Nezavisnost i samostalnost Centralne banke (CBCG) predstavljaju imperativ njenog efikasnog funkcionisanja koji ne smije biti ugrožen ni na koji način. Međutim, ovlašćenje Državne revizorske institucije (DRI) da vrši reviziju zakonitosti i cjelishodnosti ostvarivanja ciljeva i izvršavanja ustavnih funkcija CBCG ne narušava njenu nezavisnost i samostalnost, kazao je u intervjuu “Vijestima” dr Ilija Vukčević iz Instituta za pravne studije i docent na pravnoekonomskoj grupi predmeta Pravnog fakulteta Univerziteta Donja Gorica, povodom spornog predloga izmjena zakona o CBCG.
- Glavni problem koji se u stručnoj javnosti ističe kada je riječ o usklađenosti predloga izmjena Zakona o Centralnoj banci je isključenje prava da DRI vrši reviziju CBCG. Ovakvo rješenje iz CBCG obrazlažu zahtjevom za osiguranjem samostalnosti i nezavisnosti. Da li smatrate da DRI na osnovu ovlašćenja da vrši kontrolu CBCG narušava njenu nezavisnost?
Krucijalni uslov za rješenje ove dileme jeste da se na valjan način identifikuju radnje i akti CBCG koji su podložni kontroli DRI. Odgovor leži u članu 144 Ustava, kao i članu 7 Zakona o DRI kojim se definiše predmet revizije. Naime, DRI vrši reviziju akata i radnji subjekata revizije koji proizvode ili mogu proizvesti finansijske efekte na imovinu države, koje mogu rezultirati prihodima ili rashodima, odnosno smanjenjem ili uvećanjem njene imovine.
Dakle, sve one radnje CBCG koje se tiču raspolaganja državnom imovinom koje mogu rezultirati njenim smanjenjem ili uvećanjem, prihodima ili rashodima moraju biti predmet revizije DRI. U ovu grupu radnji spadaju npr. one koje se tiču upravljanja međunarodnim rezervama uključujući zlato, plemenite metale, specijalna prava vučenja, novac, dužničke hartije od vrijednosti, itd. Pošto na osnovu navedenog mogu nastati prihodi ili rashodi, odnosno umanjenje ili povećanje državne imovine na osnovu člana 144 Ustava DRI ima nadležnost kontrole zakonitosti i uspješnosti upravljanja ovom imovinom, pa je drugačije propisivanje suprotno Ustavu. Sa druge strane, CBCG ima niz funkcija koje ne mogu biti predmet revizije DRI kao što su kontrola komercijalnih banka i finansijskih institucija, određivanje visine obavezne rezerve, itd.
- Još jedno moguće sporno pitanje je ovlašćenje CBCG da sama određuje iznos zarada zaposlenih. Da li je moguće da oni budu izuzetak?
Na osnovu važećih propisa materija zarada u javnom sektoru se reguliše sistemskim propisom - Zakonom o zaradama zaposlenih u javnom sektoru. Međutim, pomenuti zakonski tekst na osnovu člana 41 izuzima od njegove primjene zaposlene u CBCG. Ovo neshvatljivo rješenje je stvorilo pretpostavke da sporne izmjene i dopune Zakona o CBCG na zaseban način regulišu pitanje zarada zaposlenih u CBCG. Međutim, opcija koju je izabrao zakonopisac, iz člana 57 spornog zakonskog teksta, da CBCG statutom utvrđuje iznos zarada predstavlja, na osnovu prakse Ustavnog suda, kršenje ustavnog načela zakonitosti iz člana 145 Ustava, kao i načela podjele vlasti iz člana 11 stav 3 Ustava.
Sa jedne strane, pošto je pitanje zarada zaposlenih u CBCG prepušteno statutu riječ je o tzv. „ekscesivnoj delegaciji nadležnosti“, što je suprotno ustavnom principu zakonitosti, jer pozakonski akt ne može sadržati odredbe kojima se utvrđuju prava i obaveze za građane i pravna lica. Sa druge strane, ovakvo propisivanje krši načelo podjele vlasti koje sprečava mogućnost "uzurpacije ovlašćenja” jedne grane vlasti od strane druge. Dakle, mogućnost regulisanja prava i obaveza zaposenih u javnom sektoru u pogledu zarada je na osnovu Ustava moguće isključivo zakonom, odnosno od strane Skupštine kao zakonodavca.
- Da li postoje još neke odredbe u izmjenama i dopunama Zakona o CBCG koje mogu biti sporne u vezi usklađenosti sa Ustavom?
Nažalost ovaj zakonski tekst pati od nedostataka svojstvenih mnogim drugim propisima koji se donose u proteklih nekoliko godina. Riječ je o kršenju ustavnog principa pravne sigurnosti koji zahtijeva da pravna norma bude za adresate predvidljiva, tj. da oni mogu stvarno i konkretno znati svoja prava i dužnosti te predvidjeti posljedice svog ponašanja. Zahtjevi za određenošću i preciznošću pravne norme, koje pretpostavlja načelo pravne sigurnosti kao sastavni dio načela vladavine prava iz člana 1 stav 2 Ustava, pružaju garanciju zaštite od arbitrernog odlučivanja, kao i neograničenih diskrecionih ovlašćenja državnih organa. U tom smislu Sud u Strazburu je ustanovio standard zakonitosti, koji mora biti ispunjen da bi se određena pravna norma smatrala “zakonom” odnosno “propisana zakonom”.
Jedan od izrazitih primjera nepoštovanja ove ustavne pretpostavke predstavlja odredba člana 41 koja se odnosi na razrešenje člana Savjeta CBCG. Naime, isti predviđa da on može biti razriješen ako učini „ozbiljan propust u obavljenju funkcije“. Ukoliko se ova odredba analizira sa aspekta pravila postavljenih od strane suda u Strazburu, kao i Ustvanog suda, očigledno je da ona ne ispunjava standard zakonitosti pošto je potpuno nejasno šta se treba smatrati „ozbiljnim propustom“ u vršenju funkcije. Ova situacija ne može biti ispravljenja ni preciznijim regulisanjem ove materije na osnovu Statuta CBCG pošto prava i obaveze, kao i uslovi za njihova ostvarivanja, na osnovu prakse Ustavnog suda, mogu biti propisani isključivo u zakonskim tekstovima a nikako i podzakonskim aktima.
EK nije ocjenjivala da li je zakon u skladu sa Ustavom Crne Gore
- Centralna banka ultimativno brani sporni predlog zakona činjenicom da je taj tekst u julu prošle godine dobio zeleno svjetlo od strane Evropske komisije?
Činjenica da je Evropska komisija pozitivno ocijenila predmetni zakonski tekst je bez uticaja na navedene manjkavosti u pogledu usklađenosti sa Ustavom. Predmet ocjene Evropske komisije je isključivo usklađenost nekog nacionalnog propisa sa pravnom tekovinom EU - acquisom. Dakle, pitanja eventualnog kršenja nacionalnih ustavnih normi nisu u nadležnosti Evropske komisije te data saglasnost ne predstavlja prepreku da Ustavni sud svojom odlukom utvrdi da sporne odredbe nisu u saglasnosti sa Ustavom.
Bonus video:
