U Željezari se ne kuje čelik, ali se radi, poručiše radnici jednog od nekadašnjih najvećih industrijskih giganata bivše Jugoslavije i Crne Gore.
Međutim, rijetki su oni koji žele da daju izjavu, ali i oni koji nijesu nervozni nakon odluke Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), koja gazduje EPCG-Željezarom, da im ne dodijeli novac za pokretanje proizvodnje u nekadašnjim pogonima - Čeličani i Kovačnici. Razlog za takvu odluku su stroga pravila u vezi sa dodjelom državne pomoći. Agencija za zaštitu konkurencije (AZK) je donijela rješenje po kome se ne može dati 6,5 miliona za pokretanje proizvodnje u Čeličani, dok se ne utvrdi da li je kupovina Željezare za 20 miliona bila u skladu sa Zakonom o dodjeli državne pomoći...
Radnici novinarki “Vijesti” rekoše da moraju poštovati takvu odluku jer, kako istakoše, “majka” mora da se sluša, čak i onda kada griješi. Voljela bi “djeca” da im može biti da oni donesu odluku, ali “dok god je novčanik kod ‘majke’, ona se pita”.
“Mislim da je prije dva dana bio jedan od najtežih dana u istoriji Željezare i sigurno najteži za radnike, jer ta odluka za nas nije korektna, ali Elektroprivreda je vlasnik ove imovine i oni mogu da raspolažu kako žele, a mi kao radnici se u to nećemo miješati. Mi smo ovdje ušli da radimo i da od te zarade izdržavamo naše porodice”, kazao je “Vijestima” predsjednik Sindikata Ivan Vujović.
Kako je odlučeno na Odboru direktora EPCG, za pokretanje proizvodnje tražiće partnera na javnom pozivu - iz inostranstva, ili neku državnu kompaniju.
“I dalje smo stava da je Željezara mogla sama da pokrene proizvodnju, jer bilo koji budući strateški partner da dođe neće moći da pokrene proizvodnju bez radnika Željezare. Ne želimo da nam dovode strateške partnere kakvi su bili u prethodnih 20 godina, a znamo šta su oni uradili - ojadili i Željezaru, i radnike, a bogami i ovu državu. Iskreno se nadam da će napokon doći neki respektabilan partner i da ćemo napokon moći da radimo ono što smo radili sve ovo vrijeme”, poručio je Vujović.
Radnici su svjesni da će u postupku traženja partnera biti izgubljeno dodatno vrijeme, a prema biznis planu Željezare pokretanje proizvodnje je bilo planirano za septembar ove godine.
“Mislim da to ne valja nikako i da Čeličana treba što prije da počne da radi. Ne radi već dvije zime, ako i treću ne bude radila pitanje je šta će biti sa pogonom i koliko će to izazvati dodatnih troškova”, smatra radnik Miloš Nikolić.
Aleksandar Tomić, koji radi u konstruktivnoj radionici, kaže da se nada da će doći do pokretanja proizvodnje.
“Čekamo da vidimo šta će biti. Njihova je zadnja i ne možemo se miješati u to. Moramo da slušamo Elektroprivredu, našu ‘majku’, a ‘majka’ se mora slušati, iako bi ‘djeca’ željela da bude po njihovom. Iako je u maju rečeno da pet godina ne možemo da pokrenemo Čeličanu, krenula je priča sa njenim pokretanjem i vjerovali smo da će se to dogoditi. Sad smo izvisili”, kazao je Tomić.
Smiješne, ali i bolne priče o neradu
Kada se pomene Željezara, percepcija javnosti je da radnici ništa ne rade, a primaju plate, kao i da nekadašnji gigant samo proizvodi gubitke. Zaposleni tvrde da takve konstatacije ne odgovaraju činjeničnom stanju i pozivaju sve one koji misle da se u Željezari “samo leži”, da dođu i uvjere se da to nije tako.
“Sramno je da javnost misli da se ovdje ništa ne radi. Toliko loša slika u javnosti je poslata o Željezari da se ovdje ne radi, da se samo leži, a to apsolutno nije tačno. Ko god to misli, može da dođe i vidi šta se ovdje radi, jer ova fabrika nije ista 23. februara, i danas. To je potpuno druga fabrika. Mi smo od početnog kapitala pripremili i Kovačnicu i Čeličanu za rad, tako da njihov budući partner može da dođe na gotovo”, poručio je Vujović.
Za Nikolića su priče o “neradu smiješne”, ali i bolne.
“To može da kaže samo onaj ko nije ušao u Željezaru. Volio bih da dođu samo jedan dan ovdje, počev od mog pogona Saobraćaja, da vide da li ležimo ili radimo. Samo jedan dan neka budu s nama i da vidimo da li mogu da prate ovaj tempo”, poručio je Nikolić.
Tomić ističe da nije njihova krivica što moraju isti posao da rade po šest-sedam puta, kao što se, kako tvrdi, sada dešava.
“Imali smo do sada šest-sedam projekata za panele za Elektroprivredu. Oni nam donesu projekat za konstrukcije za panele, mi to uradimo, onda oni kažu da to ne valja, pa donesu drugi projekat. I tako šest puta. Ovo je sedmi projekat i ko zna da li će i ovaj biti da valja. To nema veze s mozgom. A svi ti koji kažu da ne radimo neka dođu kod nas, pa da vide kako se i koliko radi”, poručio je Tomić.
U Željezari je po osnovu ugovora o radu zaposleno 289 radnika, dok je na osnovu ugovora o djelu angažovano još oko stotinu, po raznim osnovama.
Najveći dio radnika je angažovan na izradi pratećih konstrukcija i potkonstrukcija, kao i na sanaciji krovova za potrebe budućih krovnih solarnih elektrana. Pri kraju su radovi na uređenju fabričkog kruga, kao i na remontu Čeličane, Kovačnice, Energane, Saobraćaja, a započeta je i realizacija novog programa - proizvodnja PVC stolarije.
Od kada je prije osam mjeseci Elektroprivreda preuzela imovinu bivše Željezare od turske Tosjali grupe - Tosčelik za 20 miliona eura, pokrenuta je proizvodnja u pogonima konstrukcije i PVC bravarije, izgrađena je prva solarna elektrana na krovu koja čeka puštanje u rad, proradio je restoran, nekoliko hala je izdato u zakup...
Bonus video:
