Prema raspoloživim podacima, danas su u Crnoj Gori registrovana 178 procjenjivača, što je zadovoljavajuća brojka, ali smatram da broj procjenjivača ne obezbjeđuje neophodni nivo kvaliteta ove djelatnosti.To je u inteervjuu “Vijestima” kazala predsjednica Instituta ovlašćenih procjenjivača Crne Gore Sanja Radović.
“Tom pitanju se mora posvetiti dužna pažnja zbog izuzetnog značaja kvaliteta procjenjivačke djelatnosti na rad i interese privrede, banaka i stanovništva, bilo da je riječ o prometu nekretnina, investicionim i razvojnim projektima, kreditiranju i slično. Takođe, uloga sudskih vještaka-procjenjivača u sudskim sporovima je često presudna za ishod sudskih postupaka”, istakla je.
Ona je istakla da je jedan od problema veoma loše stanje u sferi javne dostupnosti podataka koja otežava rad procjenjivača i ostavlja veliki manipulativni prostor za one koji procjenjuju i one koji kritikuju.
“Jer, u svim vrstama procjena vrijednosti, posebno nepokretnosti, dominantna je primjena tzv. tržišne metode, tj. komparativna analiza ostvarenih novčanih vrijednosti u prometu nekretnina istih ili sličnih karakteristika. Ako o tome oficijelni podaci nijesu javno dostupni, ili bar ne u dovoljnoj mjeri, kao što je slučaj kod nas, lako je uočiti koliki je to problem u radu procjenitelja vrijednosti. Slično je i sa cijenama iznajmljivanja, kao i bazama statističkih podataka o troškovima izgradnje svih vrsta objekata. U razvijenim zemljama te podatke i baze podataka posjeduju odgovarajuće javne (državne) institucije i službe koje ih ažurno i blagovremeno čine dostupnim javnosti, odnosno svim zainteresovanim korisnicima”, istakla je Radović.
Kakvo je trenutno stanje u procjeniteljskoj djelatnosti?
Prema raspoloživim podacima, danas su u Crnoj Gori registrovana 178 procjenjivača, koji su organizovani u četiri profesionalna udruženja, odnosno asocijacije. Sam Institut ovlašćenih procjenjivača Crne Gore ima 159 članova, od koji 44 posjeduje sertifikat procjenjivača, dok su ostali ili na obuci ili u postupku sertifikacije.U čisto kvantitativnom smislu, ukupan broj procjenjivača u Crnoj Gori bi se, po mom mišljenju, trenutno mogao smatrati zadovoljavajućim. Međutim, smatram da ovaj broj procjenjivača ne obezbjeđuje neophodni nivo kvaliteta ove djelatnosti. Tom pitanju se mora posvetiti dužna pažnja zbog izuzetnog značaja kvaliteta procjenjivačke djelatnosti na rad i interese privrede, banaka i stanovništva, bilo da je riječ o prometu nekretnina, investicionim i razvojnim projektima, kreditiranju i slično. Takođe, uloga sudskih vještaka-procjenjivača u sudskim sporovima je često presudna za ishod tih postupaka. Dakle, smatram vrlo očiglednim veliki značaj kvaliteta procjenjivačke djelatnosti za naše društvo i mislim da taj kvalitet danas nije dovoljno usklađen sa njegovim aktuelnim i razvojnim potrebama.
Koliko je školovnih i međunarodno licenciranih procjenitelja i da li je ta brojka dovoljna?
U ovom trenutku to je suštinsko pitanje. Od 178 registrovana procjenjivača u Crnoj Gori, tek njih 59 prošlo je akreditovanu obuku. Upravo na toj činjenici, temljila sam u odgovoru na vaše prethodno pitanje svoju negativnu generalnu ocjenu o kvalitetu procjenjivačke djelatnosti u Crnoj Gori i njenoj usklađenosti sa realnim društvenim potrebama.
Zašto je to licenciranje toliko važno?
Da bi neko postao kvalifikovani procjenjivač mora ispunjavati niz uslova, kao što su odgovarajući stepen školske spreme, potrebni nivo dodatne profesionalne edukacije stečene u priznatom centru za obuku procjenjivača, relevantno iskustvo i kompetentnost u tržišnom vrednovanju imovine, članstvo u priznatoj nacionalnoj profesionalnoj organizaciji, obaveza da se prate programi kontinuirane edukacije tokom karijere i obaveza striktnog pridržavanja etičkih principa rada iz kodeksa ponašanja. Ovo su ultimativni uslovi koje domaći procjenitelj imovine mora posjedovati kada su u pitanju domaći, a posebno inostrani klijenti, investitori, banke, agencije i građani.
Očigledno je da meritorna procjena vrijednosti imovine zahtijeva od procjenitelja multidisciplinarna znanja i iskustva koja, posebno kod nas i u regionu, nije moguće steći samo fakultetskim obrazovanjem. To znači da je nužno stalno sticanje novih i inoviranje postojećih znanja i iskustvaa, kroz odgovarajuću edukaciju i obuku u okviru ovlašćenih i sertifikovanih institucija. Dakle, ne bilo gdje, bilo kako i od bilo koga.
Šta su predlozi za rješavanje problema u procjeniteljskoj djelatnosti?
Ono na čemu se kod nas još uvijek ništa konkretno ne preduzima, a od direktnog je uticaja na pouzdanost procjena, jeste izrada jedinstvene i sistematizivane baze podataka realizovanih transakcija. Veoma loše stanje u sferi javne dostupnosti podataka otežava rad procjenjivača i ostavlja veliki manipulativni prostor za one koji procjenjuju i one koji kritikuju.
Jer, u svim vrstama procjena vrijednosti, posebno nepokretnosti, dominantna je primjena tzv. tržišne metode, tj. komparativna analiza ostvarenih novčanih vrijednosti u prometu nekretnina istih ili sličnih karakteristika. Ako o tome oficijelni podaci nijesu javno dostupni, ili bar ne u dovoljnoj mjeri, kao što je slučaj kod nas, lako je uočiti koliki je to problem u radu procjenitelja vrijednosti. Slično je i sa cijenama iznajmljivanja, kao i bazama statističkih podataka o troškovima izgradnje svih vrsta objekata. U razvijenim zemljama te podatke i baze podataka posjeduju odgovarajuće javne (državne) institucije i službe koje ih ažurno i blagovremeno čine dostupnim javnosti, odnosno svim zainteresovanim korisnicima.
Stalno dodatno edukovanje i povećanje broja kvalifikovanih procjenjivača, uz kontinuirano blagovremeno unapređivanje zakonskih propisa i druge regulative u cilju usklađivanja sa međunarodnim standardima, ostaju ključni uslovi za napredak u ovoj oblasti. Samo u takvom normativnom i profesionalnom ambijentu moguće je dosljedno i odlučno insistiranje na bezuslovnom poštovanju pravnih i profesionalnih standarda, kao i etičkih principa iz kodeksa procjenjivačke profesije. U metodološko-praktičnoj ravni, za sve navedeno je nužan uslov stalna konstruktivna saradnja strukovnih udruženja sa odgovarajućim državnim organima, institucijama i službama, kao i međusobna saradnja asocijacija procjenjivača na nacionalnom i internacionalnom nivou. Samo na taj način mogu se steći nužni uslovi za blagovremeno i dugoročno rješavanje problema u ovoj oblasti.
Nema nacionalnih standarda za procjeniteljsku djelatnost
Da li je ova oblast u potpunosti pravno regulisana u skladu sa međunarodnim i Evropskim standardima za procjenu vrijednosti?Postoje opšteprihvaćeni Nacionalni standardi za procjenu vrijednosti nekretnina?
Oblast procjene imovine i rad procjenjivača u Crnoj Gori regulisani su različitim propisima, dok nacionalne standarde još nemamo. Pravilnik o metodologiji za procjenu vrijednosti imovine koji je usaglašen sa EVS (Evropski standardi za procjenu vrijednosti) i IVS (Međunarodni standardi za procjenu vrijednosti) obavezan je za primjenu, a navedni standardi se primjenjuju i direktno, u izvornom sadržaju, nevezano za sam Pravilnik. Poštovanje ove regulative čini procjene vrijednosti pouzdanim alatom za stručnjake. Pored pravne regulative, od veoma velikog značaja su i djelovanja stručnih asocijacija i organizacija u cilju permanentne edukacije, sticanja i inoviranja znanja i iskustava u primjeni najviših međunarodnih profesionalnih standarda. U Crnoj Gori, u toj oblasti je posljednjih godina uočljiv vidan napredak. Sve to govori u prilog tvrdnji da se oblast procjene imovine u Crnoj Gori pravno reguliše u skladu sa međunarodnim normativnim i profesionalnim standardima i da je sada ključni zadatak obezbijediti njihovu kvalitetnu primjenu u praksi.
Bonus video:
