Da su u Crnoj Gori ove godine bilo uobičajne količine kiše, Elektroprivreda bi sada imala profit od najmanje 133 miliona eura za koliko je zbog loše hidrološke situacije povećan uvoz struje od početka godine do kraja septembra u odnosu na isti period lani, pokazuju podaci iz analize energetske situacije Ministarstva kapitalnih investicija.
Umjesto tog rezultata, EPCG je za ovih devet mjeseci imao gubitak od 57 miliona eura.
U mjesečnim biltenima Hidrometeorološkog zavoda se navodi da jaka hidrološka suša u Crnoj Gori traje od jeseni prošle godine, dok se ekstremno sušno označava područje zapadnog dijela Crne Gore (Nikšić i Piva) gdje se nalaze i jedine dvije velike hidroelektrane koje u uobičajeno kišnim godinama proizvedu 45 odsto potreba za potrošnjom struje.
Kiša “izbjegavala” akumulacije
Da kiša “izbjegava” područja sliva akumulacija hidroelektrana pokazuje podatak da je početkom septembra ove godine na Cetinju palo 185 litara kiša po metru kvadratnom, a na području Nikšića i Pive svega 20-ak litara. Kada je u aprilu i maju Termoelektrana Pljevlja bila na remontu, koja se i planira u tom periodu očekivanih kiša i povećanja akumulacija zbog topljenja snijega, Hidrometeorološki zavod je tada količinu padavina u okolini Nikšića ocijenio kao vrlo jakom hidrološkom sušom.
”Najveći uticaj na ostvareni rezultat su imali nepovoljna hidrologija praćena nepovoljnim tržišnim kretanjima cijena električne energije, što je doprinjelo da prosječne ostvarene cijene uvezene električne energije budu veće za 261% od ostvarenja u 2021. godini. Ostvareno u prvih osam mjeseci 2022. godine je 281,15 eura po megavat satu (eur/MWh) dok je za isti period 2021. godine bilo 77,81 eur/MWh”, navedeno je u izvještaju.
Suša i na računima EPCG
Elektroprivreda sada zbog suvih akulumacija sav raspoloživi novac troši na kupovinu uvozne struje kako snabdjela svoje potrošače i kako bi se izbjegle restrikcije. Međutim, to utiče na povećanje njene nelikvidnost, odnosno nedostatka novca, zbog čega je EPCG počela sa kašnjenjima u plaćanju svojih obaveza, prevashodno Rudniku uglja za taj energent isporučen Termoelektrani.
Koliko je ugrožena likvidnost EPCG pokazuje i podatak da su na dan 31. avgust ove godine na računima kompanije u gotovini imali svega 34 miliona eura, što je manje od prihoda za jedan mjesečni račun za struju svih potrošača. Toliko je sada potrebno mjesečno samo za uvoz struje.
Zbog toga su iz Ministarstva kapitalnih investicija (MKI) u izvještaju predložili da EPCG zatraži povećanje cijena struje na svom dijelu računa koje bi važile od Nove godine, kao što su to već uradili Crnogorski elektrodistributivni sistem (CEDIS) i Crnogorski elektroprenosni sistem (CGES). U MKI strahuju da bi ako se nastavi suša, a ne povećaju cijene struje, urušile finansijske mogućnosti EPCG, a njeni dugovi bi ugrozili održivost energetskog sistema, ali i druge povezane kompanije.
Iz EPCG su to odbili navodeći da bi to ugrozilo standard građana, kao i da povećanje cijene struje za deset odsto ne bi ništa značilo jer oni uvoznu plaćaju i po deset puta većoj cijeni nego što je prodaju građanima. Kada bi cijenu povećali na nivo koji bi sada pokrivao troškove uvoza, računi građana i privrede bili bi četiri do pet puta veći.
Nada da kiša, ipak, dolazi
Uprava državne energetske kompanije očekuje da suša ipak uskoro mora prestati, kao i da bi uobičajne jesenje kiše napunile akumulacije. Tada bi EPCG imala viška struje za izvoz i za samo dva mjeseca bi zaradila novca da nadoknadi sve gubitke, plati troškove i pređe u pozitivno poslovanje.
Prema meteorološkim prognozama jače kiše se na području zapadnog dijela Crne Gore, u slivovima gornjeg dijela rijeke Zete i Pive, mogu očekivati krajem naredne sedmice, a ostaje da se vidi da li će biti dovoljne da popune akumulacije i smanje zavisnost Crne Gore od uvozne električne energije.
Za plate “viška” radnika mjesečno 346.000 eura, dnevni gubitak zbog uvoza milion i po
Ministar kapitalnih investicija Ervin Ibrahimović je u četvrtak na Vladi optužio upravu EPCG za nedomaćinsko poslovanje zbog povećanja broja radnika, ali i zarada u toj kompaniji.
Prema podacima njegovog ministarstva, Elektroprivreda je u decembru 2020. godine imala ukupno 964 zaposlenih, a sada u septembru je ta brojka iznosila 1.201, odnosno 237 radnika više. U ovu broju računaju se ne samo zaposleni po ugovorima o radu, već i oni koji su angažovani po ostalim osnovama.
Prosječna bruto zarada u Elektroprivredi je na kraju 2020. godine iznosila 1.328 eura, a sada je 1.460 eura.
Kada bi svih 237 radnika zaista bilo višak i ako bi njihova prosječna bruto zarada (sa svim dažbinama) iznosila 1.460 eura, mjesečni iznos zarade za sve njih bi iznosio 346 hiljada eura.
Samo tokom avgusta Elektroprivreda je imala dnevne gubitke od oko milion i po eura po osnovu troškova za uvoznu struju. Rashodi po ovom osnovu od tri dana su veći nego troškovi za plate cijelom tom “višku” zaposlenih.
Iz EPCG su Ministarstvu odgovorili da nemaju višak radnika, već potrebu i za novim zapošljavanjim zbog pokrenutog investicionog ciklusa.
”Zapošljavanja novih i zadržavanja starih radnika jeste nešto što karakteriše svaku ozbiljnu kompaniju i posljedica je procjene da je za efikasno suočavanje sa izazovima energetske tranzicije potrebna nova radna snaga, ali i zadržavanje postojeće. U budućnosti će, takođe, postojati potreba za novom radnom snagom, jer se projekti čijoj realizaciji pristupa EPCG ne mogu izvoditi sa brojnim stanjem koje je prilagođeno isključivo održavanju postojećih postrojenja”, naveli su iz EPCG.
Da su nastavili ugovor sa KAP-om, izgubili bi najmanje 140 miliona
Da je Elektroprivreda krajem prošle godine pristala da nastavi ugovor sa Kombinatom aluminijuma - Uniprom, o prodaji struje i u ovoj godini po cijeni od 45 eura za megavat sat, sada bi imala gubitak po tom osnovu od najmanje 140 miliona eura.
Razlika u potrošnji struje KAP-a u prošloj godini i sada je na nivou od oko 600 gigavat sati, odnosno za toliko je smanjio potrošnju nakon što ugovor nije produžen.
Elektroprivreda je za prvih osam mjeseci uvozila nedostajuću količinu električne energije po prosječnoj cijeni od 281 euro po megavat satu, pa bi uvoz ove količine struje za KAP vrijedio 168 miliona eura, dok bi za prodajnih 45 eura po megavat satu od KAP-Uniproma dobila 27 miliona.
Da KAP radi i troši struje onoliko koliko i prethodnih godina, Elektroprivreda ne bi imala viška struje ni u prva tri mjeseca ove godina kada je imala izvoz, već bi i tada uvozila, tako da bi ukupni gubitak po energetsku kompaniju bio znatno veći.
Bonus video:
