Teško je povjerovati da je rupa u Zakonu o porezu na dohodak fizičkih lica, koja se odnosi na naplatu poreza na kapitalnu dobit, bila slučajnost. Država je godinama gubila milione, kazao je u intervjuu “Vijestima” državni sekretar u Ministarstvu finansija dr Ilija Vukčević.
Izmjenama Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica se uvodi mogućnost da Uprava prihoda i carina (UPC) može da izvrši procjenu vrijednosti kupoprodaje udjela u preduzećima, te utvrdi stvarnu vrijednost u cilju naplate poreza na kapitalnu dobit. Možete li pojasniti primjenu ove odredbe?
Riječ je o normi koja ima za cilj sprečavanje zloupotreba kada se ugovorom o kupoprodaji udjela cijena definiše ispod stvarne, te na taj način izbjegne ili umanji plaćanje poreza na kapitalnu dobit. Ova vrsta antievazione norme je prisutna i u slučaju plaćanja drugih poreskih oblika. Kada kupujete motorno vozilo, nadležni organ ima pravo da zanemari cijenu iz ugovora, ili kada je riječ o porezu na promet nepokretnosti nadležni organ putem vještaka utvrđuje tržišnu vrijednost nepokretnosti.
Štaviše, u istom Zakonu o porezu na dohodak fizičkih lica kod kapitalnog dobitka ostvarenog prodajom nepokretnosti nadležni organ ima pravo da preispita cijenu iskazanu u ugovoru. Drugim riječima, isključivo kada je riječ o kupoprodaji udjela i hartija od vrijednosti nije postojalo ovo ovlašćenje poreskog organa, pa je teško povjerovati da je ova rupa u zakonu slučajnost.
Da li će UPC kontrolisati sve ugovore o prodaji udjela koji se podnose preko Centralnog registra?
Norme se ne pišu za određena privredna društva već za sve adresate koji se mogu naći u zakonskom opisu poreskog činjeničnog stanja. Stoga, UPC ima mogućnost da izvrši kontrolu svih prenosa udjela u proteklih pet godina. Podatke može dobiti od Centralnog registra privrednih društava kada je riječ o udjelima, a Centralnog klirinškog depozitarnog društva u pogledu hartija od vrijednosti.
Kako se utvrđuje stvarna vrijednost udjela?
Kao i kod prodaje nepokretnosti na osnovu Zakona o poreskoj administraciji nadležni organ će angažovati stručno lice ili vještaka da izvrši procjenu.
Ukoliko se utvrdi razlika između prodajne i stvarne cijene ko plaća porez na kapitalnu dobit, te da li može biti krivičnog djela ukoliko je neko plaćao značajno nižu vrijednost?
Obaveznik poreza na kapitalnu dobit je prodavac nepokretnosti, udjela ili hartija od vrijednosti. Što se tiče eventualne krivične odgovornosti, ona se cijeni shodno činjenicama svakog pojedinačnog slučaja od strane nadležnog tužilaštva.
Ministarstvo finansija je najavilo da će zajedno sa UPC utemeljiti novu politiku naplate poreza na kapitalnu dobit. Šta to sve podrazumijeva?
Pored kapitalnih dobitaka kod prodaje udjela i hartija od vrijednosti, poreska obaveza može nastati i prilikom prodaje nepokretnosti. Izuzeci su ako je za tu nepokretnost vezano prebivalište lica, ukoliko je prenos izvršen u vezi sa brakom ili je riječ o poklonu u prvom nasljednom redu. Ova obaveza postoji ukoliko je prodajna cijena nepokretnosti veća od nabavne vrijednosti, ili cijene građenja. Ukoliko prodavac ne može da je dokumentuje, ili mu je to povoljnije, smatraće se da je nabavna cijena 80% prodajne, što će u praksi biti najčešći slučaj. Plaća se podnošenjem godišnje poreske prijave do kraja aprila za prethodnu godinu.
Dakle, prilikom prodaje nepokretnosti pored obaveze poreza na promet nepokretnosti koji plaća kupac, prodavac može imati obavezu plaćanja poreza na kapitalni dobitak. Riječ je o dvije strane jedne iste medalje. Navešću jednostavan primjer. Ukoliko je cijena nepokretnosti 100.000 eura, kupac plaća 3% porez na promet nepokretnosti što iznosi 3.000 eura. Sa druge strane, prodavac predmetnu cijenu umanjuje za 80% što je iznos od 20.000 eura i na tu osnovicu plaća 15% poreza na kapitalne dobitke što takođe iznosi 3.000 eura. Dakle, efektivna poreska stopa je negdje oko 3%.
Koliko je do sada naplaćivano poreza na kapitalnu dobit u prethodnim godinama? Da li možete da procijenite koliko bi godišnje budžet mogao da prihoduje na ovaj način?
Trenutno ne postoje jasni podaci o prihodima od ovog poreskog oblika, ali može se reći da su ove cifre zanemarljive kada se u obzir uzme mali broj podnesenih poreskih prijava.
Kada je riječ o mogućim prihodima, u pogledu 2022. godine imamo podatak Monstata da su stranci u prvih deset mjeseci kupili nepokretnosti u iznosu od 370 miliona eura. Tome treba dodati zadnja dva mjeseca kada je riječ o strancima, iznos nekretnina koje su kupili crnogorski državljani, kao i činjenicu da se često u ugovorima unosi niža cijena koja se kasnije u kontroli izmijeni na više. Sa druge strane, u pogledu kapitalnih dobitaka od prodaje udjela i hartija od vrijednosti, ta računica je potpuno nepoznata. U svakom slučaju može se zaključiti da je država svake godine gubila milionske prihode.
Rok za prijavu kraj aprila, UPC će imati kampanju da objasni novine
Šta su sljedeći koraci koje će preduzeti MF i UPC u pogledu uspostavljanja efikasnog sistema naplate poreza na kapitalnu dobit?
Ono što treba istaći je da za fizička lica obaveza plaćanja ovog poreza za 2022. godinu dospijeva posljednjeg dana aprila. Dakle, građani koji su izvršili prodaju nepokretnosti, udjela u privrednom društvu ili hartija od vrijednosti mogu imati obavezu da podnesu poresku prijavu i plate porez do kraja četvrtog mjeseca. U tom cilju biće sprovedena javna kampanja koja će građanima približiti ovu činjenicu. Plaćanjem poreske obaveze na vrijeme poreski obveznici će izbjeći plaćanje novčanih kazni u slučaju nepodnošenja poreske prijave. Sa druge strane, UPC će započeti sa aktivnostima na organizaciji kontrola, ne samo za prošlu, već i za proteklih pet godina kako to predviđa Zakon o poreskoj administraciji.
Retroaktivnost utvrđena u skladu sa Ustavom
U javnosti je bilo komentara da je ovoj normi dato retroaktivno dejstvo suprotno Ustavu. Da li smatrate ove prigovore opravdanim?
Ovakve reakcije su očekivane. Prvo jer je povratno dejstvo normi uvijek jako kompleksno pitanje. Drugo jer će oni na koje se obaveza odnosi pokušati na sve načine da je ospore i izbjegnu obavezu.
Povratno dejstvo normi je u načelu zabranjeno, međutim, stav 2 člana 147 Ustava predviđa izuzetke od ovog pravila. Preciznije, da bi određena norma mogla da ima povratno dejstvo, treba da ispunjava dva uslova - da je riječ o pojedinoj normi zakona, kao i da je utvrđen javni interes za povratno dejstvo norme.
Prilikom donošenja predmetne norme ispunjena su oba kriterijuma. Prvi je da je riječ o samo jednoj odredbi zakonskog teksta, dakle nema povratno dejstvo cijeli zakon. Drugi je da je utvrđen javni interes prilikom donošenja norme. Naime, amandman kojim je predložena norma u obrazloženju sadrži jasno definisan javni interes za povratnim dejstvom norme. Nakon toga je sa ovom činjenicom upoznat i zakonodavni odbor koji je glasao za takav amandman, pa je u zapisniku i konstatovano da norma ima povratno dejstvo. Na kraju, poslanici Skupštine su prilikom glasanja u plenumu glasali za amandman, a nakon toga i posebno za činjenicu da će norma imati povratno dejstvo.
Dakle, na ovaj način ispunjeni su svi uslovi iz Ustava koji omogućava da određena norma zakona ima povratno dejstvo. Mogućnost preispitivanja u roku od pet godina se poklapa sa rokom za utvrđivanje poreske obaveze predviđenim Zakonom o poreskoj administraciji. Uostalom, ovakvih izuzetaka je bilo i do sada, pa i prošle godine kada je Skupština odlučila da da povratno dejstvo takođe odredbi Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica.
Bonus video:
