Razrušene stijene, ogromna betonska konstrukcija, zarđali kranovi i devastirana obala, prizori su koji dočekuju ljude u Perazića dolu umjesto luksuznog rizorta koji je trebalo da se sagradi na temeljima nekadašnjeg hotela As, ponosa crnogorskog turizma.
Umjesto predviđene marine, iz mora štrče ogromne betonske ploče koje tuku talasi, a struje vuku ka obali i urušavaju jednu od nekad najljepših uvala na Crnogorskom primorju.
Zbog navodno lažne bankarske garancije za hotel As u Perazića dolu kod Petrovca, 2016. godine raskinut je kupoprodajni ugovor sa investitorom, rusko-crnogorskom kompanijom Nega tours. Državni organi ni nakon šest godina od podnošenja krivične prijave nijesu uspjeli dokazati da li je bankarska garancija od tri miliona eura zaista lažna.
Hotel As je u maju 2002. godine prodat Nega toursu za pet miliona tadašnjih maraka, a investitor je sa Vladom i državnim preduzećem Budvanska rivijera u čijem sastavu je poslovao hotel, potpisao kupoprodajni ugovor, dok je sa Vladom potpisao i Ugovor o regulisanju međusobnih odnosa. Investitor se Ugovorom o regulisanju međusobnih obaveza, obavezao da će u novi luksuzni rizort na tom terenu uložiti 22 miliona maraka. Rok za završetak radova je bio kraj 2003, ali to se nije desilo ni 20 godina kasnije.
Sudski postupak je u toku po optužnici koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo protiv vlasnika Nega toursa Neđeljka Gardaševića zbog sumnje da je 2014. godine dostavio Vladi falsifikovanu bankarsku garanciju kako bi mu bio dozvoljen nastavak građevinskih radova, koji su tada već deset godina bili obustavljeni.
I dok se godinama rasteže “sapunica” oko (ne)postojeće bankarske garancije ogromna nedovršena građevina i nekoliko zarđalih skela već skoro dvije decenije prkose ljepoti uvale u Perazića dolu.
Prođe poneki turista, ali ne prilazi, jer strahuje da bi neki od preostala dva visoka krana mogla pasti. Jedan već jeste.
”Samo jedna impresija o Crnoj Gori... Tu smo, ali naš hotel još nije završen”, dio je poruke na engleskom jeziku koju je neko napisao na palom kranu.
Od velikih planova ostala samo betonska konstrukcija
Nekoliko mještana Petrovca ispričalo je za CIN-CG da je porušeni hotel bio jedan od boljih u bivšoj Jugoslaviji, da su uživali na njegovoj terasi. I kada je privatizovan nije bio tako star, otvoren je 1983. godine, nepunih 20 godina prije nego što ga je novi vlasnik, firma Nega tours, srušio.
Stari hotel je imao 110 soba, a izgradio ga je Auto-moto savez Jugoslavije u saradnji sa njemačkim turističkim klubom Adoc. Bio je ponos crnogorskog turizma, ali već je tada je izgradnju hotela As pratila korupcionaška afera - zbog vikendica koje su izgrađene u njegovoj blizini.
Kako je ranije objavio Monitor, hotel je gradila beogradska stambena zadruga Komfor, koja je većinu zemljišta u Perazića dolu kupila od mještana i uz hotel sagradila i naselje sa 52 vikendice. Komfor je poklonio Auto-moto savezu parcelu za gradnju hotela, ali svečano otvaranje nije održano zbog afere Komfor u kojoj su vlasti tadašnje Jugoslavije sumnjičile rukovodioce zadruge Komfor za spregu sa vlasnicima vila, koje su navodno izgrađene na teret hotela.
Kupci vikendica bile su ugledne ličnosti tadašnje Jugoslavije - sudije, advokati, generali, saradnici Josipa Broza Tita, glumci… Smijenjen je i uhapšen generalni sekretar AMS Laza Lotvin i drugi akteri. Hotel je ostao zatvoren deset godina, kada na čelo AMS dolazi Vukašin Maraš (kasnije šef državne bezbjednosti Crne Gore i ministar unutrašnjih poslova), koji početkom osamdesetih hotel predaje preduzeću Montenegroturist. Kasnije As prelazi u sastav HG Budvanska rivijera, koja ga je i prodala Nega toursu.
Novi vlasnik hotela As imao je ambiciozne planove. Htio je hotel sa 17 spratova, otvorenim i zatvorenim bazenima, helidromom, podvodnim restoranom... Međutim, od velikih planova ostao je samo betonski kostur, dok se sudski spor između države i investitora ne riješi.
Počelo kao sjajan posao, završilo krivičnom prijavom
Kompanija Nega tours je 2009. prodata kiparskoj kompaniji Montena invest, koja je osnovana 2000. godine. Prema podacima iz kiparskog registra kompanija, direktor ovog preduzeća je Neđeljko Gardašević. Gardašević je i vlasnik Nega toursa, pa je samo vršio transakcije u okviru svojih firmi. Da je Gardašević vlasnik Montena investa za CIN-CG potvrdio je Vladislav Popović koji je bio član Borda direktora te firme 2009, kada je preuzela Nega tours i hotel As.
Iako investitor nije ispoštovao dogovorene rokove i kasnio je više od deset godina, Vlada na čijem je čelu bio sadašnji predsjednik države Milo Đukanović dala mu je novu šansu za završetak hotela 2014. godine i potpisala aneks Ugovora o regulisanju međusobnih odnosa.
Aneksom je definisana vrijednost novog investicionog plana investitora kroz dvije faze, odnosno ulaganju u fazu I rekonstrukcije i dogradnje hotela “As” u iznosu od 15 miliona eura, a u fazu II 35 miliona eura.
Investitor se Aneksom obavezao da najkasnije do 1. novembra 2013. godine nastavi radove, a najkasnije do 15. novembra 2014. godine uloži 50 odsto predviđenog iznosa ulaganja u fazu I, odnosno 7,5 miliona eura.
Shodno aneksu, najkasnije do 1. decembra 2015. godine, investitor je trebalo da završi fazu I i otvori hotel kapaciteta 180 smještajnih jedinica (od čega su 122 sobe, 50 u depadansu i 8 apartmana u vilama), standarda pet zvjezdica.
Nakon što investitor nije ispoštovao ni obaveze iz aneksa, Ministarstvo održivog razvoja i turizma (MORT) je 2016. raskinulo ugovor i pokušalo da naplati garanciju koja se pokazala nenaplativom, pa je Vlada proglasila lažnom.
Tadašnja generalna direktorka za turistički razvoj i standard u MORT, Olivera Brajović, na konferenciji za medije u martu 2016. godine, kazala je da je podnesena krivična prijava protiv šest predstavnika investitora zbog indicija da garancija od tri miliona eura za hotel As nije valjana.
Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo je optužnicu samo protiv Neđeljka Gardaševića u oktobru 2020, a podgorički Viši sud potvrdio je istog mjeseca.
Suđenje Gardaševiću u Višem sudu u Podgorici počelo je 26. januara 2021. godine.
CIN–CG je dobio uvid u zapisnike sa suđenja iz kojih je vidljivo da su tokom saslušanja u SDT-u, kao i na sudu, Gardašević i njegovi saradnici tvrdili da je bankarska garancija ruske Sberbanke validna, ali da je bila nenaplativa zbog sankcija koje je Crna Gora uvela Rusiji, nakon aneksije Krima 2014. godine. S druge strane, predstavnici Vlade ostali su pri stavu da je garancija lažna.
Ko je izdao spornu garanciju i kako je tužilaštvo prihvatilo nepotpuno finansijsko vještačenje
Neđeljko Gardašević je tvrdio pravosudnim organima da je garanciju ruske Sberbanke dobio preko svoje kiparske kompanije Montena invest koja je vlasnik Nega toursa.
Kako piše u obrazloženju optužnice, Gardašević je u SDT-u rekao da nije kriv i da je bankarska garancija pribavljena preko moskovskog predstavništva njegove Montene invest kojeg vodi Aleksandar Stepovoj.
Međutim, prema podacima iz ruskih registara “Za čestnji biznis” i “Sbis”, do kojih je došao CIN-CG, moskovska Montena invest osnovana je u februaru 2015. godine, dakle godinu kasnije od izdavanja bankarske garancije. Navedena dva registra kompanija pozivaju se na podatke poreznika, Privrednog suda, notarske komore, statističkog zavoda, Centralne banke Rusije...
Prema podacima iz tih registara, kao direktor Montena investa zaista je naveden Aleksandar Ivanovič Stepovoj. Kompanija je registrovana za djelatnost reklamnih agencija.
U registru ruske Federalne poreske službe nema podataka o Monteni invest.
Neđeljko Gardašević je za CIN-CG rekao da je moskovsko predstavništvo Montene invest, osnovao kada i kiparsko, 2000. godine, a da je garanciju dobio u skladu sa zakonima Rusije, preko brokerske kuće Miraž i da je za to platio proviziju i založio imovinu.
”Tek treba da se izvedu dokazi da je broker zapao u teškoće i nestao sa tržišta i da smo podnijeli krivičnu prijavu protiv njega”, kazao je Gardašević.
On je podsjetio da su službenici MORT-a bili na sastanak u Sberbanci, ali da im je tamo rečeno da banka ne priznaje garanciju, jer, iako su je potpisali službenici banke, nje nema u evidenciji.
Gardašević je naveo da je dvije i po godine nakon izdavanja garancije brokerska kuća likvidirana, a njemu je novac ostao zarobljen prvo u kiparskoj Marfin banci, zbog mjera Evropske centralne banke, a zatim u ruskoj Master banci, nakon krimskog rata.
On tvrdi da je bio riješio novčani problem uz pomoć OTP banke i da je Vlada samo trebalo to da odobri, ali nije bilo razumijevanja.
Predstavnik Montena investa Aleksandar Stepovoj pozvan je kao svjedok odbrane u Viši sud u Podgorici, međutim nije se pojavio na ročištu 22. novembra 2022. godine, a na ročištu 28. decembra 2022. godine sudija Goran Šćepanović rekao je da je pravosudnim organima Rusije upućena zamolnica za saslušanje Stepovoja.
Advokati odbrane rekli su da ih je Gardašević obavijestio da je, prema njegovim saznanjima, Stepovoj porijeklom iz Ukrajine i da se trenutno nalazi na području Donbasa gdje se izvode ratne operacije.
Advokat Miloš Vuksanović rekao je da njegov klijent veliku štetu trpi i, iako im ne odgovara da odustanu od svjedoka Stepovoja, razmišljaju ipak da to urade kako bi se postupak što prije završio.
Na ročištu 28. decembra saslušan je vještak građevinske struke Aleksandar Rakočević. Njegov nalaz da je u rekonstrukciju hotela As od novembra 2013. godine uloženo oko četiri i po miliona eura su advokati odbrane na ročištu u oktobru 2021. godine osporili. Kazali su da vještak prilikom izrade izvještaja nije izašao na teren, nije zatražio uvid u građevinsku knjigu, niti je tražio dodatnu dokumentaciju.
Kazali su i da je nedopustivo da je SDT prihvatilo vještačenje koje nije urađeno u skladu sa naredbom i da je na osnovu tog dokumenta podiglo optužnicu. Rakočević je na tom ročištu priznao da nije izlazio na teren.
Rakočević je na ročištu 28. decembra objasnio da je njegova obaveza bila da utvrdi da li su izvođeni radovi u skladu sa aneksom ugovora i da utvrdi vrijednost radova u skladu sa dostupnom dokumentacijom – odnosno popisanim građevinski radovima, ugovora sa nadležnim organima, potpisanim i ovjerenim situacijama...
”Moj posao nije bio da ocjenjujem kvalitet radova što bi zahtijevalo izlazak na lice mjesta”, rekao je Rakočević.
Da li je ministar tražio garanciju Sberbanke?
Prema informacijama do kojih je došao CIN-CG ni tužilaštvo ni Vlada nijesu pokušali da stupe u kontakt sa osobama koje su potpisale garanciju. Predstavnici Ministarstva turizma jesu bili na sastanku u Sberbanci u Moskvi 2016, gdje su im predstavnici banke potvrdili da su potpisnici i dalje njihovi zaposleni i ovlašćena lica, ali se Vladini službenici nijesu se sastali sa njima.
Bar je tako tokom svjedočenja u aprilu 2021. godine tvrdila nekadašnja funkcionerka Ministarstva turizma Olivera Brajović. Pokazuje to Zapisnik o glavnom pretresu, u koji je CIN-CG imao uvid.
Bivši član Odbora direktora kiparskog Montena investa Vladislav Popović za CIN-CG tvrdi da Brajović na sudu nije govorila istinu. Popović, koji je 2020. podnio ostavku na članstvo u Bordu direktora Montena investa, rekao je da je Gardašević najprije nudio garanciju Master banke, kod koje je držao novac, ali da to nije prihvatio tadašnji ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović.
”Tražio je ili garanciju VTB ili Sber kao dvije najveće ruske banke. Gardašević im se obratio, ali su mu rekli da nema kod njih račun, a da bi otvorio račun proteći će vrijeme, a on je morao hitno da dostavi garanciju. Uputili su ga na rusku finansijsku agenciju, koja je posredovala u dobijanju garancije Sberbanka”, rekao je Popović.
Tvrdi da postoji pisani dokument Ministarstva turizma da je garancija provjerena i da je validna i da radovi mogu da počnu, o čemu CIN CG nema dokaz.
Kasnije zbog ruske aneksije Krima podsjeća Popović, u decembru 2015. godine uz niz drugih ruskih banaka i preduzeća, Crna Gora stavlja Sberbanku na ‘crnu listu’ sankcija.
Tužiteljka nije predložila saslušanje nikoga iz ruske banke
U optužnici, u koju CIN-CG ima uvid, piše da je Gardašević izvršio krivično djelo zloupotreba ovlašćenja u privredi, jer je, kao predsjednik Borda direktora u kompaniji Montena invest sa Kipra, u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi, neistinito prikazao stanje i rezultate poslovanja tog preduzeća pa na taj način doveo u zabludu tadašnjeg ministra održivog razvoja i turizma Branimira Gvozdenovića, prilikom donošenja odluke o poslovima upravljanja vezanim za realizaciju razvojnog-investicionog projekta hotela As.
To je, kako je navedeno, uradio na način što je 2014, pri potpisivanju Aneksa i ugovora o regulisanju međusobnih odnosa učesnika u kupoprodaji hotela As, pribavio bankarsku garanciju neistinite sadržine, navodno izdatu od Sberbanke iz Moskve, koja je dostavljena 12. februara 2014. godine u iznosu od tri miliona eura, “u kojem iznosu je državi Crnoj Gori pričinio štetu”.
Specijalna tužiteljka Zorica Milanović predložila je u optužnici da se pred sudom održi glavni javni pretres na koji će biti pozvani specijalna tužiteljka, okrivljeni Gardašević i njegovi advokati i zamjenica zaštitnice imovinsko-pravnih interesa Sanja Jaredić.
Milanović je predložila da se kao svjedoci pozovu i bivše službenice Ministarstva turizma Milena Radulović i Olivera Brajović, kao i sin Neđeljka Gardaševića, Dejan Gardašević koji je izvršni direktor Nega toursa.
Specijalna tužiteljka nije predložila da se pozove niko od predstavnika Sberbanke, niti iz predstavništva moskovskog Montena investa.
U optužnici je navedeno da je tokom saslušanja u SDT-u bivši ministar Gvozdenović rekao da je bankarska garancija vizuelno izgledala kako treba i imala je hologram. Kazao je da, kako investitor nije ispunjavao obaveze, donijeta je odluka o raskidu ugovora krajem 2015. godine i da se “preduzmu radnje u cilju naplate garancije”, ali je, nakon sastanka sa predstavnicima Sberbanke i dopisa koji su od njih dobili preko Ambasade Crne Gore u Moskvi, utvrđeno da je garancija nevalidna.
Na pitanje CIN-CG da li je ikada, dok je bila u Ministarstvu turizma, stupila u kontakt sa zaposlenima u Sberbanci koji su potpisali garanciju, Olivera Brajović je odgovorila da nakon sastanka krajem januara 2016. nije imala komunikaciju sa Sberbankom.
”Sa predstavnicima Sberbanke održan je sastanak krajem januara 2016. godine na kome smo obaviješteni da garancija nije izdata od strane njihove banke. Kao potvrdu navedene usmene izjave, Ministarstvo je naknadno primilo i dopis od Sberbanke”, kazala je.
Tada je, kako je Brajović rekla u sudu, potvrđeno crnogorskoj delegaciji da su osobe koje su potpisale garanciju zaposlene u toj banci. Niko, međutim, od predstavnika Vlade nije tražio sastanak s njima.
Čudan sastanak predstavnika Vlade Crne Gore i Sberbanke
Predstavnica Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Sanja Jaredić, koja je u ovom postupku ovlašćeni predstavnik oštećene strane - države Crne Gore, nije imala pitanja za Brajović nakon njenog svjedočenja na sudu na kojem je detaljno govorila o sastanku u moskovskoj banci.
Zapisnik o glavnom pretresu pokazuje da je branilac Gardaševića pitao nekadašnju funkcionerku Ministarstva da li su na sastanku u Sberbanci tražili da se sastanu sa osobama koje su potpisale garanciju i razgovaraju sa njima.
Brajović je, pokazuje zapisnik, odgovorila da nisu “jer je sastanak prije svega bio iznuđen, vrlo kratko trajao i bio neprijatan”. Ona je kazala i da nisu tražili provjeru kod nadležnih organa Rusije, u vezi sa tvrdnjama Sberbanke da nijesu izdali garanciju.
Ona je kazala i da taj Vladin resor nije imao obavezu da provjeri bankarsku garanciju, te da ne postoje nikakve definisane procedure za to. Rekla je i da od investitora nisu tražili finansijski izvještaj u vezi sa poslovanjem Montene invest.
Sud je pitao Brajović zašto su provjeravali bonitet Sberbanke, a ona je odgovorila da nije bilo uobičajeno da bankarsku garanciju dostavlja strana banka. Ali, kazala je, Ministarstvu nije bilo sumnjivo zašto se dostavlja strana bankarska garancija, “jer sa investitorom posluju od 2002. godine”.
Predstavnica Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Sanja Jaredić odbila je da novinarima CIN-CG da izjavu nakon ročišta u Višem sudu 22. novembra, uz obrazloženje da je postupak u toku i da nije “cjelishodno davati izjave”.
Iz institucije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa nijesu konkretno odgovorili na više pitanja CIN-CG, pa ni na ono da li su pokrenuli postupak pred crnogorskim i ruskim nadležnim organima, kako bi provjerili navode Sberbanke o tome da oni nijesu izdali bankarsku garanciju. Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Bojana Ćirović samo je odgovorila da su u pitanju postupci koji su počeli i bili u toku prije njenog imenovanja.
Privredni sud je 2016. godine, na zahtjev Zaštitnika, donio privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja na nedovršeni hotelski kompleks As i zemljišni kompleks od 36 hiljada kvadrata.
Sberbanka nije odgovorila na pitanja CIN-CG
Ni iz Sberbank nisu odgovorili CIN-CG na osnovu čega tvrde da je garancija lažna i da li su, ako je to nesporno utvrđeno, sankcionisali zaposlene koji su je potpisali. Spornu bankarsku garanciju, u koju je CIN-CG imao uvid, potpisali su zamjenik predsjednika Borda direktora Sberbank Maxim Poletaev i zamjenik predsjednika Borda moskovske filijale Sberbank Kozyrenko Yun.
”U slučaju neizvršavanja obaveza nalogodavca iz aneksa ugovora o regulisanju odnosa u vezi sa kupovinom hotela As, garant se obavezuje da će izvršiti prenos novca na žiro-račun korisnika garancije, u garantovanom iznosu na prvi zahtjev, bez primjedbi”, piše u garanciji.
Kao rok važenja bankarske garancije navodi se 1. februar 2016. godine.
Predsjednik države Milo Đukanović u aprilu te godine je u Skupštini rekao da je upravo u februaru Ambasada Crne Gore u Moskvi zvaničnim dopisom Sberbanke informisana da ta banka nije izdala predmetnu garanciju.
On je tada naglasio da se pokazalo da u institucionalnom mehanizmu države Crne Gore ne postoji razrađena procedura dodatnih kontrola validnosti, vjerodostojnosti izdatih garancija.
Popović: Vlada je oduzela hotel As Gardaševiću da bi ga dala drugom investitoru
Vladislav Popović za CIN-CG tvrdi da je u hotel As uloženo 50 miliona eura, a država se ugovorom obavezala da će, u slučaju raskida ugovora, vratiti investitoru 70 odsto investicije.
U Vladinoj Informaciji u vezi sa statusom privatizacionih ugovora iz oblasti turizma iz aprila 2013, navodi se da je kupac hotela As tvrdio da je do 2010. investirao 45 miliona eura, ali da je Vlada tražila da investitor prezentira na osnovu čega je izvršio toliko investiranje, što nije urađeno.
Nakon potpisivanja aneksa ugovora, investitor je navodno uložio još 5,5 miliona eura.
Vlada je u Informaciji o realizaciji ugovora i aneksa ugovora za hotel As, iz decembra 2015, navela da kupac do 15. novembra te godine nije uložio 7,5 miliona eura, odnosno 50 odsto ukupne investicije i da nije ispunio obavezu iz aneksa ugovora.
U izjavi za CIN-CG Popović je optužio bivšu vladu da je namjerno kasnila sa odobravanjem građevinske dozvole i da je sve uradila da oduzme hotel As, kako bi ga dala “novim igračima”, koji su ušli u vlasničku strukturu Hotelske grupe (HG) Budvanske rivijere, u čijem vlasništvu je As ranije bio. U vlasničkoj strukturi Budvanske rivijere od 2016. godine bili su MK grupa srpskog biznismena Miodraga Kostića i Stratex grupa američkog biznismena Nila Emilfarba, koji su zajedno imali 33 odsto akcija. Emilfarb je 2021. godine svoj udio od oko 15 odsto prodao Kostiću.
”U građevinskoj dozvoli, koju je potpisao Branimir Gvozdenović (tada ministar ekonomskog razvoja), piše: ‘po osnovu dokumentacije dostavljene 2004, izdaje se dozvola 2006. Znači da mu je trebalo da odluči dvije godine”, kazao je Popović. Ugovorom, koji je Vlada potpisala sa investitorom, država se obavezala da izda sve potrebne dozvole u roku od 30 dana, ali ne duže od 45 dana od podnošenja zahtjeva.
Gardašević: Hotel sam mogao finansirati od prodaje vila
Neđeljko Gardašević je za CIN-CG rekao da, kako je građevinska dozvola kasnila, njegov ruski partner je izašao iz projekta i on je ostao sam.
Objašnjava da je prvobitno plan bio da se u stari hotel, u enterijerske radove, uloži 16 miliona tadašnjih maraka (osam miliona eura), ali postojeći objekat nije zadovoljavao standardne, sobe su bile male.
Zbog toga je, kako kaže, odlučio da gradi luksuzni rizort.
”Uzimajući u obzir sve okolnosti pokušavamo da dođemo do rješenja, da nam država da kamenjar iznad hotela od 4,5 hektara za vile, imamo mi tu jedno malo parče pa da napravimo ekskluzivno naselje za prodaju i djelimično finansiramo hotel. To bi sve ukupno bilo oko 150 miliona eura”, kazao je Gardašević.
Vladislav Popović navodi da je Gardašević potrošio ogroman novac da bi izveo preduzeće iz stečaja, koji je 2018. u Nega tours Montenegro, uveo Privredni sud na čijem je čelu tada bio Blažo Jovanić, kasnije uhapšen i optužen za zloupotrebu službenog položaja i malverzacije u više stečajnih postupaka, između ostalog i u ovom postupku.
Uvođenjem stečaja, prekinuta je parnica u Privrednom sudu, koju su sredinom 2016. pokrenuli država i Budvanska rivijera tražeći da se imovina Gardaševića i Nega toursa vrati državi i Budvanskoj rivijeri.
Skupština Crne Gore je takođe sredinom 2016. godine usvojila zaključke, od kojih je najvažniji da se u slučaju raskida ugovora hotel ne može vratiti Budvanskoj rivijeri, već se mora tretirati kao imovina države.
Dok sporenja oko hotela As teku, rastu gubici u crnogorskom turizmu od ovog sumnjivog posla. Prolaskom godina šteta će se samo uvećavati, a gotovo je izvjesno da će još dugo jedna od najljepših uvala Jadrana ostati devastirana.
Centralna banka odbila da provjeri bonitet Sberbanke
Savjet za privatizaciju je krajem 2013. godine od Centralne banke Crne Gore (CBCG) tražio da provjeri bonitet Sberbanke, što je CBCG odbila i uputila ih na bonitetne agencije.
U dopisu CBCG, u koji CIN-CG ima uvid, piše da Centralna banka ne provjerava bonitet banaka sa sjedištem u inostransvu.
”Kako je rejting utvrđen od strane međunarodno priznatih rejting agencija Moody’s, Standards&Poor’s i Fitch, jedan od najznačajnijih pokazatelja boniteta pravnih subjekata, predlažemo da na sajtovima ovih rejting agencija pronađete podatke o kreditnom rejtingu ove banke”, piše u dopisu.
Hilton nije uključen u projekat
Da bi nezavršena građevina u Perazića dolu mogla da se napokon pretvori u luksuzni hotelski kompleks najavili su početkom godine iz Budvanske rivijere.
Kako je tada saopšteno “Vijestima”, Hilton grupacija je zainteresovana da preuzme završetak izgradnje hotela, a predstavici te kompanije namjeravaju da dođu i upoznaju se detaljno sa dokumentacijom i mogućnostima ulaganja u hotel As.
Iz Hiltona su, međutim, za CIN-CG kratko odgovorili da nijesu uključeni u projekat.
”Ovo nije projekt u koji je Hilton uključen”, rekao je direktor za komunikacije u Hilton grupi za Evropu i Srednji istok i Afriku, Džon Bruks.
Iz Ministarstva ekonomskog razvoja za CIN-CG su rekli da postoji interesovanje više preduzeća za preuzimanje nastavka investicije.
”Ovo Ministarstvo sprovodi aktivnosti na stvaranju preduslova koji bi omogućili da se u konačnom projekat privede namjeni”, kazali su.
Bivši ministar nije odgovorio na pitanja iako je obećao
Bivši ministar turizma i održivog razvoja Branimir Gvozdenović nije za CIN-CG odgovorio na optužbe bivšeg člana borda direktora kiparske kompanije Montena invest Vladislava Popovića, iako je obećao da hoće.
CIN-CG je pitao Gvozdenovića kako komentariše optužbe saradnika optuženog Gardaševića da je kao ministar turizma “namjerno odugovlačio izdavanje građevinske dozvole za izgradnju hotela”, kao i optužbe da je htio da vrati As Budvanskoj rivijeri, kako bi hotel preuzeo Kostić. Gvozdenović nije odgovorio ni na navode Popovića da je upravo on tražio garanciju Sberbank ili VTB banke, ne prihvativši garanciju Master banke.
Bonus video:
