Minimalna zarada u Crnoj Gori od januara prošle godine iznosi 450 eura u neto iznosu, a ukupne dažbine na nju koštaju još 117 eura. Iznos minimalne zarade prima oko 50 hiljada zaposlenih, što je oko 22 odsto od ukupnog broja radnika.
Njen iznos se utvrđuje Zakonom o radu i nije vezan za iznos prosječne zarade.
U periodu od 2013. do 2019. godine minimalna zarada je bila na istom iznosu od 193 eura. Na kraju tog perioda ona je iznosila 40 odsto tadašnje prosječne zarade od 480 eura.
Tek u maju 2019. godine Vlada i poslodavci su pristali da nakon šest godina mirovanja povećaju iznos minimalne zarade na 222 eura. Poslodavcima je tada kao ustupak smanjen iznos doprinosa za zdravstveno osiguranja za 2,3 odsto bruto zarade.
Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori minimalac se izmjenom zakona od 1. oktobra 2021. povećava na neto iznos od 250 eura, da bi od 1. januara na predlog tadašnje Vlade kroz program poreske reforme “Evropa sad” bio utvrđen na 450 eura. Tada su poslodavci prihvatili ovo povećanje od 80 odsto, jer je istovremeno uveden neoporezivi dio zarade do 700 eura neto i ukinut doprinos za zdravstveno osiguranje od 20,5 odsto.
Prosječna zarada u Crnoj Gori za april ove godine iznosi 786 eura, tako da minimalna ima vrijednost od 57 odsto prosječne.
Najnižu prosječnu neto zaradu u Crnoj Gori, prema podacima Uprave za statistiku Monstat, u aprilu su imali zaposleni u skoro pa ugašenoj prerađivačkoj industriji od 610 eura, a zatim slijede prosječne zarade u trgovini 646 eura i ugostiteljstvu od 688 eura.
Zaposleni koji primaju minimalne zarade od januara imaju dodatnu povoljnost, jer se zbog izmjene Opšteg kolektivnog ugovora sve naknade koje dobijaju uz zaradu - za prekovremeni rad, rad za praznike i ostalo, moraju dodatno računati na iznos minimalne zarade što do tada nije bio slučaj. Dio poslodavaca je koristio zakonsku prazninu da im te naknade uvrsti unutar obračuna za minimalnu zaradu.
U predizbornoj kampanji se najavljuje da će minimalna zarada biti 700 eura, ali je dio javnosti u pravcu tih obećanja skeptičan.
Srbija: Korpa mnogo brža od plate
Vanredni pregovori o povećanju minimalne cijene rada u Srbiji krajem maja na inicijativu dva reprezentativna sindikata odmah su prekinuti; sindikati traže da vanredno povećanje “minimalca” važi od 1. jula, a Vlada Srbije u priličnom saglasju sa poslodavcima hoće dijalog prije vremena, ali za narednu godinu.
Do tada bi na snazi minimalna cijena rada utvrđena avgusta lani od oko 40.000 dinara, odnosno 330 eura, koju je inflacija dobro načela i prije nego što je stupila na snagu 1. januara 2023.
Predsjednica Ujedinjenih granskih sindikata Nezavisnost i odnedavno potpredsjednica Evropske konfederacije sindikata Čedanka Andrić za Danas kaže da UGS i Savez samostalnih sindikata Srbije, kao inicijatori pregovora, saglasni da su se stekli uslovi za vanredno usaglašavanje “minimalca” koji kaska sa tzv. minimalnom potrošačkom korpom.
U februaru, prema podacima Ministarstva za trgovinu koje utvrđuje mjesečni ceger potreba, minimalna potrošačka korpa koštala je 50.299 dinara (oko 426 eura), petinu više od minimalca, a sada je već otkaskala za četvrtinu od minimalne cijene rada.
Zakonom o radu je za utvrđivanje “minimalca” nadležan Socijalno-ekonomski savjet koji u pregovorima sa predstavnicima sindikata, poslodavaca i Ministarstvom za rad najkasnije do 15. septembra tekuće godine utvrđuje iznos za narednu. Ako SES ne donese odluku u roku od 15 dana od početka pregovora, o visini minimalne cijene rada odlučuje Vlada Srbije u narednih 15 dana. Zakon predviđa i vanredno usaglašavanje, ako se poremete glavni parametri, prije svega inflacija i troškovi života.
Sa izuzetkom prošle godine kada je SES odlučio konsenzusom, visinu ove zarade više od decenije proglašava Vlada, a još češće predsjednik Srbije Alaksandar Vučić, koji apsolutno nema ingerencija u ovoj oblasti, kako naglašava Andrić. Vlada sada poručuje da je, navodno, projektovana inflacija već uvršćena u ovogodišnji “minimalac”, te da bi povećanje za 20 odsto koje se traži podstaklo inflaciju i – nezaposlenost!
Poslodavci koji isplaćuju zarade veće od minimalne ne protive se novom iznosu, tim prije što bi se i neoporezovani dio zarada podigao, pa bi i oni mogli još neki dinar da dodaju zaposlenima.
U tome je i ključ protivljenja vlasti – jer će priliv novca u budžet biti manji, a njihove obaveze kao poslodavca veće. Naime, od oko 400.000 zaposlenih, što je svaki šesti od ukupnog broja, koji imaju najnižu zaradu, dobar dio radi u javnom sektoru, što znači da bi rashodi budžeta po tom osnovu bili povećani. Čuvene “tetkice” u školama, recimo, listom su na “minimalcu”.
Pri čemu treba znati da se nonimalna zarada može isplaćivati po zakonu samo šest mjeseci, dok se poslovanje ne konsoliduje. No država kao najveći poslodavac ne poštuje zakon, pa je to dozvoljeno i drugima.
Inače, prosječna zarada za mart u Srbiji bila je 85.485 dinara, što je oko 700 eura, a medijalna 180 eura manje (64.363 dinara), što znači da je više od polovine zaposlenih bilo u zoni bijede između minimalne i medijalne zarade.
No, uporedna statistika pokazuje da minimalna zarada u Srbije nije najniža u regionu, tu je negdje na sredini, ali tih 330 eura su relativni, pošto centralna banka monetarnom politikom “drži” na uzdi euro, odnosno vještački pumpa vrijednost dinara. To izaziva poremećaje u proizvodnim troškovima, a vlastima omogućava da se hvale stalnim rastom zarada, premda je realna kupovna moć u konstantnom padu.
Jedna od mantri kojom se dokazuje uspjeh ekonomske politike jeste rast zarada, pa i minimalne, što pokazuju i brojke Tako je minimalna zarada u posljednjoj godini “prethodne vlasti” 2011. bila u rasponu od 15.200 dinara, do 17.920. Euro je u to vrijeme vrijedio između 100 i 105 dinara, a potrošačka korpa je bila oko 300 eura. Isti raskorak se drži i danas, premda su iznosi razaličiti.
Neznatan rast minimalca zabilježen je 2012, a potom je od 2013. do 2017. vrijedio između 18.400 koliko je bio juna 2013, do 23.920 avgusta 2017. No i euro je “varirao”, pa je u tom periodu minimalac bio negdje između 180 i 210 eura.
Prvi značajni rast izražen u eurima bilježi se 2019. kada je iznos stigao do 28.575 dinara, ali te godine je i dinar “ojačao” prema euru.
Naredne tri godine minimalac izražen i u dinarima i u eurima raste – ali potrošačka korpa, i minimalna i prosječna, uvijek biva brža, a prošla i ova godina sa dvocifrenom inflacijom dodatno su obesmislili i statistiku objašnjenja vlasti. Štaviše, ministar trgovine Tomislav Momirović u četvrtak je izazvao salve smijeha izjavom da su cijene počele da padaju! Iako i sam zna da su osnovne životne namirnice u odnosu na isti period prošle godine 30 do 50 odsto skuplje.
Dvije aktuelne slike bolje govore od brojki – instruktori vožnje u Nišu štrajkovali su u četvrtak pošto njihov čas vrijedi samo 380 dinara (3 eura i 20 centi), pa često ni za “minimalac” ne zarade. Zaposleni u konfekciji Falk Ist u Knjaževcu štrajk su počeli u petak jer, kako su rekli kolegi Miljku Stojanoviću, šiju za Guči, a žive od minimalca ili nešto preko.
Hrvatska: U deset godina minimalna plata porasla 75 posto i iznosi 560 eura neto
Sedamsto euro bruto ili 560 eura neto minimalna je plata u Hrvatskoj i moglo bi je primati negdje oko 70 hiljada zaposlenih prema procjeni hrvatskog ministra rada. U oktobru prošle godine, kad je donesena odluka o visini minimalca, minimalac je iznosio polovicu (50,3 posto) prosječne bruto plate, da bi do trećeg mjeseca 2023. godine vrijednost minimalca pala na 45 posto prosjeka. Do kraja ove godine vjerovatno će se spustiti na oko 40 posto i tako opet ispočetka.
Visinu minimalne plate određuje Vlada jednom godišnje, uz prethodne konsultacije sa socijalnim partnerima koje u pravilu završe rogoborenjem jednih i drugih, svako zbog svojih motiva. Firmama, posebno iz radno-intenzivnih djelatnosti to je previše, sindikatima premalo. Činjenica je da minimalna plata raste znatno brže od prosječne, na primjer u godini hrvatskog ulaska u EU – 2013 – minimalna je bruto plata bila 400 eura i od tada je porasla 75 posto. U tom desetogodišnjem razdoblju prosječna je neto plata nominalno rasla manje – 52 posto. Realno su, pak, kad se uračuna inflacija, u deset godina prosječne plate porasle oko 20 posto.
Snažnije povećanje primanja dogodilo se u 2023. godini, kada je od kraja prošle do marta ove godine prosječna neto plata porasla oko osam posto i za mjesec mart iznosila 1130 eura neto (1556 bruto). Prema platama iz decembra 2022. godine, Hrvatska je na kraju prošle godine imala 140.000 zaposlenih u pravnim osobama (bez obrta i slobodnih profesija) čije su bruto plate bile do 700 eura. Već za januar 2023. primanja zaposlenih iz prve desetine zaposlenih sa najnižim primanjima, skočila su na oko 800 eura bruto i tu su se držala iduća tri mjeseca za koje postoje javno objavljeni podaci.
Posljedica je to, prvenstveno, rasta minimalne plate i jedne ranije zakonske intervencije hrvatske Vlade da se unutar minimalne plate nalazi samo plata za redovan rad. Dodaci za prekovremeni rad, rad vikendom, rad u smjenama i slično moraju se isplatiti mimo minimalca. Inače, struktura zaposlenih po visini plate pokazuje da deset posto najslabije plaćenih radnika u zemlji trenutno zarađuje oko 630 eura neto, srednja ili medijalna plata je 950 eura, a deset posto najbolje plaćenih Hrvata ima neto platu veću od 1715 eura.
Minimalne su plaće najzastupljenije u zaštitarskoj branši, tekstilnoj i drvnoj industriji, pojedinim dijelovima metalne industrije te obrtu i samostalnim profesijama gdje se tradicionalno isplaćuju niže plate da bi se izbjeglo plaćanje socijalnih doprinosa.
Hrvatska je vlada najavila da će od iduće godine dodatno povećati neto primanja na male plate tako što će radnike čije se plate kreću od 700 do 1300 eura bruto osloboditi obaveze plaćanja dijela penzionih doprinosa. Tehnički to će se napraviti tako što će na bruto platu od 700 eura 300 eura biti oslobođeno plaćanja doprinosa za penziono osiguranje za državni penzioni sistem (15 posto), a doprinosi će se obračunavati na preostalih 400 eura. To će se oslobođenje regresivno smanjivati do bruta od 1.300 eura nakon kojega će se naplaćivati puni doprinosi. Sindikati su kritikovali prijedlog jer smatraju da šteti penzionom sistemu i donosi prekid veze između plaćenih doprinosa i iznosa penzije. Inače, kada odu u penziju svi zaposleni čije su plate tokom radnog vijeka bile ispod 80 postotne prosječne plate u državi ulaze u kategoriju najniže, od države, zagarantovane penzije, koja trenutno iznosi 11 eura po godini staža.
BiH: Velika očekivanja od nove Vlade
Rekordna inflacija sa kojom se suočila Bosna i Hercegovina najviše je pogodila građane koji primaju minimalnu platu.
Kako bi ublažila njene posljedice, vlast je u proteklom periodu posegnula za povećanjem minimalca. Tako je Vlada FBiH 12. januara ove godine donijela Odluku kojom je utvrdila najnižu platu za period od 1. januara do 31. decembra 2023. u neto iznosu od 596 KM (298 eura), što predstavlja povećanje za 9,85 posto u odnosu na najnižu platu utvrđenu za 2022.
No, to ni blizu nije dovoljno da se pomogne građanima, posebno ako se uzme u obzir da je galopirajući rast cijena doveo do toga da potrošačka korpa iznosi blizu 3000 KM (1.500 eura).
Ipak, tračak nade daje novoimenovana Vlada FBiH kojoj je jedan od prioriteta povećanje minimalne plate na 1000 KM, uz usvajanje Zakona o minimalnoj plati. To je za Oslobođenje još jednom potcrtao Vojin Mijatović, federalni ministar razvoja, preduzetništva i obrta.
“To je treći dio koji nedostaje uz izmjene i dopune Zakona o doprinosima i Zakona o porezu na dohodak. Kada se završi neophodna kalkulacija vrlo brzo će to biti na Vladi, a onda i u Parlamentu FBiH. To je naša obaveza i strateško opredjeljenje. Uz dogovor sa udruženjem poslodavaca i sa sindikatima idemo u taj proces do kraja godine. To se mora riješiti kako bimo zaustavili odlazak radne snage iz Bosne i Hercegovine. Puno je prioriteta, a to je jedan od prioriteta ove Vlade”, naglasio je Mijatović.
Mevludin Bektić, član delegacije Saveza samostalnih sindikata BiH u Ekonomsko-socijalnom vijeću, za Oslobođenje podsjeća da se minimalac usklađuje po Uredbi federalne Vlade.
“To je neprihvatljivo kada znamo da smo imali inflaciju prošle, ali i ove godine. Neprihvatljiv je koncept da držimo status quo i da čekamo još šest mjeseci do usklađivanja nove minimalne plate. Mi smo to u više navrata iznosili. Vlada u starom sazivu je ignorisala socijalni dijalog kroz ESV i svojom Uredbom je donijela odluku o načinu usklađivanja minimalne plate bez obzira na protivljenje sindikata. Poslodavcima se više izašlo u susret nego sindikatima, mada ni poslodavci nisu zadovoljni. Nalazimo se u jednoj vrsti geta Vlade koja je izazvala ovakvu situaciju i ovako trajno niska primanja radnika bez obzira na prisutnu inflaciju”, ističe Bektić.
Zbog svega navedenog je, kaže nam, potrebno pet minimalnih plata da bi radnik mogao izdržavati porodicu, što izaziva ogorčenje.
“Velika su očekivanja od nove Vlade. Međutim, oni vezuju Zakon o doprinosima i Zakon o porezu na dohodak za Zakon o minimalnoj plati zbog čega mislim da ćemo ponovo doći u začarni krug. Podsjetiću da ovi fiskalni zakoni nisu prihvatljivi za sindikat jer je vlada tražila neutralni efekat, a kolaterala bi bili radnici, jer bi se iz radničkih plata namirivalo smanjenje u budžetu. Zakoni moraju ići na doradu, potom u javnu raspravu i na usklađivanje pred ESV i to će trajati. Namjera je da dođemo do izmjene ovih zakona, ali ne na štetu radnika”, kaže Bektić.
I Vlada RS-a je u januaru ove godine donijela Odluku o najnižoj plati za 2023. koja iznosi 700 KM (350 eura). Prije donošenja te Odluke, minimalac u RS-u je bio 650 KM (325 eura).
Bonus video:
