i treći Unije slobodnih sindikata koji predviđa da se iznos akciza smanji za 30 odsto dok traje nestabilnost cijena nafte na međunarodnom tržištu. S obzirom da akciza ulazi u osnovicu za obračun PDV-a, predlog USS-a bi značio smanjenje cijena za 16 do 20 centi po litru.
Poslanici krajem decembra nisu glasali za mogućnost da Vlada ograniči rast cijena goriva. Taj predlog bio je dio izmjena Zakona o akcizama koje su predviđale vanredni rast akciza na cigarete, alkohol i gazirane sokove, uvođenje akciza na slatkiše i plastiku za jednokratnu upotrebu. Obrazloženje onih koji su bili protiv je da bi povećanje akciza izazvalo rast cijena ovih proizvoda, dok je stavka o ograničavanju rasta cijena goriva bila tada van njihove pažnje.
Od dažbina na gorivo država dobija 200 miliona, može li se odreći dijela?
Od rasta cijena goriva zbog dešavanja na međunarodnim berzama, država sada nema značajan prihod, jer dobije više samo za iznos PDV-a na veću uvoznu cijenu.
U odnosu na cijene od prije godine, država sada po ovom osnovu dobija četiri do pet centi više nego tada, ali istovremeno Vlada za svoja vozila državnih službi ima veći trošak zbog rasta cijena. Tako da je ukupan odnos neutralan.
Državni budžet samo od akciza na gorivo godišnje prihoduje oko 160 do 170 miliona eura, a od PDV-a na gorivo još oko 35 do 40 miliona.
Tako da ove dvije dažbine na gorivo iznose oko 200 miliona godišnje ili nešto preko 10 odsto ukupnih prihoda državne kase.
Svako značajnije smanje ovih nameta ugrozilo bi funkcionisanje državnih prihoda, naročito kada su već ukinuti doprinosi za zdravstveno osiguranje i drastično smanjen porez na zarade. Takođe poslanici krajem prošle godine nisu usvojili predlog o vanrednom rastu akciza na cigarete, alkohol i gazirane sokove, uvođenje akciza na slatkiše i plastiku za jednokratnu upotrebu, što je u značajnom obimu trebalo da zamijeni smanjenje dažbina na zarade.
Zbog problema sa primjenom zakona ili kašnjenjem u izradi, ove godine nije moguće očekivati ni povećanje prihoda od poreza na podizanje gotovine, oporezivanja neprijavljenih prihoda i imovine, većeg rasta prihoda od igara na sreću i markiranja goriva.
Sve u svemu novom ministru finansija biće potreban čarobni štapić za punjenje državne kase.
Bonus video:
