Ministarstvo unutrašnjih poslova godinama zahtijeva od radnika na benzinskim pumpama da idu na obuke i polažu ispit da bi dobili uvjerenje o osposobljenosti za utovar i istovar opasnih materija, iako to zakon ne zahtijeva, a iz Ministarstva prosvjete navode da u Crnoj Gori ne postoji licencirani organizator programa obrazovanja za osposobljavanje osoba koje učestvuju u utovaru i istovaru opasnih materija.
Taksa za polaganje ovog ispita iznosi 30 eura, a prema rješenju MUP-a iz 2016. godine taj novac između sebe dijele predsjednik, sekretar i dva člana ispitne komisije. Predsjednik i sekretar dobijaju po 30 odsto, a članovi komisije po 20 odsto od uplaćenog novca.
Četiri člana komisije podijelila 24.000 eura
U prošloj godini, prema podacima MUP-a u koje su “Vijesti” imale uvid, ovaj ispit je položio 231 radnik, u 2021. njih 270, a u 2020. je izdato 298 ovih uvjerenja. Samo od onih koji su položli ovaj ispit četvoročlana komisija je dobila 24 hiljade eura. Uvjerenje o položenom ispitu važi pet godina pa radnici moraju ponovo da ga polažu.
Iz Udruženja naftnih kompanija, koji se već mjesecima prepisuju sa više državnih institucija o ovom problemu, traže da se ova praksa prekine jer se zakon odnosi na utovar, prevoz i istovar opasnih materija a ne na točioce goriva, da takva obaveze ne postoji nigdje u Evropskoj uniji, da predstavlja bespotreban trošak i biznis barijeru... Iz ovog poslovnog udruženja su najavili da pripremaju dokumentaciju za podnošenje krivičnih prijava.
Na pitanje “Vijesti” na osnovu kojeg zakona i ovlašćenja MUP zahtijeva da zaposleni na benzinskim pumpama na radnim mjestima prodavca-točioca goriva moraju imati uvjerenje za položen stručni ispit utovara i istovara opasnih materija, iz MUP-a su odgovorili da je članom 32 Zakona o prevozu opasnih materija, predviđeno da osobe koje učestvuju u utovaru i istovaru opasnih materija moraju imati uvjerenje o osposobljenosti za vršenje poslova utovara i istovara opasnih materija.
Zakon ne pominje točioce goriva
Nisu pojasnili kako se utovar i istovar opasnih materija odnosi na točioce goriva.
”Obrazovanje i osposobljavanje lica koja učestvuju u utovaru i istovaru opasnih materija sprovodi organizator obrazovanja, shodno propisima kojima se uređuje obrazovanje odraslih, a po programu koji mora biti u skladu sa ADR sporazumom (Evropski sporazum o međunarodnom transportu opasnih roba).
Obuka se prije svega odnosi na lica koja su zaposlena kod prevoznika, pošiljaoca ili primaoca opasnog tereta, lica koja su zaposlena na utovaru i istovaru opasnog tereta i lica zaposlena kod organizatora prevoza opasne materije (špeditera)”, navedeno je u odgovoru iz MUP-a ne precizirajući da se to odnosi i na točioce goriva.
U članu 32, na koji se poziva MUP, piše “lica koja učestvuju u utovaru i istovaru opasnih materija u drumskom i željezničkom saobraćaju moraju imati najmanje III nivo kvalifikacija obrazovanja i uvjerenje o osposobljenosti za vršenje poslova utovara i istovara opasnih materija izdato u skladu sa ovim zakonom”.
Iz Ministarstva prosvjete su u martu na zahtjev UNK za slobodnim pristupom informacijama odgovorili da: “Uvidom u registar licenciranih organizatora obrazovanja odraslih koje vodi Ministarstvo prosvjete, ne postoji pravno lice ili preduzetnik za izvođenje programa obrazovanja za osposobljavanje lica koja učestvuju u utovaru i istovaru opasnih materija”.
U samom uvjerenje koje MUP izdaje polaznicima nema pozivanja ni na jedan zakon, nema preambule već samo da je osoba položila “ispit o osposobljenosti za vršenje poslova utovara i istovara opasnih materija u drumskom i željezničkom saobraćaju”. Nigdje se ne pominje njihovo radno mjesto točioca goriva.
EK odgovorili da se zakon odnosi na prevoz
Kada je usvajan zakon tadašnje Ministarstvo saobraćaja i pomorstva je u upitniku Evropskoj komisiji odgovorilo da se “ovim Zakonom uređuju uslovi pod kojima se vrši prevoz opasnih materija i radnje koje su u vezi s tim prevozom (pripremanje materije za prevoz, utovar, istovar i usputne manipulacije), kao i nadzor nad sprovođenjem ovog Zakona”.
Generalni sekretar Udruženja naftnih kompanija Boris Spalević kazao je “Vijestima” da ovim mišljenjem Ministarstvo saobraćaja informiše Evropsku komisiju o zakonu.
”Na pitanje EK jasno i nedvosmisleno kažu da se Zakonom uređuju uslovi pripremanja opasne materije za prevoz, utovar i istovar, kao i usputne manipulacije u vezi sa tim prevozom. Ovo je dodatna potvrda da se sada traženo Uvjerenje za položen stručni ispit utovara i istovara opasnih materija ne može odnositi na prodavca - točioca goriva na benzinskim stanicama, jer on nije akter prevoza. MUP ne želi da konstatuje tu činjenicu iz samo jednog interesa da bi nastavili dalje rad u komisijama koje se plaćaju, čime nastavljaju decenijsku pogrešnu primjenu i pogrešno tumačenje zakonskih odredbi, na štetu privrednika”, kazao je Spalević.
On je kazao da ne spore da ispit treba da polažu vozači cisterni i oni koji obavljaju utovar i istovar goriva, ali ne i prodavci - točioci goriva jer ih zakon nigdje ne pominje, niti postoji uporedna praksa sa zemljama EU.
Spalević je kazao da im iz MUP-a izbjegavaju jasno odgovoriti gdje počinje a gdje se završava “utovar i istovar opasnih materija”
MUP: Članovi komisije imaju pravo na naknadu
Iz MUP-a su “Vijestima” naveli da ministar obrazuje komisiju za polaganje ispita i da su članovi predstavnici MUP-a, organa državne uprave za poslove saobraćaja (Ministarstvo kapitalnih investicija) i Centra za stručno obrazovanje, kao i da komisija ima ukupno četiri člana.
”U skladu sa članom 26 stav 3 i 4 Zakona o zaradama u javnom sektoru propisano je da članovi ispitne komisije imaju pravo na naknadu, koja se organizuje u javnom sektoru i služi za sticanje zvanja i zasnivanja radnog odnosa i da se komisija finansira iz sredstava koju uplaćuju kandidati. Predmetnim rješenjem ministra je definisana i naknada koja pripada predsjedniku, sekretaru i članovima komisije. Taksa za izdavanje Uvjerenja o osposobljenosti za vršenje poslova utovara i istovara opasnih materija propisano je Zakonom o administrativnim taksama i iznosi 30 eura po kandidatu”, navedeno je “Vijestima iz MUP-a.
Naveli su i da je na osnovu Zakona o prevozu opasnih materija donesen i Pravilnik o bližem načinu organizovanja i sprovođenja provjere znanja lica koja učestvuju u utovaru i istovaru opasnih materija.
U samom pravilniku donijetom 2015. godine se ne pominje radno mjesto “prodavca - točioca goriva”, već da se njime propisuje “bliži način organizovanja i sprovođenja provjere znanja lica koja učestvuju u utovaru i istovaru opasnih materija u drumskom i željezničkom saobraćaju”. Ispit se sastoji iz pisanog testa sa 30 pitanja, a polaganje traje dva sata.
Iz MUP-a su naveli da nisu u mogućnosti da daju tačan iznos uplaćenog novca za polaganje ovih ispita za 2020, 2021. i 2022. godinu.
Zbog spornog tumačenja nemoguće samouslužne pumpe
Ovakvo tumačenje zakona da gorivo na pumpama mogu da toče samo zaposleni koji su položili ovaj ispit, onemogućava da se u Crnoj Gori, po ugledu na zemlje EU, formiraju samouslužne benzinske pumpe - takozvani “self-service” gdje samo kupci toče gorivo preko posebnih aparata.
Na ovakvim pumpama gorivo je obično jeftinije za nekoliko centi, nego na običnim gdje gorivo sipa zaposleni.
”EU direktivama i pravilnicima zemalja koje su članice EU dozvoljeno je da uz posebno propisane uslove benzinska stanica radi i bez nadzora zaposlenih gdje se automatski za automobile može sipati makisimalno do 90 litara i tri minuta rada automata, nakon čega se oprema automatski gasi, a slično je i za kamione. Zakon predviđa jasno napisano uputstvo za rad na takvim automatskim aparatima. Mi i sada na našim pumpama imamo zahtjeve stranih turista da sami sipaju gorivo. Ako bi se primjenjivalo MUP-ovo tumačenje zakona, onda bi i oni morali polagati ispite”, kazao je Spalević.
On je naveo da su sada u Češkoj sve benzinske pumpe samouslužne, u Njemačkoj je 88 odsto, Francuskoj 52 odsto..., najmanje je u Italiji 36 odsto.
Bonus video:
