Evropski sud za ljudska prava u Strazburu je, u sporu firme Sinex i države Crne Gore zbog fabrike Beranka, presudio u korist beogradskog preduzeća jer je utvrdio, kako je navedeno u odluci, povredu prava na pravično suđenje i djelotvorni pravni lijek.
“Podnosilac tužbe, privatna kompanija Sinex osnovana 1989. godine i registrovana u Beogradu, podnijela je prigovor u vezi sa registracijom fiducijarnih prava. Podnosilac zahtjeva takođe se žalio na nedostatak djelotvornog domaćeg pravnog lijeka, pozivajući se na član 3 Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i na kršenje njegovih vlasničkih prava zajamčenih članom 1 Protokola br. 1 Konvencije. Sud je utvrdio povredu člana 6 - prava na pravično suđenje i povredu člana 13 - pravo na djelotvorni pravni lijek”, navedeno je u odluci suda. Crna Gora će, prema presudi Suda u Strazburu, Sinexu u roku od tri mjeseca morati da isplati 5.500 eura za nematerijalnu štetu, uz sve poreze koji bi mogli biti zaračunati, kao i 500 eura za troškove sudskog postupka. Sinex, čiji je vlasnik Novak Božić žalio se sudu u Strazburu 2008. godine.
Božić je, zbog štete koja je njegovom preduzeću, kako je ranije naveo, nanijeta uvođenjem stečaja i privatizacijom nekadašnje beranske fabrike papira podnio krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu koje je pokrenulo izviđaj.
On tvrdi da je Uprava za nekretnine nezakonito skinula fiduciju sa imovine fabrike papira, kojom se njegovo preduzeće obezbijedilio za potraživanja od te kompanije.
Božić je krivičnom prijavom, kako su “Vijesti” objavile u aprilu ove godine, obuhvatio stečajnog upravnika fabrike papira Moma Jokića, biznismena pljevaljskog porijekla koji je kroz stečaj kupio fabriku Radoja Gomilanovića, bivše direktore Uprave za nekretnine, Područne jedinice Berane Darka Mališića i Moma Saičića, koji su hapšeni po nalogu Specijalnog tužilaštva zbog umiješanosti u nezakonitosti u drugim predmetima, šefa Uprave carina u Beranama Feha Kožara, kao i stečajnog sudiju Zorana Ašanina.
Prijavom je obuhvaćeno i nekoliko nepoznatih izvršilaca.
“Mi smo po ugovoru izvršili kompletan remont i rekonstrukciju Beranke, koja do saradnje sa nama nije ni radila, a počela je sa radom isporučivanjem prvih od 1.000 tona celuloze, energenata, rezervnih djelova“, kazao je ranije Božić.
Parnični postupak predugo trajao, država da plati
Sud u Strazburu je u sporu Petra Vučinića i države Crne Gore presudio da država Crna Gora plati 500 eura za nematerijalnu štetu i 500 eura za sudske troškove zbog dužine parničnog postupka.
Podnosilac prijave, Vučinić, je bio zaposlen u trgovinskoj kompaniji sa sjedištem u Ljubljani, a 1991. godine njegov poslodavac je zatvorio kancelariju u Podgorici. U to vrijeme, podnosilac predstavke je imao pravo na kompenzaciju od 24 mesečne plate. U oktobru 1991. godine osnovao je novo trgovinsko preduzeće u istim prostorijama. “Podnosilac predstavke se žalio na dužinu parničnog postupka prema članu 6 stav 1 Konvencije o zaštiti ljudskih prava. Čekao je šest godina, od 1991. do 1997. godine, prije nego što je dobio sertifikat koji bi dozvolio novoj kompaniji koju je osnovao, da funkcioniše. Ovo je bila suština prvog seta građanskog postupka. Što se tiče prvog postupka, Sud je proglasio žalbu prihvatljivim i utvrdio kršenje člana 6 stav 1”, navedeno je u odluci. Što se tiče drugog postupka, koji se odnosio na zahtjev Vučinića da mu Opština Podgorica i Crna Gora isplate 24 mjesečne plate, Sud je ocijenio da je žalba neprihvatljiva.
Podnosilac predstavke je tražio 479.654 eura za naknadu štete i 12.451 euro za troškove pred domaćim sudovima i 500 eura za troškove koji su nastali pred Sudom u Strazburu.
Bonus video:
